Stari predsjednik Ivo bogme je brzo i gadno pao – pa na Pilsela spao. Ima tu još slične družbe koja bi ga mogla, opaloga s vlasti, nositi na rukama i pružati mu prvu pomoć. (Među nama, hoće šipak, sad kad je spao!) Ode on duboko prema dnu, među štakoraše (oslobodio me navodnika). Luta za „trećim“ putom. Kad tamo eto mu ga iza prvog ugla – samo stane na čelo kolone štakoraša i zapovijedi: Štakoraši naprijed! Teško je od njega očekivati ovu: Štakoraši za mnom! Ustvari – nikad.
„Zazivanje smjene vlasti na ulici, što riječju, što mišlju, što djelom, prešlo je granicu koju demokratsko društvo može i smije tolerirati. Ne zato što šatoraši prosvjeduju protiv Vlade, već zato što to čine na način koji je pljuvanje u lice pravnoj i demokratskoj državi, svemu onome za što su se prije dvadeset i više godina borili,“ piše Ivo Josipović kod Pilsela u „Autografu“ u (nisko)lirsko-glazbenom igrokazu „Pada vlada!“
Noćni prosvjedi dobri, dnevni loši
Je li? A kad su „fejsbukači“ po noći pod pokroviteljstvom gazda Ivine pantovčačke farme i SDP-a noću (hej, po noći!) marširali po Zagrebu, i kad je bio naumio srušiti onu Jacu, dakako ustvari HDZ – to se ubrajalo u lirski način rušenja vlade i u demokraciju čistu k'o suza. Mogu i ja složiti, „komponirati“ pisano-pjevani „gemišt“. Uz ove pro Ivine demonstracije bio bi dobro došao svaki nocturno recimo Chopinov – da se razbježe fejsbukači. Al' znam i jednu pjesmu iz „regiona“ na „ekavici“ koja bi bolje „pasirala“. Ivo Josipović smeće s uma kako je „ekavica“ hrvatsko narječje, u kome se i rodio (Zagreb), uostalom kao i mnogi šatoraši, pa je činjenica što je i srpsko sasvim usputna i beznačajna – da bi se na tome tražio „nacionalizam“, pa optužuje šatoraše kao s Bajagom ne bi pjevali neku pjesmu. Ne voliš ekavicu odmah si hrvatski nacionalist. Šipak, stari predsjedniče. Obično je to podmetanje i izmišljane mržnje pa još pritajena želja da ikavci udare na ekavce, ovi na ijekavce, štokavci na kajkavce, kajkavci namlate čakavce, još ustavne promjene u pravcu regionalizacije i – uživaj i vladaj.
Tako ja čitam te primisli. Kad su pak četnici u pitanju preferiram one „prave“ tvrde, za razliku odlight četnika, poput Bajage, koji presvlače kožu pa su malo četnici, malo jugoslaveni, što mnoge zna zavarati. Kako ono Bajaga „peva“ u Kninu za SAO Krajinu:
„Kreće armija najjača na svetu,
kreće armija u osvetu.
Jednom zauvek armija srpska,
jednom zauvek sve će da vas smrska.”
I u glazbi mi je onaj Bora miljama ispred Bajage, pa zato ovdje eto njegove „ekavske“ i lirske: „Nemoj da ideš mojom ulicom“, primjerene projosipovićevskim fejsbukačkim noćnim „šetnjama“ i „šetačima“.
Prijetnja „danima gnjeva“
„Za što su se šatoraši prije dvadeset godina borili Josipović očito još ne želi razumjeti. Kakva bajna „pravna država i demokracija“ i NOva PRavda, dok je na prvoj crti derala SA (srpska armija-JNA) „svim raspoloživim sredstvima“ i razne srpske postrojbe – srbijanska TO, desetak vrsta stranačkih i nestranačkih paravojski, domaći Srbi. Borili su se tada za opstanak, za goli život, svoj i naš, za dom (za Boga miloga! Zar i za to!) i domovinu, najkraće – za slobodu. Ne može on to razumjeti, uostalom svojevremeno je tvrdio kako su samo „dijelovi JNA“ napadali Hrvatsku, koketirao s tezom o „građanskom ratu“, pokrovitelj je i instruktor Documente, koja na toj tezi predano radi… i da se ne ponavljam na ovim stranicama. Ako ne zadnji, onda je među političkom elitom nasađenoj „na lijevo“, predzadnji koji bi šatoraše mogao podučavati o ciljevima Domovinskog rata. Otišao im, piše, „otvorena srca“ pod šator skupa s Fredom, pa ništa. Naravno kako nije bilo ništa, jer u njegovu „otvorenu srcu“ šatoraši su vjerojatno ugledali zmiju otrovnicu, sad da l' vaku il' 'naku, pa su zapjevali zavjetnu „Lijepu našu“ te se zmija od straha pred himnom(?), povukla. Ovdje u mom igrokazu dakle dolazi „Lijepa naša domovino“.
„Ali, ako Vlada padne u nedemokratskim okolnostima, uz manju ili veću pomoć šatoraša, za hrvatsku državu i društvo doći će dani gnjeva…“, prijeti stari (bivši) predsjednik. Što ti je „ljevica“, koliko li je desno zabrazdila. Sve, sve samo nikako s vlasti, baš nikako, a ako ipak siđe – slijede „dani gnjeva“. Prevedeno – nekakav rat, bit će „građanski“ – ako ga nije bilo, možda ga bude. Hoće li se „gnjev“ provoditi sa sabljama ili kakvim modernijim „raspoloživim sredstvima“. Tko će pritom bježati u šumu „nedemokratski“ pobjednici ili poraženi „demokrati“, pitanje je sad, no bila bi svakako aktualna ona „Po šumama i gorama“.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više