Bezbožnici, Srbi su Hrvate ubijali od 6. do 10. travnja 1941.
Žrtve, žrtve, i opet žrtve. Pisac ovih redaka je bio prisutan na dvije desetotravanjske komemoracije. Na zagrebačkom groblju Mirogoj u organizaciji Hrvatskog domobrana, molitva, cvijeće i svijeće, za hrvatske branitelje, koji su bili žrtve četničkih, jugokomunističkih i ostalih napadača na tadašnju, poslije 800 godina obnovljenu, izgrađivanu, i krvlju branjenu hrvatsku državu. Novoizgrađeni visoki bijeli križ predstavlja tisuću i nekoliko stotina malih bijelih križeva, koje su tito-barbari na Mirogoju potrgali i preorali, što je kako reče počasni domobranski predsjednik, sretni provlačitelj kroz iglene uši bleiburškog pakla, Vladimir Fuček, nezapamćeno u svijetu. Spomenuti veliki bijeli križ mi vidimo kao bijelu koku nesilicu, koja na današnjem stupnju narodne slobode još ne kokodače. (Snijela koka jaje, pa već oglas daje), a koja će jednoga dana prokokodakati, i njezina jaja, u obliku mnogobrojnih malih križeva, će zabijeliti, i u prvobitno stanje povratiti preorano, nekada bijelo groblje hrvatskih branitelja, što je i u skladu s pravosudnom logikom u svim državama na svijetu.
Donji Mosti – spomenik poginulim Hrvatima u razdoblju od 6. do 10. travnja 1941.
Druga druga desetotravanjska komemoracija u okolici Bjelovara (Donji Mosti) tuče u čelo kvazi povjesničare, koji sve zločine, njihove uzroke i posljedice, pripisuju, njima neželjenoj i mrskoj tadašnjoj hrvatskoj državi. U Bjelovaru je njezino proglašenje objavljeno dva dana prije nego u Zagrebu 8. travnja 1941. godine, pa su, nošeni mržnjom prema njoj, i želeći oružjem to zaustaviti, pripadnici četničkog konjičkog puka „Car Dušan silni “, raspadajuće jugovojske, iz Virovitice krenuli prema Bjelovaru, i svoju mržnju iskalili nad golorukim, nenaoružanim hrvatskim civilima u spomenutom selu, gdje su uz metke koristili i svoj puno puta isprobani 'istorijski recept vezivanja za konjske repove. Andreja Peveca je snašla baš takva četiri kilometarska mučenička smrt, samo zato što se veselio svojoj hrvatskoj državi. I to je povijesna istina, kao što je povijesna istina, da su isto tako iz mržnje prema uspostavljenoj hrvatskoj državi, isti takvi četnički odredi raspadajuće jugovojske, izvršili iste zločine nad nedužnim ljudima u raznim krajevima države; Crikvenica, Čapljina, Mostar… Bit će ića bit će pića, neće biti Cima i Ilića. Pjevalo se u pohodu na hrvatska sela na periferiji Mostara. Uzroci tih zločina su bile lepršajuće hrvatske zastave, a ne odgovor na ustaške zločine kako našu djecu lažno uči beogradski profesor 'istorije Ivo Goldstein.
Mada iz Zagreba redovito dolaze hodočasnici s delegacijom HŽD-a i udruge“ Macelj 1945“, i rijetki izaslanici državnih vlasti, komemoracija je, već desetak godina, uglavnom lokalnog karaktera, s lokalnim biskupom, županom, gradonačelnikom, udrugama, osnovnom školom i stanovništvom, koji se svi skupa dostojanstveno poklone nedužnim žrtvama. I današnji saborski zastupnici iz ovoga kraja se ne odazivaju, jer im je kako su i sami rekli „nezgodno doći zbog datuma 10. travnja“, što je, čuvši ovo, motiviralo i biskupa Josipa Mrzljaka, koji je, moleći se za njih, uz traženje oprosta, mrtve upitao: „Nije li vam nezgodno što ste upravo 10.t ravanj odabrali za dan svoje smrti“.
HTV u udarni termin stavlja i najmanji homoseksualni skup, te ovcu u Konavlima koju je priklao vuk, ali kada jednu komemorativnu minutu treba posvetiti nedužnim žrtvama kod Bjelovara, koje su poklali vukovi drugog konjičkog jugočetničkog puka „Car Dušan silni “, nema ih nigdje. To je zato što HTV-om vlada ideološka rodbina cara Dušana Silnog, dopunit će me sami čitatelji.
Nije HTV jedini. Jutarnji list od 31. 5. 2014., preko pera svoga novinara, glavnog Josipovićevog savjetnika Slavka Goldsteina u reportaži posvećenoj nedužnoj udovici Rade Panića, konjanika zloglasnog puka, svjesno veliča cara Dušana silnog. Ime Rade se u tekstu spominje 50 puta, a prezime Panić 10 puta. Rade Panić je bio fini dečko sa socijalnim i socijalrealističkim uvjerenjima, nastavnik na konjičkoj školi, pobjednik na konjskim utrkama i slično. Pišite predsjednici, premijeru, predsjedniku Sabora, da vas prime, kako bi se ova prikrivana i prešućivana istina obznanila u narodu. Savjetovano je domaćinima.
Žarko Marić
