Šuker je najveći hrvatski brend

Napokon Hrvat na krovu UEFA-e

U Beču je na Kongresu UEFA-e krovna europska nogometna organizacija dobila sedam novih/starih članova Izvršnog odbora. Među njima nalazi se i Davor Šuker, predsjednika HNS-a. Velik je to uspjeh za Šukera i Hrvatski nogometni savez i cijelu Hrvatsku. Za Šukera je već u prvom krugu glasovalo 34 od 54 predstavnika svih nacionalnih saveza članica UEFA-e. Osim Šukera, još su izabrani u IO: Portugalac Fernando Gomes, Španjolac Angel Maria Villar, Mađar Sandor Csany, Ukrajinac Grigorij Surkis, Švicarac Peter Gillieron i Bugarin Borislav Mihajlov.

Davor Šuker najveći je hrvatski brend, a prema nekim svjetskim relevantnim istraživanjima zbog svoje sjajne igračke, prije svega golgeterske karijere, u svijetu je poznatiji od samoga pojma Hrvatska, Croatia, Kroatien, Horvatija, Horvathorszag… Prema tim anketama na prvom je mjestu Davor Šuker, na drugome Hrvatska, na trećem Dražen Petrović, četvrtom Goran Ivanišević itd.  

Šuker (1968.) je imao sjajnu nogometnu karijeru, koju su mu predviđali još u rodnom Osijeku odakle je iz NK Osijeka (1984.-1989.) stigao u Dinamo (1989.-1991. Početkom srbijanske agresije napušta Dinamo i odlazi u Sevillu (1991.-1996.) iz Seville u Real Madrid (1996.-1999.), iz Reala u Arsenal (1999.-2000.), iz Arsenala u gradski West Hame United (2000.-2001.) i na kraju u tada jaki bavarski TSV 1860 München (2001.-2003.), gdje završava nogometnu karijeru.

U Osijeku Šuker je u 91 utakmici postigao 40 zgoditaka, u Dinamu u 60 utakmica 34, a u Sevilli u 153 postigao je 76 golova. Za Real je odigrao 86 utakmica i postigao 40 golova, u Arsenalu u 30 utakmica 11, West Hamu 2 gola u 11 utakmica, a u zehcigerima u 23 utakmice 5 golova.

Zna mladu vrstu Jugoslavije do 20 godina u 6 utakmica postigao je isto toliko golova, a za mladu do 21 godine u 11 utakmica 7. Za seniorsku reprezenatciju Jugoslavije odigrao je dvije utakmice i dao jedan zgoditak. Za Hrvatsku je u 69 utakmica zabio 45 golova i još uvijek je rekorder. Bio je golgeter Svjetskoga prvenstva 1998. u Francuskoj sa 6 postignutih golova.

U dresu Dinama i Seville sa slavnim Maradonom

Davor Šuker je poznat i cijenjen diljem svijeta. Povratkom u domovinu uključio se u rad HNS-a i postao žrtva umjetno izazvanoga sukoba sjevera i juga, Zagreba i Dalmacije, odnosno Dinama i Hajduka. Ta podjela, koja je prema riječima nedavno preminuloga velikoga Hrvata i nogometaša Hajduka Ante Žanetića (Blato na Korčuli, 18. XI. 1936. – Unanderra kod Wollongonga, Australija, 14. XII. 2014.) počela davne 1959. kada su u Hajduk Jugoslaveni Miljenko i Lepa Smoje doveli iz Beograda trenera Milovana Ćirića. Taj događaj je prekretnica i od tada, samo s malim prekidom 1970. i 1971. godine, na žalost traje do danas. Kulminacija umjetno izazvane mržnje između hrvatskoga juga i sjevera dogodila se prošle godine kada je Split bio obljepljen tzv. tjeralicama na kojima je veliki Šuker bio ponižavan i tretiran kao pas. Najgore je što su takvo neviđeno rasističko ponašanje iz najnižih strasti prihvatili ne samo izamnipulirana ulica, nego i tzv. sociolozi, novinari i sve tri glavne nacionalne televizijske kuće. Eho toga vremena ostavio je traga i danas. Naime, Davor Šuker i ostali iz vodstva HNS-a očekivano nisu prihvatili da Split bude domaćin hrvatskoj vrsti u kvalifikacijama za EP, jer ne samo da je u Splitu još uvijek ugrožen Šuker, nego je vjerojatno da bi se ta zla krv lako mogla okrenuti i prema svima ostalima na terenu, a to je ono što se nikako ne smije dopustiti. Naime, zbog divljanja tzv. navijača proteklih godina hrvatskoj vrsti prijeti izbacivanje iz kvalifikacija, a to je ono što nam brojni neprijatelji i „dušmani“ žarko žele.

No, vratimo se Šukeru. Perd njime je u UEFA-i sjana budućnost od koje će svakako svi imati koristi. Hrvatska je tako po prvi put u povijesti dobila člana IO-a UEFA-e. Šukerov prethodnik, pokojni Vlatko Marković, nije imao tu sreću. No, Šuker je ipak Šuker. Već prvoga dana je najavio kako će pokušati što više bude mogao da oživi hrvatski nogomet i pomogne mu u daljnjem razvoju. Od srca mu želimo da tako i bude.

Vid Hinković