Agroekologija je neophodna metoda poljoprivredne proizvodnje

Samo agroekologija se može uhvatiti u koštac s globalnom prehrambenom i zdravstvenom krizom

Nedavno objavljen Izvještaj globalne prehrane (2014.) otkrio je da su gotovo sve države svijeta suočene s problemima malnutricije i zdravstvenim poremećajima uzrokovanih nezdravom i neuravnoteženom prehranom. Podsjetimo se: MALNUTRICIJA – lat. malus = loš + nutrire = hraniti;  malnutricija je neravnoteža unosa energije, bjelančevina i drugih nutrijenata u organizam. No, malnutricija nije isto što i pothranjenost, jer malnutricija nastaje kao poremećaj nutritivnog statusa zbog smanjenog ili prekomjernog unosa hrane te zbog poremećaja u metabolizmu pojedinih nutrijenata. Malnutricija uključuje pothranjenost – odnosno smanjen unos hranjivih tvari i pre(u)hranjenost gdje je unos veći od potrebnog. Malnutricija je poremećaj hranjenja (prehrane) koji dovodi do manjka esencijalnih hranjivih tvari. Može biti primarna zbog neuravnoteženog ili nedovoljnog unosa hranjivih tvari u organizam te sekundarna, zbog nemogućnosti normalnog gutanja, probave ili apsorpcije hrane. No, tumačenje je prošireno pa se malnutricijom smatra svaki poremećaj prehrane, odnosno poremećaj ravnoteže između tjelesnih potreba i uzimanja hranjivih tvari. 

"Trebali bismo se prestati pitati zašto je nepatvorena hrana tako skupa i početi se pitati zašto je prerađena hrana tako jeftina."

Ovaj Izvještaj otkriva pravu istinu i stvarne, duboke probleme uzrokovane dominirajućim agroindustrijskim modelom proizvodnje hrane te potrebu za novim agroekološkim pristupima za potrebu prehrane svjetskog stanovništva. Mi se prejedamo, nemamo dovoljno hrane za jesti, prodajemo i kupujemo 'tvari nalik hrani' dok bogati i slavni koji su često nama uzori – izbjegavaju odabir takve hrane. Mehanizirali smo farme kako bismo smanjili potrebu ljudskog rada a time i troškove, brinemo se zbog nedostatka radnih mjesta u ruralnim područjima, odlazimo u teretane i druge športske centre na vježbanje, „nalijevamo“ se zaslađenim energetskim napitcima itd. Rafiniramo ugljikohidrate i postali smo ovisnici o njima…

Globalno, trenutačno proizvodimo dvostruko veći iznos kalorija od tekućih potreba današnje svjetske populacije: 4.600 kilokalorija po osobi dnevno, što je dostatno za prehranu 14 milijardi ljudi u budućnosti! S jedne strane to znači da se na globalnoj razini proizvodi dovoljna količina hrane. Međutim, s druge pak strane svijet nije nahranjen, što dokazuje objavljeni Izvještaj globalne prehrane prema kojem je većina zemalja suočena s ozbiljnim zdravstvenim rizicima stanovništva radi malnutricije. Ovo nadasve važno pitanje 'KVALITETE HRANE' je ozbiljan nedostatak cijelog prehrambenog sustava s kojim se sektor industrijske poljoprivrede ne želi suočiti. Opće je prihvaćeno i dobro poznato da je većina poremećaja i oboljenja usko povezana s našom današnjom prehranom – uzrok je prekomjerno konzumiranje industrijski prerađene hrane. Najnoviji dokaz, naročito onaj koji je objavio američki profesor pedijatrijske medicine i endokrinolog dr. Robert H. Lustig, izravno dokazuje povezanost industrijski prerađenih ugljikohidrata u obliku šećera i suvremenih sorti i hibrida žitarica kao glavne uzroke ozbiljnih zdravstvenih poremećaja.    

Nekoliko znanstvenih studija čija namjera je bila analiza fluktuacije razine hranjivih tvari u hrani (naročito voću i povrću) u Europi i SAD-u u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do danas, otkrivaju znatno smanjenje odnosno oštar pad u postotku vitamina i minerala – i to čak do 80 posto.

Autori navedenih studija smatraju da su glavni uzroci smanjenja nutritivne vrijednosti današnje hrane loše upravljanje poljoprivrednim zemljištem i poljoprivrednom proizvodnjom u kombinaciji s programom uzgoja poljoprivrednih kultura čiji cilj je isključivo ostvarenje visokih prinosa a time i profita, što je najvjerojatnije uzrokovalo smanjenje nutritivnih karakteristika poljoprivrednih kultura. Ovu pojavu stručnjaci nazivaju „učinak genetskog razrjeđivanja“ gdje se često navodi primjer pšenice: uzgojeni su kultivari (varijeteti) pšenice koji daju visoke prinose ali je to uzrokovalo smanjenje koncentracije minerala u pšenici. Najnovije i opsežno znanstveno ocjenjivanje proizvoda organske i ne-organske poljoprivrede zaključuje da metode poljoprivredne proizvodnje utječu na kvalitetu poljoprivrednih proizvoda. Poljoprivredni proizvodi proizvedeni prema standardima organske poljoprivrede sadrže mnogo više poželjnih antioksidansa i manje potencijalno štetnih kemijskih tvari poput kadmija, dušika i rezidua pesticida (Baranski i sur., 2014.)

Jedan od „najsvježijih“ primjera povezanosti tla, biljaka i ljudskoga zdravlja odnosi se upravo na sadržaj antioksidansa u povrću. Naime, kod primjene pesticida dolazi do inhibicije tj. sprječavanja oslobađanja tvari koje biljku štite od bolesti i štetnika. U obrambene mehanizme biljke uključene su i tvari koje poznajemo pod nazivom sekundarni metaboliti ili antioksidansi. To su ujedno tvari koje nama pomažu u obrani organizma protiv karcinoma i drugih bolesti. Organski poljoprivredni proizvodi sadrže 10 do 50 % veću koncentraciju ovih korisnih metabolita. Ipak, mi još uvijek imamo rascjepkano razumijevanje o povezanosti tla, biljaka i čovjeka. Tako na primjer mi znademo korisnost simbioze korijena biljke i mikoriznih gljivica koje 'uzimaju' minerale iz tla, a koji tako postaju dostupni biljci – i do 80 % određenih minerala biljka dobiva zahvaljujući mikoriznim gljivicama.

Također nam je poznato da je biljno korijenje koje je kolonizirano mikoriznim gljivicama u organskom sustavu poljoprivredne proizvodnje i do 40 % veće duljine od onoga u agroindustrijskom sustavu, što upućuje na bolju i veću opskrbljenost ovih biljaka određenim mineralima. Problem malnutricije uopće ne iznenađuje, budući je glavni cilj moderne intenzivne agroindustrijske proizvodnje stvaranje profita a ne proizvodnja zdrave, kvalitetne hrane. Štoviše, medicinska struka odvojila se posve od pitanja hrane i prehrane, što je dakako ironično budući da liječnici humane medicine polažu Hipokratovu zakletvu, a jedna od najpoznatijih Hipokratovih izreka je: „Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana.“ Do sada nije učinjeno ozbiljno i prošireno istraživanje agroekoloških metoda poljoprivredne proizvodnje, a prehrambena industrija nije zainteresirana da išta mijenja u današnjoj modernoj agroindustrijskoj proizvodnji jer imaju samo jedan cilj – ostvarenje što veće zarade / profita.

Julia Wright

Ovo pak ima ozbiljne i negativne posljedice za ljudsko zdravlje, uključujući i one ekonomske prirode, budući da je cijena nekvalitetne i neuravnotežene prehrane stanovništva vrlo visoka – tako na primjer u Veliko Britaniji 2011. loša prehrana stanovništva državu je koštala 6 milijardi funti. Agroekologija je stoga neophodna metoda poljoprivredne proizvodnje koju moramo što prije usvojiti i primijeniti kako bismo poboljšali i unaprijedili našu današnju lošu, nekvalitetnu i neuravnoteženu prehranu.   

Autor: dr. Julia Wright, Coventry University (Centre for Agroecology, Water and Resilience/CAWR)

Prijevod: Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.