E moj, Šutalo, bolje da si šutio
I. U katedrali Savska 66 služena je Uskrsna Sveta misa. U dijelu propovijedi „Prestanite biti heroji Domovinskog rata… Nemojte dozvoliti da Vas smatramo jadnicima, da Vas smatramo braniteljima… Budite uzori, stvaratelji…“, svećeniku prezimena Šutalo bi bilo bolje da je po tim pitanjima šutio, jer te riječi nisu bile koordinirane s riječima njegova pretpostavljenog, kardinala Bozanića, koji je ovoga puta blistao, i riječima „izjednačili ste žrtvu i agresora, branitelje i napadače“, održao lekciju, i skresao sve u brk trećojanuarcima, zbog kojih je i doveden na tu crkvenu funkciju, i koje je on sam blagoslovio, poškropio, strukture grješne im posijao, koje su plodne bile i rodom urodile. Tu poznatu biblijsku sintagmu, mrtvom Franji prišili na kragnu. Da se Franjo iz groba ustane, dobio bi predinfarktno stanje.
II. U Beogradu Šešelj zapalio hrvatsku zastavu, a u Zagrebu Šešeljeva ideološka bliža i daljnja rodbina najavila spaljivanje i hrvatskog grba na auto-tablicama.
III. Ne ćemo dozvoliti da se vrijeđa Hrvatska. Izjavio je Ante Kotromanović povodom četničkih izjava o ustaškim generalima i ustaškoj Hrvatskoj.
Moj ante. I Ti, i Gotovina, i Lošo, i svi hrvatski branitelji koji su se 90-ih godina USTALI protiv četničkog okupatora i njihove velikosrpske okupacije, ste ono najvrjednije i najčasnije što jedan narod može ponuditi. Vi pripadate korpusu hrvatskih branitelja, koji su kroz cijelu narodnu povijest pružali krvavi otpor okupatorima, koji su sa svih strana pristizali; i na lađama, i na konjima, i na tenkovima…i u pravu si kada predlažeš, povodom proslave Oluje, francuski tip mimohoda; počasne povijesne postrojbe, alkari, branitelji, ešaloni, svi elementi nacionalne sigurnosti, MUP, vojska…
Među počasnim povijesnim postrojbama će se valjda naći i odred vaših kolega, hrvatskih branitelja iz 40-ih godina, koji su se borili protiv jednog te istog okupatora i njegove jedne te iste neprijateljske ideologije, kao i vi 90-ih godina, a kojih je pod oružjem bilo 300.000, a koji su „morali biti pobijeni, da bi Jugoslavija mogla živjet“ (Milovan Đilas). Jugoslavija, nenarodna, okupatorska zločinačka… Ne ćete valjda pogaziti veliku ljudsku vrlinu koja se zove kolegijalnost.
Vaša kolegica, primorka iz Makarske, vrhunska intelektualka, profesorica njemačkog i talijanskog jezika, velika protivnica fašizma i nacionalsocijalizma, Dolores Bracanović, s perom u ruci, neposredno prije tragedije, stanje opisuje ovako: »Kolona je krenula. Mnoštvo naroda, more-bujica. Sve je isprepleteno. Samovozi, pješaci, seljačka kola i dvokolice. Idu starci i djeca, i žene i muškarci. Ide jedna vojska, ide jedan narod u progonstvo! Ide zato, što je poslije osam stoljeća obnovio svoju državu, što ju je gradio i branio od neprijatelja. Ide u progonstvo jedan narod, koji je svojom krvlju obilježio na zemljopisnoj karti hrvatske državne granice, narod, koji je zahtijevao i tražio uvijek samo svoje, a nikada tuđe. Ide nepregledno mnoštvo, mirno i dostojanstveno. Nad nama lete zrakoplovi zapadnih saveznika. Nitko ih se ne boji, niti se pred njima sakriva. Ne smatramo ih neprijateljima. Pomislih, kad bi bar iz tih zrakoplova snimili ovaj naš mimohod pred nepravdom zapadnog svijeta! Možda bi oni iz Londona i Washingtona, gledajući te snimke, shvatili bar nešto od naše tragedije…«
Naše povijesne braniteljske postrojbe su nosile naša narodna imena, i tih imena se nitko nema pravo odricati, i prihvaćati neprijateljeva mjerila. „Dobro sam proučio ono što sam rekao, i beskrajno sam sretan, što je reč ustaša u Hrvatskoj shvaćena kao uvreda“, izjavio je ovih dana neprijateljev četnički glasnogovornik Vulin. Pa onda, nastavimo se i dalje ponašati prema neprijateljskim mjerilima i u mimohodu umjesto odreda slavnih povijesnih domovinskih postrojbi, ubacimo odred izviđača s crvenim maramama oko vrata. „Jesam bucko pa šta onda“, uzviknuo je mali Ivica, i više ga u razredu nitko nije s tim zadirkivao. USTAŠA je kada te trojica tuku, a ti ustaneš i braniš se (Braco Rom, TV Noćna mora).
Žarko Marić