Milanović-Josipović-Pusić-Teršelič-Pupovac su posmrtna Titina straža

Sam pokušaj obrane zločinca Tite je – zločin

 

 

Predsjednica Republike Hrvatske i svih Hrvata Kolinda Grabar Kitarović vjerojatno nije mogla zamisliti da će se mrtvi Tito, kojeg je poslala sa Pantovčaka u kumrovečki muzej, vratiti ponovno u politički život u Hrvatsku. Od kako je Tito fizički mrtav (4. svibnja 1980.) nikad nije bio toliko aktualna u Hrvatskoj kao što je danas! Ako netko sumnja u ove tvrdnje neka letimično prelista tisak, pregleda portale, posluša radio komentare i vidi programe na TV kanalima u Hrvatskoj – ostat će bez daha.

Uvjeravanja o zaslugama (i zločinima) Tite piše se i govor kao o nečemu što je najvažnije za opstojnost države i opskrbu žitelja, jedino ako nije riječ o krađi, ubojstvima i nogometu. Naime, malo koga u Hrvatskoj zanima opće siromaštvo, ugroženi hrvatski branitelji u Savskoj, sudski proces Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Njemačkoj za ubojstva hrvatskih emigranata i slično. Nisu čak ni prošlog tjedna lokalni izbori u općinama i gradovioma bili od većeg zanimanja, izuzev Dubrovnika, gdje je Andro Vlahušić ponovno izabran za gradonačelnika, mada je osuđen za kriminalna djela, što je još jedna crna krpa na hrvatskom političkom obzorju – nehaj glasača!

 

Od kako je Ivo Josipović izgubio na predsjedničkim izborima, kao da je u Hrvatsku došlo neko komunističko prokletstvo. Najprije su se ''antifašisti'' digli protiv hrvatske predsjednice, koji traže ''dlaku u jajetu'' kako bi diskreditirali Kolindu Grabar Kitarović, jer je maknula bistu Tita s Pantovčaka, a to je za njih bilo kao – obeščašćenje sveca. Još k tome kada je Predsjednica bila s Kancelarkom u Njemačkoj, rekla je za Tite da je bio diktator, za ''antifašiste'' to je – smrtni grijeh.  Komunisti u RH bili su jako ucviljeni, da im nije mogao pomoći ni Mesićev ''antifašizam'', pa su u Zagrebu (21. 3. 2015.) održali osnivačku skupštinu i utemeljili ''Antifašističku ligu''. Naravno, to je bilo zahtjevno i nužno ''U svrhu poziciranja i definiranja antifašizma u suvremenoj Hrvatskoj, osnivamo Antifašističku ligu.'', stoji u službenom priopćenju. Zbog micanja Tite s Pantovčaka ''antifašisti'' su otkazali predsjednici RH pokroviteljstvo u Brezovici i u Jasenovcu.

 

''Antifašisti'' u RH su – jugofašisti

 

Bivši predsjednik RH Ivo Josipović pozdravio je nazočne ''antifašiste'' na  skupu i ponovio: ''Nisam bio u krivu kad sam kazao na prisutnost 'ustaške guje' u Hrvatskoj''. U uvodnim govorima također su naglasili: ''Ne želimo da Hrvatsku predstavljaju mržnja i strah…, teba proširiti antifašizam novim idejama…, da se istina i tradicija antifašizma prenese na mlađe jer su oni budućnost.''

Zoran Milanović i Barbarin rov, djelo njegova zločinca Tite

 

Nestalo je fašizma i nacizma u svijetu ima već 70 godina, a sigurno je mali broj živih ljudi koji su bili vlast u tim režimima, stoga i običan čovjek ne može vjerovati da se u Republici Hrvatskoj, koja je u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu 1995. godine pobijedivši JNA, Jugoslaviju, agresora Srbiju, jugoslavenski antifašizam, petokolonaše i četništvo, da se u Zagrebu ponovo okupljaju jugoslavenski antifašisti, i kažu kako se u Hrvatskoj ''Javno poriču neka od temeljnih etničkih vrijednosti demokratskog društva…'' (!?) Dakle, ključne riječi su ''etničkih vrijednosti'', što se odmah može protumačiti, da su ugrožene srpsko-četničke ''temeljne etničke vrijednosti'' u Republici Hrvatskoj. Ova činjnica pokazuje pravu sliku ''Atifašističke lige'', koja bi trebala ''svojim unucima ostaviti pravednu državu'', kazao je Juraj Hrženjak. ''Ligaši'' su izabrali Zorana Pusića za predsjednika, Vesnu Teršelič za zamjenicu predsjednika, voditeljicu Josipovićevog  ''Documenta – centra za suočavanje s prošlošću''. Ovaj trio: Josipović-Pusić-Teršelič su posmrtna Titina straža, dežurni jugoslavenski antifašisti, veleizdajnici hrvatskih nacionalnih interesa i poticatelji mržnje i straha kod građana od – ''ustaške zmije''!

 

Tajni sastanak komunista u Zagrebu

 

Još jedna apsurdnost u Hrvatskoj. Kad sam pročitao u (zna se!) Jutarnjem listu (16. 3. 2015.) da je u tajnosti održan sastanak komunističkih partija iz država bivše Jugoslavije sa željom za stvaranje ''besklasnog društva'', izgubio sam prisebnost. Naime, zar nije bilo dovoljno za komuniste u RH, što su se okupili u ''Antifašističkoj ligi'',  i tako se proširili u regiju, da se mogu zajednički boriti protiv ''ustaške zmije'' u Hrvatskoj. Ali, pravi komunisti ne vjeruju niušto osim svoga ''boga'' Karla Marxa. Stoga su se čelnici komunističkih partija iz bivših republika Jugoslavije tajno sastali u Zagrebu, koji za razliku od ''Antifašističke lige'' nisu zadovoljni samo sa Josipovićevom pravdom za ''toleranciju i otvorenost'' u civilnom društvu, nego oni žele  stvoriti – besklasno društvo. Num dulces rivi ex fonte effunduntur amaro? (Zar se slatki potoci izlijevaju iz gorkih izvora?)

 

Koordinacijski odbor za komunističke partije propale država Jugoslavije utemeljen je 2009. godine u Zagrebu, članice su: ''Socijalistička radnička partija'' Hrvatske (SRP), ''Jugoslavenska komunistička partija'' Crne Gore, ''Kulturno političko društvo komunist'' Slovenije, ''Savez komunista'' BiH, ''Partija komunisti'' Srbije i ''Komunistička partija'' Makedonije. Komunističke partije u svim državama bivše SFRJ naglasile su izričito u naslov da su komunističke partije, izuzev komunista u RH, koji se kriju u  ''Socijalističkoj radničkoj partiji''! Komunisti u Hrvatskoj nisu – ''radnička partija''; mali je broj komunista među radnicima, jer su mahom u politici, na vlasti ili su vlasnici bivših državnih poduzeća, oni su crveni kapitalisti, koji su u privatizaciji prevarom dobili državna poduzeća i imanja bud zašto.

 

Komu vjerovati: Milanoviću ili Tomcu?

 

Milanović je već toliko puta rekao da je Tito za njega ''najbolje što su Hrvati imali'', a Tomac kaže da je to ''gruba i velika krivotvorina i podvala''. Milanović za svoje tvrdnje ne navodi nikakve dokaze, nego su njegove riječi dokazi, a Carske se riječi ne poriječu. Dočim Tomac navodi niz primjera kojima ukazuje i dokazuje: ''Poštovani, predsjedniče Vlade, Vi ništa ne razumijete. Vi u svojoj ideološkoj isključivosti i svojoj umišljenosti da predstavljate 'nebo', da predstavljate 'svijetlo', da predstavljate 'dobro', da imate posebnu povijesnu misliju spasiti Hrvatsku od zlih Hrvata jer za vas su svi Hrvati koji ne tretiraju Tita kao najveće dobro koje smo imali zli Hrvati.'' (dnevno.hr, 25. 3. 2015.)

ZLOČINCI – Nema razlike – Josip Broz ili Draža Mihailović

 

Dr. Zdravko Tomac je u svojim daljnim objašnjavanjima ukazao Milanoviću i njegovim sljedbenicima, tko je bio Tito. Tomac je poznavao Titu iz prve ruke, a Milanović je tek doživljavao Titu gledajući njegove fotografije u maršalovoj odori, s odlikovanjima, vjerojatno u društvu kraljica i glumica, pa ga se to toliko dojmilo da se je u Titu zaljubio kao Severina u Milana. Milanović je opsjednut slavom, vlašću i državničkim privilegijama, te ne može vidjeti sebe ni zeru manje od Tite. Uzalud se Tomac trudi dokazivati samodopadnom Milanoviću, da Tito spada među najveće zločince XX. stoljeća, da je odgovoran za pokolj na Bleiburgu i Koloni smrti, da je odgovoran za zločin u Hudoj jami, gdje su stotine i stotine zatočenih hrvatskih ljudi, žena i djece partizani strpali u rudnik, zavalili otvor i u strašnoj su  smrti živi zatrpani i ugušeni u jami.

 

Hoćemo li vjerovati Milanoviću, da je Tito ''nešto najbolje za Hrvatsku'',  bez ikakvih potkrjepljenja, ili Tomcu koji iznosi činjenice, da je Tito visokopoziciran na listi zločinaca prošlog stoljeća, koji je ubio jednu najbolju generaciju u povijesti hrvatskog naroda. Kad bismo ovaj tekst postavili kao anketu, Milanović bi dobio veliko ''0''.

 

Predsjednica bez Tite i Poglavnika

 

Predsjednica RH je ostala bez Tite na Pantovčaka i neki misle da je završena priredba. No, ovo je samo početak, prvi čin u predstavi. Treba čitateljstvo podsjetiti, da u 19 hrvatskih gradova ima Titinih trgova, ulica, obala i parkova, među kojima je najznačajniji onaj u Zagrebu, oko kojeg se borba vodi već godinama za skidanje s trga tablice ''Maršala Tita''. Za ovu sramotu odgovorne su državne i gradste vlasti, jer naime dok god Tito ''boravi'' na Kazališnom trgu drugovi mirno spavaju u vilama, jer znaju da su njihovi panduri još na vlasti. Ako je taj trg nekada simbolizirao jugoslavenskog državnika Titu, treba trg sad preimenovan u Trg Franje Tuđmana, jer Tite i Jugoslavije više nema. Čak i Milanović kaže kako je Tuđman bio pravi državnik.

Vesna Teršelič, Zoran Pusić i Križni put u režiji ljubičice bele

 

Nakon što je Tito uklonjen s Pantovčaka, neki su već upozorili Kolindu Grabar Kitarovć, da se sada treba ukloniti i Antu Pavelića u iseljeništvu. ''Za vrijeme Titove Jugoslavije hrvatsko iseljeništvo koristilo je ime i lik Ante Pavelića ponajviše iz protesta protiv  njegovih i svojih trajnih neprijatelja, jer je tadašnjem jugo režimu manje problem bio to što je Pavelić bio na čelu zločinačkog režima, od toga što je Pavelićev režim nastojao uspostaviti i obnoviti bilo kakvu hrvatsku državu. Crvena krpa je bila Hrvatska, a ne – zločin. Međutim, danas je Tuđman simbol hrvatske državnosti. Zbog toga njegovo, a ne Pavelićevo ime treba biti istaknuto na svakom mjestu iseljenog hrvatskog naroda. (Je li Tuđman istaknut na svakom mjestu u RH? op.a.) Nakon što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović donijela odluku čiji efekti nikako ne mogu niti smiju ostati na prilazima Kumrovcu, niti na nametnutim javnim polemikama, oko opravdanosti, smisla i demokratičnosti državničkog poteza, na redu je hrvatsko iseljeništvo.'' (dnevno.hr, 24. 3. 2015.)

 

Autor teksta Marko Ljubić očito ne poznaje hrvatsku političku emigraciju, niti su njegovi razlozi na mjestu koji bi obvezivali hrvatsku predsjednicu o ukidanju hrvatskih simbola u iseljeništvu (dijaspori). Hrvatska je emigracija u Hrvatskoj bila neprijateljska za vrijeme Jugoslavije – i danas je, jer nositelji valsti u RH su bivši partizani, srbo-komunisti i udbaši. S druge strane, malo se je toga izmijenilo u Hrvatskoj u odnosu na Srbiju i četništvo u RH. Na istu su ljestvicu postavljeni Pupovčevi srbo-četnički zastupnici (3) u Saboru kao i više milijunska hrvatska dijaspora (3) zastupnika. Na žalost, u Hrvatskoj ima puno školovanih ljudi, ali malo podučenih.

 

Isto tako, pogrješna je i netočna uporedba jugokomuniste Josipa Broza Tita s hrvatskim državotvorcem dr. Antom Pavelićem. Zbog prišućivanja zločina ubojice Puniše Račića, koji je pobio hrvatske zastupnike: Pavla i Stjepana Radiće, Đuru Basaričeka, Ivana Pernara i Ivana Granđu u Beogradskoj skupštini (1928.); ubojstvo Milana Šufflaya u Zagrebu (1931.), te diktature Aleksandra Karađorđevića (1929.) prišućuju se razlozi zbog kojih je dr. Ante Pavelić otišao u emigraciju. Pavelić je među iseljenicima pripremao ustanak u Hrvatskoj, da okonča diktaturu i krvoproliće hrvatskog naroda u srpskoj Jugoslaviji. Da nije bilo Ante Pavelića, 10. travnja i NDH ne bismo danas ima ni ovu malu Republiku Hrvatsku. Nije Pavelić kriv što su Hitler i Mussolini kreirali nacizam i fašizam u Europi, kojeg su također nametnuli u NDH. Zašto se nisu antifašisti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj borili protiv nacizma, fašizma i ustaškog režima, a ne rušenje mlade hrvatske države s ciljem stvaranja druge komunistčko-velikosrpske Jugoslavije?  

 

No, Tito je nešto drugo. On se je borio protiv samostalne hrvatske države, pa makar i kad bi bila komunistička; pogubio je više od pola milijuna Hrvata, a još dva puta više iselio i raselio kako bi čim prije posrbio hrvatski narod i ostvario bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba. I nakon svih pogiblja i stradanja, nakon njegovog tolikog protivljenja hrvatskoj samostalnosti – ''prije će Sava teći uzvodno, nego će Hrvatska biti samostalna država'', kazao je Tito. Teško je ovo vjerovati ali treba čuti; on se sada okreće u betonskom sanduku, u ''kući cvijeća'', jer Sava još uvijek nizvodno teče, a hrvatski je narod izborio svoju samostalnu Hrvatsku Državu.   

 

Ne jugo-povezivanjima!

 

Hrvatska je emigracija dokazala svoju državotvornost, bila je prva koja je pomogla hrvatskom narodu da se oslobodi srpsko-jugoslavensko-četničke agresije, a da je kojim slučajem političko vodstvo u oslobođenoj Hrvatskoj imalo sluha za naše emigrantske doprinose, materijalnu i ljudsku pomoć, mogli smo obogatiti Hrvatsku, kao što su izgnani Židovi obogatili Izrael.

Milorad Pupovac, Nebojša Stazić, Ivo Josipović i Josip Leko i draga im JNA

 

Koliko god ljudi imaju dobre želje da dođe do pomirenja među Hrvatima,  do toga neće doći: jedni su za Hrvatsku državu, a drugi su za Balkansku regiju – ''modernu Jugoslaviju''. S ovakvima koji danas u Hrvatskoj stvaraju ''Antifašističku ligu'' i ujedinjuju komunističe partije u državama bivše Jugoslavije, nezamislivo je zajedništvo. Ali, mnogo je bliža Milanovićeva krilatica: ''mi ili oni?'', odnosno  ''našeg ili njihovog istrebljenje''. Tko god drugačije misli, taj stvarno ne misli, ne shvaća koliko je dubok jaz izmđu nas i njih.

 

Već dugo se govori o stvaranju nogometne regionalne lige, jer već postoje neka regionalna natjecanja. Oni koji zagovaraju takvu ''ligu'' su, blago rečeno, zločinci jer će izložiti hrvatske mladiće uvredama, ozljedama, čak i smrti. Ne zaboravimo, da je Srbin u Beogradu izvršio atentat na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštiji, pa tko bi mogao dati garanciju da četnički huligani ne će ubiti kojeg hrvatskog nogometaša na travnjaku? Vlasnici i upravitelji nogometnih klubova u Hrvatskoj će vjerojatno i pristati na formiranje ''regionalne lige'', ali hrvatski nogometaši mogu i moraju se tome suprostaviti, jer su njihovi životi u pitanju. Vlasnici klubova gladni su novac, pa makar bio opran u hrvatskoj krvi.  

 

Srbi su izbacili hrvatskog reprezerntativca Josipu Šimuniću sa Svjetskog prvenstva samo što je rekao da je ''Za dom…'' i što danas rade protiv Davora Šukera, da ne bude izabran u IO Uefe, jer dok je igrao u Madridu otišao je na grob Ante Pavelića. Dočim, nema Srbina u politici ni u nogometu koji nije otišao na Ravnu goru kod Draže Mihailovića – i nikome ništa! Srbija će vjerujatno prije proglasiti svetim ''đenerala'' Dražu, nego što će biti proglašene svetim blaženog Alojzija Stepinca, jer prosvjedovali su kod Pape protiv proglašenja Stepinca svecem, zbog ''pokrštavanje srpske dece'' i suradnje sa Poglavnikom NDH.

 

Državotvorne Hrvate u dijaspori ne smetaju stranačke svrstavanja, ako je temeljena na državotvornoj samostalnosti i demokratskom ustrojstvu Države Hrvatske. Ali, Hrvati se još uvijek nalaze na sakršću, zavedeni su sa propagandom od onih koji vladaju i kontroliraju memdije, ali i tome se bliži kraj. Predsjednica RH i državotvorne stranke su garancija hrvatskom narodu za demokratsku i samostalnu hrvatsku državu u kojoj se mogu osjećati slobodno i razvijaju svoje ljudske sposobnosti. Samo može slobodna – Misao odvesti čovjeka iz ropstva u slobodu (H. W. Longfellow)

  

Rudi Tomić