HrvatskaTu podno Garduna by HF14/04/2015 Na dan kad su Žarku odrubili glavu Kroz vene mi tečeš ti Cetino moja Kad god te se sjetim duša mi je puna Vodu san ti pija pastrve lovija… u kanjonu tvome tu podno Garduna Iz didove kuće Nutjak kulu vidim podno te je kule gruda, zemlja moja I danas Megdanom još je ljudi zovu u spomen junaka iz ljutoga boja Dva gavrana crna svakog ljeta svrate Na dan kad su Žarku odrubili glavu Stoljećima poslije o Nutjaku zbore da legenda ne bi pošla zaboravu … Oblete i graknu zovu gospodara Stoljeća su prošla On im se ne javlja Neka, dokle lete i legende žive… Povijest svoju djecu baš ne zaboravlja… Vladimir Živaljić, Vukovar