'La Via Campesina' je međunarodni pokret koji diljem svijeta ujedinjuje milijune seljaka, malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača, bezzemljaše, seoske žene, migrante i radnike u poljoprivredi. Pokret je u Monsu, Belgija, 1993. pokrenula skupina poljoprivrednika s četiri kontinenta. Naime, u to vrijeme započela je globalizacija poljoprivredne proizvodnje ili točnije 'agrobiznisa' i poljoprivrednih politika. Stoga su mali poljoprivredni proizvođači osjetili potrebu za svoju borbu i razvoj zajedničke vizije. Organizacije koje ujedinjuju male poljoprivredne proizvođače također su željele da se i njihov glas čuje te da i oni imaju određenu ulogu u donošenju odluka koje se tiču njihovih života i njihove budućnosti.
'La Via Campesina' danas obuhvaća oko 164 lokalnih i nacionalnih organizacija iz 73 države svijeta – Afrike, Azije, Europe, Sjeverne i Južne Amerike. Sve zajedno, ona predstavlja oko 200 milijuna poljoprivrednih proizvođača ili farmera. To je autonoman, pluralni i multikulturalni pokret koji je posve neovisan od bilo kojeg oblika politike i ekonomije. 'La Via Campesina' danas je prepoznata i priznata te ima vodeću ulogu u svim raspravama koje se odnose na hranu i poljoprivredu, prepoznata je među brojnim institucijama, društvenim pokretima od lokalne do globalne razine, uključujući i ulogu u UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO) te UN-ovom Vijeću za ljudska prava.
'La Via Campesina' je izgrađena na čvrstim temeljima i osjećaju za jedinstvo i solidarnost između svih malih i srednjih poljoprivrednih proizvođača sa Sjevera i Juga. Glavni cilj njihovog pokreta je ostvariti prehrambenu suverenost i zaustaviti destruktivne, odnosno razorne neoliberalne procese. Čvrsto i nepokolebljivo stoji u obrani malih proizvođača u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji te se zalaže za promicanje pravde i dostojanstva. Snažno su odupire korporativnoj moći i njihovoj poljoprivrednoj politici koja podjednako uništava i ljude i prirodu. 'La Via Campesina' odlučno brani i prava žena te se zalaže za jednakost spolova. Naime, prema podatcima FAO-a, žene danas proizvode čak 70% hrane, ali su one još uvijek zanemarene jednako kao i njihov težak rad i doprinos u poljoprivrednoj proizvodnji. Upravo je 'La Via Campesina' za vrijeme održavanja Svjetskog 'summita' o hrani 1996. pokrenula ideju o „prehrambenoj suverenosti.“ Ova ideja do danas je prerasla u globalni pokret cijelih naroda.
Prehrambena suverenost (neovisnost o hrani) odnosi se na pravo svih naroda i svih ljudi na zdravu i odgovarajuću hranu koja je proizvedena metodama održive poljoprivrede, te njihovo pravo da sami odlučuju o svojoj hrani i poljoprivrednim sustavima koji su primjereni njihovoj kulturi. Prehrambena suverenost na prvo mjesto stavlja upravo proizvodnju hrane na lokalnoj razini kao i konzumiranje domaće hrane. Omogućuje svakoj zemlji da se bori za svoje pravo na zaštitu vlastite lokalne proizvodnje hrane te da štiti svoje male poljoprivrednike od uvoza jeftine hrane. Pravo na korištenje i upravljanje zemljom, teritorijima, vodom, sjemenskim i sadnim materijalom, stočnim fondom i bioraznolikošću mora biti u rukama onih koji proizvode hranu a ne u korporativnom vlasništvu.
'La Via Campesina' proglasila je 17. travnja kao Svjetski dan borbe seljaka u svrhu isticanja potrebne borbe i osude kriminalizacije protesta seljaka. Naime, seljaci, poljoprivredni proizvođači danas se progone i trpe kao žrtve svakodnevnog nasilja koje je posljedica djelovanja agrobiznisa i provođenja neoliberalnih politika u ruralnim područjima. Za ovaj pokret međunarodnog karaktera od velikog je značaja ubrzanje odobrenja/priznanja UN-ove Deklaracije o pravima seljaka i drugih ljudi koji žive u ruralnim područjima. Ova Deklaracija biti će glavno „oružje“ u podržavanju borbe za život i dostojanstvo na selu i ruralnim područjima.
Ovogodišnji 17. travnja 'La Via Campesina' usmjeruje na borbu protiv transnacionalnih kompanija i sporazuma o slobodnoj trgovini. Stoga posvećuje veliku pažnju i ukazuje na negativne učinke transnacionalnih korporacija kao i na štetne posljedice brojnih sporazuma o slobodnoj trgovini na male i srednje poljoprivredne proizvođače, uključujući i prehrambenu suverenost. Poziva sve seljake i poljoprivrednike na daljnje jačanje socijalne borbe za obranu prava na zemlju svojih pradjedova, što je središnji element poljoprivrede i prehrambene suverenosti naroda.
Ovaj dan obilježava se od 1996. u spomen na pokolj 19 seljaka bez zemlje u Brazilu. To je dan kada se jača narodna solidarnost i otpor, kada se produbljuje savez između grada i sela u svrhu podrške društvenog projekta temeljenog na socijalnoj pravdi i dostojanstvu svih. „Mi, žene i muškarci, mali poljoprivredni proizvođači, starosjedioci, bezzemljaši i svi ostali diljem svijeta borimo se za izgradnju modela poljoprivredne proizvodnje temeljene na malim proizvođačima i prehrambenoj suverenosti.“ Sporazumi o slobodnoj trgovini onemogućavaju ovaj projekt. Štoviše, oni uzrokuju raseljavanje, progone i nestajanje seljaka jer se zalažu za kapitalistički industrijalizirani model poljoprivredne proizvodnje koja je izrazito ovisna o primjeni štetnih agrokemijskih sredstava. Ovi sporazumi pregovaraju se daleko od javnosti i pod utjecajem interesa određenog broja multinacionalnih korporacija, dok je glas naroda isključen. Stoga 'La Via Campesina' ističe da politike koje imaju za cilj ukidanje administrativnih ograničenja (propisa i kontrole) jedino služe interesima transnacionalnih korporacija. Svi sprorazumi o slobodnoj trgovini, bez obzira jesu li multi- ili bi-lateralni, oni zahtijevaju zaštitu stranih kompanija te utemeljuju niz propisa, mjera i uvjeta kako bi zaštitili svoje interese. Liberalizacija tržišta ima ozbiljne i teške socijalne i ekonomske učinke na seljake i poljoprivredne proizvođače na Sjeveru i na Jugu.
Jedan od novijih primjera jesu pregovori o slobodnoj trgovini između Europske unije, SAD-a i Kanade (TTIP, CETA). Ovi sporazumi potpuno će liberalizirati tržište (trgovinu i ulaganja). Budu li usvojeni i potpisani, ovi sporazumi imati će negativne učinke i dalekosežne posljedice na globalnoj razini. U slučaju usvajanja ovih sporazuma o slobodnoj trgovini, korporacije će dobiti novo „oružje“ kojim će moći manipulirati zakonskim odredbama, normama i javnim politikama, a sve samo u cilju ostvarenja njihovog profita.
Mnoge naročito zabrinjava ISDS tj. Investor-State Dispute Settlement / Resolution – arbitražni mehanizam koji znači „podređenost država pravu skrojenom po mjeri multinacionalnih korporacija preko rješavanja sporova između država i tvrtki, odn. investitora.“ Posljedica toga biti će gubitak prava država, regija i zajednica da sami odlučuju o sebi i donose odluke o zaštiti prava vlastitih građana, okoliša i prirode. Dođe li u primjenu ovaj „arbitražni mehanizam,“ on će multinacionalnim kompanijama i korporacijama dati pravo da globaliziraju, transnacionaliziraju i privatiziraju svjetski pravni sustav. Privatne kompanije i korporacije time dobivaju moć i ovlaštenje da pišu zakone i propise te da provode strategiju koja ima za cilj slabljenje država i nacionalne suverenosti.
U međuvremenu je Svjetska trgovinska organizacija (WTO) krenula u novi napad protiv nacionalne proizvodnje hrane, njezine distribucije i sustava prehrambenih rezervi, a sve sa ciljem slabljenja javnih sustava koji štite ljude. Stoga 'La Via Campesina' poziva sve na ujedinjenje i složnost u borbi protiv korporativne poljoprivredne proizvodnje, a za istinsku prehrambenu suverenost koja će svima osigurati opstanak i budućnost.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više