Ljudska prava i slobode su univerzalne vrjednote
Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je sve više dozvoljeno ono što je zabranjeno, te sve više zabranjeno ono što je dozvoljeno, što je legitimno i legalno. Taj put Bosne i Hercegovine nije više iznimka, to je praksa i gotovo pravilo ponašanja politički vođa dva brojnija njezina naroda. Stoga je u toj krčmi pogašenih svjetala sve više nametnutih simbola, znakova, i revizija Daytonskog (ne)sporazuma, te sve manje zajednički interesa i realizacija dokumenata tog (ne)sporazuma. U tom mirnodopskom porobljivačkom ratu došlo je gotovo do potpune obespravljenosti hrvatskog naroda u toj zemlji, koji je i najveća žrtva Daytona, a kasnije i tih krovitvoritelja ili neprovođenja njegovih ataka.
Bakir Izetbegović, Ahmet Davutoğlu i Mustafa Cerić
Posljedice tih bošnjačko-srpskih negiranja i ne provođenja sporazuma, pa čak i njegovih revizija koje su provedene bilo od strane ta dva brojnija naroda ili od visokih predstavnika međunarodne zajednice su ne samo ne provođenje Aneksa VII. tog sporazuma, već i oko sto tisuća nestalih Hrvata u poslijedaytonskoj Bosni. Ne samo da se vratilo najmanje prognanih Hrvata, već se i najviše njih iselilo zbog teškog i obespravljenog te najviše poubijanih povratnika u dvadesetogodišnjem razdoblju daytonske Bosne i Hercegovine. A to nije ništa drugo već bošnjačko-srpski pokušaj betoniranja ratnog podijeljenog i etnički očišćenog beha stanja, te jedan oblik nastavka u Daytonu zaustavljenog rata.
Obespravljenost bilo kojeg naroda, napose onog najmalobrojnijeg i najstradalnijeg u građansko-konfesionalnom beha sukobu za teritorij, ne može nikako biti stabilan temelj sigurne i slobodne, demokratske i prosperitetne europske Bosne i Hercegovine. Ne može biti također ni put izgradnje egzistencijalno važnog povjerenja i tolerancije, kao bezalternativnih preduvjeta suživota beha nacionalnih i vjerskih razlika. Suživot, ta civilzacijska poveznica beha posebnosti, beha identiteta, jedini je jamac beha budućnosti, sigurniji i jači od brojeva naroda s kojima kalkulira i stalno ističu bošnjačka i srpska strana. Suživot je jači i od vojne demonstracije uzurpiranog prava i osvojene moći visokih predstavnika koji dva desetljeća protektiraju Bosnom i Hercegovinom. Napose se ta protektorska moć iskazivala na beha Hrvatima kaubojskim upadima u njihove kuće, u banke, i staljinističkim smijenjivanjem legalno izabranih hrvatskih političkih vođa i predstavnika u institucijama bez institucionalne Bosne i Hercegovine.
Dakako, suživot je jači i za beha budućnost sigurniji i od daytonske nepravde i svih onih bošnjačko-srpskih tumača Daytona, koji tu nepravdu različitim sredstvima, načinima i revizijama za svoje potrebe povećavaju i proširuju. Suživot beha nacionalnih, vjerskih, kulturnih i političko-futuroloških viđenja Bosne i Hercegovine, naprosto nema alternativu. Suživot koji se mora graditi, ne brojevima naroda, snagom i vojnim osvajanjima, brojem prognanih i brojem zabranjenih povrataka, već pravom i pravdom, dijalogom i argumentima, jednakošću i pravednošću, demokratićnošću i europskim vrjednotama kulture dijaloga.
Na žalost, sve te civilizacijske vrjednote i nemaju nikakvu cijenu, ili ih uopće nema u Bosni i Hercegovini, upravo zbog onih koji beha narode stalno prebrojavaju, te brojem koliko ih ima uzimaju si pravo na Bosnu i Hercegovinu, nedjeljivu s drugim, napose nedjeljivu s malobrojnijim hrvatskim narodom. Iako je glas Hrvata bio odlučujući za osamostaljenje i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, što je dio suvremenih europskih i svjetskih civilizacijskih dimenzija to, na žalost nije bilo dovoljno da budu jednakopravnih i teritorijalno ravnopravni s Bošnjacima i Srbima.
Bakir Izetbegović i Tayyip Recep Erdoğan
Borba Hrvata za europsku Bosnu i Hercegovinu, započeta izlaskom na referendum, a koje traje i danas mirnodopskim nastojanjima izjednačavanja s druga dva beha naroda, kažnjena je djelatnost, kako muslimansko-srpskim tajnim pregovorima diobe zemlje, tako i daytonskom nepravdom, te postdaytonskim bošnjačko-srpskim prebrojavanjima kao pravom na Bosnu i Hercegovinu. Tom mirnodopskom agresijom na Hrvate, gotovo je dovedena u pitanje njihova konstitutivnost u zemlji, suverenih Bošnjaka, Srba i Hrvata, što je na tragu muslimansko-srpske beha diobe bez Hrvata u Beogradu.
Svako dublje i daljnje obespravljivanje i marginaliziranje Hrvata i otežavanje njihova položaja u toj političkoj složenosti, Bosna i Hercegovina je sve više nefunkcionalna i neodrživa zemlja. Čak ni neograničeni protektorat međunarodne zajednice ne uspijeva gotovo četvrt stoljeća stabilizirati to nestabilno političko stanje. Smirivanju i stabiliziranju tog politički trusnog terena trebaju voditi brojniji njegovi narodi, budući da malobrojniji hrvatski se narod stalno istiskuje iz političkog sudjelovanja. Stabilizacija beha nestabilnosti također je zadaća brojnija dva njezina naroda iz razloga što su oni glavni faktori nestabilnosti i širenja straha kod malobrojnijeg hrvatskog naroda.