Govor hrvatskih grobova

       Riječ hrvatska za svjedoka osta!  

 

       

        Moja zemlja nije lažima stvorena.

        Nije stasala u smutnji,

        Na slovima što ih zlobni krivotvore.

        Plod je žulja. Krvlju izborena.

      

        Čak i kad se prikriva u šutnji,

        Umjesto nje, grobovi govore.

        Mnoga tisućljeća

        Liječi bolne rane

        Ispod tvrde kore        

        Krvavih proljeća.

        Ako joj kadikad

        Tračak svjetla svane,

        Istinom se javi.

        Pravednima nikad

        Tajnom ne ostane.

        Moja zemlja – HRVATSKOM ju zovu

        Pradjedovi, oci, unuci, mi živi,

        Velikani što su po hrvatskom slovu

        Uzdigli ju da svijet joj se divi,

        Po djelima da ju svatko cijeni,

        Varka nije! Istina je tebi, njemu, neni.

        Ako se i desi da joj pravdu kroje

        Nepravedni, tati, ubojice,

        Ni pred kime ne sakriva lice.

        Premda šutnjom traje

        Kroz vjekova gorke zalogaje

        Što joj mnoge urezaše bore,

        O njoj hrabrih grobovi prozbore.

        Ako već i jesu izblijedjela slova

        Povijesti joj trpljenja i posta,

        Riječ hrvatska

        Za svjedoka osta!

       

Malkica Dugeč, 21. 11. 2014.