"Jedan od najizvanrednijih gradova država koje treba proučavati"
Od Dubrovnika do Raguse, naslov je poglavlja (str.180. -185.) knjige "Od Oxforda do Ohrida", pisca Briana Wilsona Aldissa, objavljene u nas 1996., izdavač ZORO Zagreb, prijevod Irena Rašeta. Pola stoljeća i nije neka velika prošlost, ali svijet i Grad se u tih 50 godina značajno promijenio, te su danas opservacije engleskog briljantnog intelektualca iznimno značajne.
Toliko me oduševilo inteligentno zapažanje autora da započinjem s tim citatom iz sredine teksta: "I ovdje je, vjerujem, pomalo strog hrvatski režim(!) (misli naravno na komuniste i socijalističku Hrvatsku, op. T. T.) pokazao najbolje rezultate: upicanjeni (?!) Dubrovnik s plakatima na bedemima, sa džuboksom u svakoj gostionici i golišavim časopisima izloženim na ulicama bio bi nepodnošljiv. Turisti, ti srećkovići – guraju se na Stradunu, ali hodaju gradom koji za razliku od Venecije na vrhuncu sezone, ne želi prostituirati svoju prošlost za nečiju sadašnjost. (eh, devalvacija prostora uslijed pohlepe i nekulture dogodila se već u socijalizmu, a kulminirala nedavno sa kruzerima i građevinskim spekulantima, op. T. T.).
Tijekom austijskog perioda Dubrovnik je posjetila vikontesa Strangford (Emily Anne Beaufort, 1826. – 1887.), oko 1860. obilazila Bliski istok i Balkan, autorica niza putopisa, na internetu se može naći na engleskom jeziku njezin posjet Dubrovnik, op. T. T.) i hladno komentirala da mu je "potrebno malo više engleskog poduzetnog duha i kapitala prije nego što postane… omiljeno turističko središte". Autor započima da je još kao dječak želio vidjeti Dubrovnik, imao je fotografiju romantične luke uz Vrata od Ploča na kojoj je pisalo magično ime Ragusa. Kaže da Dubrovnik nije prijevara, iako svojim posjetiteljima skupo naplaćuje njihov privilegirani boravak. Ovo je najskuplji grad u Jugoslaviji i u njemu vjerojatno vlada najveća gužva – barem je tako u srpnju i u kolovozu (eh, kako je tek danas, op. T. T.). Opisuje povijest Grada od VII. stoljeća, te zapaža odličan primjer ranoga gradskoga planiranja, te spominje da je Dubrovnik jedan od najizvanrednijih gradova država koje treba proučavati, ako ni zbog čega drugoga, onda zato jer gradovi države (po njemu) predstavljaju jedno od boljih ljudskih rješenja života u zajednici.
Kultura je gradova država obično s jedne strane obilježena prosvjećenošću i pokroviteljstvom umjetnosti, a s druge strane intrigama i zaplotnjaštvom, za što je po autoru Dubrovnik klasičan primjer. Divi se prosvjećenosti elite koja je zabranila trgovinu robljem, mučenje kao dio sudskoga postupka, pobrinula za siromašne, bolesne i sirote, (i nahočad, op.T.T.) uspostavila vjersku toleranciju (koliko znam samo prema Židovima, op. T. T.).
"Kada je riječ o umjetnosti sam je grad njezin najbolji pokazatelj. Ujedriti u staru gradsku luku – možda po povratku s izleta na otočić Lokrum i uživanja u njegovoj tropskoj klimi i vegetaciji – znači biti opčinjen savršenstvom koje je toliko ozbiljno i istodobno toliko očaravajuće da se počnete pribojavati da će ispred Vas iskočiti neki kasniji Cecil B. de Mill (poznati redatelj filmskih spektakla) sa statistima i benzinom" (imali smo Slobodana de Mill-a 1991, op. T. T.). Aldiss spominje snimanje filma "Tajna invazija" u kojem su se Stewart Granger i partizani borili protiv nacista i Talijana po cijelom gradu (bogme nakon rata slijedi i turistička invazija bivših neprijatelja, op. T. T.). "Unutar bedema veličanstvenost je smekšana uljudnošću… Dubrovnik na posjetitelja ostavlje dojam zbog svoje atmosfere skromne zaslužnosti umjesto uobičajenog kontrasta između palače i potleušice. Ovo je možda bio socijalistički grad dugo prije nego što je došao Titov socijalizam (misli se sigurno na jednoobraznost kuća, skromnu i decentnu op. T. T.).
"Ovo je grad trgovaca i upravo njihovim sivo bijelim kamenim kućama Dubrovnik duguje svoj sklad. Kako biste stekli taj dojam, trebate se prošetati uz široke bedeme koji okružuju grad i sagledati ga iz svih kutova; tada ćete pomisliti: "ovo je civilizacija!" Dalje Aldiss spominje Festival, Držića, znamenite građevine, Arhiv koji je po njemu jednako veličanstven kao i preživljavanje grada kroz stoljeća. "Grad duguje svoje preživljavanje intrigama, ali intrigama na međunarodnoj razini koje inače nazivamo diplomacijom. Raguzejaca nikada nije bilo više od 30.000, a saveznike su stvarali tamo gdje su mogli osigurati svoju nezavisnost – što se previše ne razlikuje od perfidnog Albiona (ograđujem se od autorovih konstatacija o G. B., op. T. T.) iz kasnijih dana za kojega je lord Palmerstone rekao da nema vječnih prijateljstava ni vječnih neprijateljstava, postoje samo vječni interesi" (nešto kao Dubrovački dogovori?, op. T. T.). "Naš" Englez divi se sultanovim rukopisima i drugim međunarodnim dokumentima u Sponzi; a ima tu materijala od bosanskih banova do Napoleona.
Spominje englesku riječ argosy (od Ragusa) za solidan jedrenjak, sudjelovanje dubrovačkih brodova u pohodu španjolske armade na Englesku 1588., potres 1667., Marmonta i 1808, dubrovačke trgovačke kolonije na Balkanu, relikvije sv. Vlaha itd. Zapaža da (luka i pedgrađe) Gruž raste, da se tu nalazi većina hotela(!!!), cestovni promet, simpatični žuti tramvaji, bogata tržnica. Iza Gruža opisuje Lapad koji je tada još slabo izgrađen, izdvaja Sumratin. Ljetovanje u obližnjem kampu nije mu se svidjelo zbog zbijenih šarolikih šatora usred grozničavog parkirališta, sa redom tipa "snađi se druže". Kako na poznatoj adresi ispod Minčete nije bilo slobodne sobe, autor je odsio u stambenoj zgradi u Gružu, plativši noćenje gotovo kao da je u hotelu "Imperijal". Posjetio je i Cavtat, zanimljiva mu je Ombla kao ekscentričan krški fenomen. Boravi i na Mljetu (u samostanu pretvorenom u hotel), te Pelješcu, gdje spominje slavne moreplovce i općepoznate činjenice, te lijep izgled na Korčulu. Spominje poznato crno vino dingač, te naziva pogrješno Trstenik gradom Dingačem, a posjećuje i Orebić.
Kratka biografija Briana Wilsona Aldissa
Rođen 1925. – East Dereham, Norfolk, Engleska. Pod jakim utjecajem pisca znanstvene fantastike H. G. Wellsa, čak i potpredsjednik H. G. Wells Society. Spada među svjetski najpoznatije pisce znanstvene fantastike, utjecao na poznate filmaše Spielberga i Kubricka s kratkom pričom "Supertoys last all summer long", koja je poslužila za osnovu filma A. I. (Artificial Inteligence). Priče je počeo pisati sa tri godine(!) S 18 godina sudjeluje u Drugome svjetskom ratu u Burmi, čemu posvećuje tri priče. Radi kao prodavač knjiga u Oxfordu, te je već 1956. renomiran pisac (to su generacije W. Goldinga, A. Huxleya, A. C. Clarkea). Nadahnut putovanjem kroz ex YU piše fantastičnu novelu "The Malacia Tapestry" o nekoj alternativnoj Dalmaciji, te "The Day of Doomed King" (1968.) o srbijanskom srednjem vijeku. U slikarstvu je pod utjecajem Kandinskoga i De Chirica radio apstraktne kompozicije.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više