Daleke 1955. zbog Oca Domovine Vice je bio saslušavan, ispitivan i tučen
I ove godine je Vinko Vice Ostojić, u svojoj desetoj dekadi života, prevalio sa svojom kćerkom Jadrankom par tisuća kilometara dalekog putovanja da bi odao počast na novu obljetnicu preminuća jednome od najvećih sinova hrvatskoga naroda dr. Anti Starčeviću. Taj dan je za Vinka Ostojića kao i za mnoge domoljubne Hrvate jedan od najvećih u povijesti borbe za obnovu Države Hrvatske, koju nosimo stoljećima u našim domoljubnim hrvatskim osjećajima. U vrijeme one jugoterorističke vladavine nad Hrvatskom i Hrvatima riječi dr. Ante Starčevića bile su jedina nada hrvatskim domoljubima. Nešto slično kao što je Kristovo evanđelje nada kršćanskim vjernicima za vječni život na nebesima.
Nema nikakvog intelektualnog hrvatskog imena koje u dr. Anti Starčeviću ne gleda vrhunskog učitelja, Oca Domovine, kako ga od milja mnogi Hrvati zovu. Svojim vidovnjačkim rječnikom dr. Ante Starčević je idejno upalio vječni oganj za obnovu slobodne države Hrvatske, koji ne prestaje plamtjeti u svim naraštajima Hrvata. I jedan od najvećih kritičara svega postojanoga Miroslav Krleža za "Staroga" je rekao i zapisao: "Ante Starčević je jedan od najlucidnijih državotvornih umova u povijesti hrvatskoga naroda!". Nešto slično kritičar Krleža nije izgovorio nikada o bilo kome drugome u narodu Hrvata. I zar je onda čudo što se svake godine ispred groba zemnih ostataka dr. Ante Starčevića nađu na stotine njegovih štovatelja, sa stotinama svijeća, vijenaca i buketa cvijeća. Tu na Šestinskome groblju, ispred crkve svetoga Mirka, gdje se uzdiže prekrasan Starčevićev spomenik hrasta iz kojega on izrasta, a ispred njega Hrvatica Vila kida lance svojim snažnim rukama.
Spomenik je djelo velikog hrvatskog kipara Ivana Rendića. Sve je izraženo u velikom domoljubnom idejnom neslomljivom hrvatskom duhu. I zar je čudo što je i jedan od rijetko živućih hrvatskih domoljuba Vinko Vice Ostojić, u desetoj dekadi svog života, putovao tolike kilometre da bi se po tko zna po koji put poklonio ovome idejnom Ocu Domovine koji je svoj državotvorni program sadržao u svome pozdravu: "Bog i Hrvati!" i "Za dom spremni!". Zar ima ljepših riječi u pozdravima bilo kojeg naroda Europe i svijeta. Tim riječima se pred Ocem Domovine klanja Vinko Vice Ostojić prisjećajući se onih davnih dana kada je s grupom hrvatskih mladića studenata, još onih pedesetih godina krišom nosio vijence ovim prigodama kada se teško kažnjavalo za sve što je bilo hrvatsko. Pedeset pete, kada su bili tu zatečeni, među njima je bio i jedan od organizatora Vinko Ostojić. Bilo je saslušavanja, šamaranja i ispitivanja "Zašto slavite onoga kojega se slavilo kao Oca Domovine za vrijeme NDH?".
Rugalo im se, "Vi bi opet htjeli NDH!". Čak se okivalo daskama spomen grob dr. Ante Starčevića da ga se sakrije od Hrvata. Donašali su i ubijene psine i vješalo ih se o spomenik. Jednoga puta prisjeća se Vinko Ostojić, je mrtvoga psa odnio na njihov spomenik herojima po noći u vreći. I tako se održavao planem hrvatskoga naroda kroz sve godine onoga jugoterora. Nije se napadalo samo Starčevića nego se rušilo i Jelačića bana u Zagrebu koji je bio 94 godine na svome konju na sredini ovoga trga. Jugobanditi su spomenik banu izrezali u komade, koje su vjerni Hrvati posakrivali da bi ga nakon pola stoljeća mogao vratiti novi hrvatski državnik dr. Franjo Tuđman, uz slavlje mnogih iz novih hrvatskih naraštaja. Među njima je bio i Vinko Vice Ostojić koji je godinama teško robovao za svoj narod i zemlju Hrvatsku: "Dolazit ću k tebi, Oče Domovine, dokle god budem živ, za tvoj rođendan u domovini Hrvatskoj i prelazak u vječnost hrvatskog neba!"
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više