Dokle »putuje« ustavno nezastarijevanje ratnoga profiterstva

GENOCID – Razoružaj, uvedi embargo, pa navali na razoružanu Hrvatsku

Kad je još tko zna kao kakav saborski zastupnik – stranački „nestranački“, a na strani SDP-a, prof. Ivo Josipović, krenuo s idejom o promjeni Ustava unazad, tome sam se protivio. I kad su politički trgovci u PTC-u, političkom trgovačkom centru, u što su pretvorili Hrvatski sabor te promjene na koncu istržili primitivnom trampom („ja tebi Europu, ti meni nezastaru i glavu dijaspore na panj“: Kosor-Milanović i drugi.), Ivo Josipović, Jadranka Kosor, Vladimir Šeks i Zoran Milanović, mislio sam o tome isto, pisao isto. Tipična boljševička, lenjinistička mjera: „Korak naprijed, dvadeset i više godina nazad“: „Vrag će si ga znati“ dokle. Možda čak do Jajca.

Ivica Račan – prvi čovjek SR Hrvatske u vrijeme kada je razoružana Hrvatska

„Nezastara“ je ugrađena u Ustav kako bi se navodno fatale „velike ribe“. Koliko znam, a i javnost, zbog nje „sjedi“ samo jedna „prava“ riba – Ivo Sanader, ne računajući neke koji su „odradili“ svoje i bez promjena Ustava. Nisam o toj ustavnoj „rikverc promjeni“ promijenio mišljenje, bez obzira na tu „ribetinu“ u mreži. Podsjećam, promjena Ustava u članku 31., stavak četvrti glasi: „Ne zastarijevaju kaznena djela ratnog profiterstva, kao ni kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, propisana zakonom, ili ona koja ne zastarijevaju prema međunarodnom pravu. Imovinska korist, ostvarena tim djelima ili povezana s njima, oduzet će se.”

Dobro, kad već vrijedi, moramo ju poštovati, pa se upitajmo zašto se onda u tom dijelu o nezastarijevanju ratnog profiterstva, skupa sa zakonima, ona ne primjenjuje, primjerice u velikom, pravom, najvećem slučaju (i) „ratnog profiterstva“. Najveći je, bez ikakve konkurencije, razoružanje hrvatske Teritorijalne obrane – silom, vrstom vojnog udara jedne vojne „jedinice“ – JNA, na drugu – TO, suprotno ondašnjim ustavima, saveznom i SRH i zakonima. Vojni udar bez ispaljenoga metka i prvi, skoro i danas prešućeni napad JNA na Hrvatsku. Zašto?

Teritorijalna obrana Hrvatske imala je oko 250.000 „cijevi, pištolja, pušaka, topova, bacača, manjeg raketnog oružja, municiju… Raspolagala je sa skladištima, različitim vozilima, sanitetskim materijalom, namještajem, sredstvima veze, uredskim materijalom i priborom… I sve je opljačkano – do zadnjeg lista papira i spajalice. Zagrebačkoj Teritorijalnoj obrani, koja je, osim ostaloga imala stotine minobacača, ostala su samo dva pištolja! Slučajno. Vrijednost oduzetoga, plaćenog novcem hrvatskih građana „brojila“ se u milijardama, recimo maraka. Kakav fantastični ratni profit, preciznije – plijen. Razoružanjem TO-a nastala je nova, višestruko veća šteta: Hrvatska se morala naoružati ponovno po višestruko većim cijenama zahvaljujući u međuvremenu još i usvojenim embargu na uvoz oružja. Ono je bilo fantastični poticaj, osim ostaloga, i novom ciklusu ratnog profiterstva.

Gdje je završilo oružje hrvatske TO? U rukama JNA, Srbije i srpskih terorista, a odatle su stizala razaranja, progoni i smrti, pored ratnog profita (plijena), vjerojatno se nešto i preprodalo po daleko višim cijenama – i Hrvatima. Nije li ustvari bila isplanirana smrt Hrvatske?  Razoružaj, a zatim „udari“ embargo, pa navališe na razoružanu  Hrvatsku Srbija i JNA – čist teren za genocid. No, to nas ovdje ne zanima, već slučaj razoružanja hrvatskoga TO-a kao ratno profiterstvo sa stajališta promjena Ustava RH usvojenog 2010. Dokle dakle seže „nezastara“ i obuhvaća li ona i ovaj slučaj ili ne? Je li se on pojavio prerano za naše ustavo i zakonotvorce, pa nezastara „starta“ od 30. svibnja 1990. od ukinutoga Dana državnosti, a samo nekoliko dana ranije ne vrijedi? Kad nastupa, od kad se broji ta „neposredna ugroženost neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države”? Pazi sad 'vamo – Srbi se još drže vojnih sudova JNA, njihovih optužnica i potjernica, tadašnjega zakonodavstva, a Hrvatska? Proširli su svoju jurisdikciju na teritorij kojega su osvajali, a Hrvatska? Kad već JNA nije odgovarala za ništa, možda da ona i njezini sljednici odgovaraju za takvu trivijalnost kao što je ratno profiterstvo? Ima tu novaca, a i promjene Ustava smo donijeli. Više da se “ne zaboravi” podsjećamo što se to doista dogodilo s tekstom VUS-a iz srpnja 1991. pod naslovom “Kako je armija razoružala Hrvatsku”, koji, zbog aktualnosti i važnosti i danas, gotovo 24 godine kasnije, vrijedi pročitati. 

Mato Dretvić Filakov