Sve što u Hrvatskoj postane, neka, tradicija, kad-tad dođe na red da ga se „razgradi“- dekroatizira. Sad je na redu proslava Oluje u Kninu, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Postala je tradicija, treba ju početi rušiti. Ustvari zahvaljujući političarima tipa Račan, Mesić, Sanader, Josipović, Milanović… uspjela je to samo dijelom postati: oni naime nisu dopustili, niti su znali, niti htjeli, da ujedno postane i narodna fešta, pa se narod prebacio u nedaleke Čavoglave. Tamo je i pet puta radosniji i pet puta ga se više skupi. Zvižde im, zviždali su im, nekima, u Kninu. Što onda, jedini siguran „plod“ tzv. demokracije je sloboda zviždanja izabranim političarima, pri čemu im neki čak i plješću. Ostali njeni „plodovi“, o tom potom. Dakle izabrani političari moraju biti sretni i kad im narod, neki iz naroda, zvižde, uostalom i za to ih plaćaju, a ukoliko im se zviždanje nikako ne dopada, uvijek se mogu ostaviti i položaja i politike.
Ovo što se sada predviđa – dopodne proslava u Kninu, popodne u Zagrebu – leteći je cirkus. Ujutro će političari „letjeti“ u Knin, već iza podne nazad na vojnu „paradu“ u Vukovarskoj. Letjet će i televizijske ekipe, branitelji će invalidska kolica „ubaciti u petu“ pa put Zagreba. Prepolovit će se proslava Oluje da izgleda manja, pa će ju neki, valjda, laške progutiti. Pri ovome se zaboravlja i činjenica kako se Oluja odvijala diljem Hrvatske, svi su na neki način sudjelovali, no oslobađanje Knina je bio i ključ i simbol slobode. Neka tako i ostane.
Dobro je inače što će se vojna „parada“, zvana još i „mimohod“, održati u Zagrebu u prvom tjednu kolovoza. Tada je Zagreb, „tradicionalno“, najprazniji pa se masovniji odaziv publike-građana ne može ni očekivati. Naši političari, eto ne drže se ni tako trivijalne, a skoro stoljetne „tradicije“ kao što je sezona godišnjih odmora. Crna, turistička, zemljo, otvori se! (Kad bih ovdje napisao tko ih je zapravo izmislio, strah bi vas uhvatio, pa ne ću.) Veći broj publike je izgledan tek ako kriza dotle još stegne pa Zagrepčani ostanu doma. Ne znam, možda se i s tim računa.
Nego kako će „parada“ biti usmjerena, hoće li „proleterske brigade“ marširati Vukovarskom od istoka prema zapadu, ili obrnuto. Obrnuto, prema Istoku ne će smjeti, ne će dati Srbija. Bit će dakle usmjerene prema Sloveniji i Euniji. Dosta o tome, i previše. Ovo „raspolavljanje“ proslave Oluje, oduzimanje primata Kninu još je jedna “de“ kockica u rashrvaćivanju Hrvatske, koju ćemo označiti kao „dekninizacija“ ili stišavanje Oluje. Sve ostalo je – ništa, propaganda i loša politika.
Mimohod organizirati u lipnju na Jarunu
Volio bih inače vidjeti jedan „pravi“ vojni mimohod hrvatskih oružanih snaga, policije, vatrogasaca, Trenkovih pandura, Sinjskih alkara… zajedno u Zagrebu, dakako. Ova godina je prava i rijetka prigoda za to:
1. dvadeseta je godišnjica jedinog pravog mimohoda onoga na Jarunu, održanog 30. svibnja 1995, za „pravi“ Dan državnosti;
2. dvadesta godišnjica je Bljeska;
3. dvadeseta godišnjica Oluje;
4. dvadeset i pet godina je od prvih slobodnih višestranačkih izbora;
5. dvadeset i pet godina od konstituiranja prvog višestranačkog Sabora;
6. druga godišnjica ulaska u Euniju.
Ruku na srce stavi Ivo…
Našao bih još, no i ovo obljetnica je dostatno za jedan pravi vojni mimohod, a i red je konačno da „narod“, barem porezni obveznici, pa branitelji… vide u kakvom je stanju HV, dokle su ju dogurali ovi od Račana, Mesića do Josipovića. Naravno, prirodno mjesto mimohoda je Jarun, a kako znam da ne postoje šanse da bi se on održao na dan održavanja prvoga, na dan mrskoga i izbrisanoga Dana državnosti, predlažem lipanj. Recimo taj dvadeset i peti iako ne znam, kao ni devedeset i devet posto Hrvata-državljana što se tada slavi. Blizu je i onaj 22. lipnja, Dan antifašističke borbe, pa ga, mimohod, gospodo političari možete „ugurati“ negdje između i „odmarširati“ za sve, a za Hrvatsku svakako. Među povijesne postrojbe treba dodati i jednu partizansku, koju bi predvodili komandant Stipa i komesar Joža Manolić. (Ako ne mogu hodati dajte im konje, ako ne mogu uzjahati, valjda Predsjednica nije „deložirala“ ona dva magarca s pantovčačke farme pa s njima na magarce.) Da bi se pojavile povijesne ustaše, nema bojazni, one su eksterminirane na poznata tri načina. Čak je imenica „ustaša“ izbačena iz svakodnevnog govora i iz hrvatskog jezika. Da nema Srba, naročito onih u Srbiji, potpuno bi nestala. Možda je ostao koji domobran, ali on se ionako ne će miješati. Knin i proslavu Oluje u Kninu treba ostaviti na miru, takvu kakav, uglavnom, jest. Nepotrebno je rušiti još neuspostavljenu tradiciju, nego ako je političarima doista do „parade“ i maju političke hrabrosti, želje i volje, onda neka upriliče jednu, drugu po redu pravu, u Zagrebu. Inače će i ova proći kao i one koje su na Trgu bana Josipa Jelačića davno organizirali Stipa i Ivo. Nešto jadne vojske, nekoliko šetača pasa i stotinjak slučajnih prolaznika. Sto puta manje nego za obična radna dana. A zamislite tek dugačku i široku aveniju Vukovarsku. Po danu će se svijećom tražiti promatrače ili ih partijski privoditi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više