Kraj liberalizma

Velika pozornost posvećuje se homoseksualcima i feministicama, a bjelačka rasa izumire

Ostavljam po strani liberalni kapitalizam; povijesno ekonomski tema je izazovna od Engleske koja je u svojoj "splendid isolation", pomorskoj orijentaciji i životu radnika opjevanom od Charlesa Dickensa zakoračila na put tehnološke i vojne dominacije svijetom do njezine "kćeri" SAD-a koja je zavladala više zahvaljujući dvama svjetskim ratovima (pretežno su u njima Europljani ubijali i pljačkali jedni druge) nego li chicaškom (ekonomskom, ne gangsterskom) školom ili uravnoteženijim pristupima "kejnzijanskim" i državnokapitalističkim. Danas je stanje drugačije, tehnologiju imaju i Indija i Kina, uspinje se Brazil, a resursi su u rukama arapskih zemalja, Konga, Rusije, JAR-a itd. Krajem XIX. st. Europljani i njihovi potomci kontrolirali su svijet, te činili više od 50 posto stanovništva kugle zemaljske. Nakon propalih ideologija fašizma i komunizma izgledalo je da nastupa kraj povijesti, tj. trijumf liberalizma.

Zaista ne sporeći rast tehnologije i standarda moramo pogledati u mračno naličje medalje. Demografski Europa ima 1,2 djece po ženi; za normalnu smjenu generacija potebno je najmanje 2,56. Većina rođene djece su potomci imigranata, kojih u većim gradovima ima i do 40 posto. I dok se velika pažnja posvećuje problemima marginalnih grupa poput homoseksualaca i feministica dotle još uvijek tinjaju nacionalni i regionalni sukobi (Škota i Engleza, Valonaca i Flamanaca, Katalonaca i Kastiljanaca, sjevera i juga Italije itd.), a u europskom dvorištu (Ukrajina, Sjeverna Afrika, JZ Azija) Rusi i Amerikanci "dijele pravdu". I onda kada se ruše arapski svjetovni režimi (recimo gđa Pusić i Prijatelji Sirije) stvara se kaos i

fanatizam (ISIS) jer pod starim režimima barem su kršćani i manjine bili zaštićeni, postojala je ekonomija, školstvo, nekakav pravni poredak. I danas nakon svoje avanturističke politike Zapad mora primati "plimu" očajničkih bjegunaca kao posljedicu svoje neokolonijalne politike.

Liječiti posljedice a ne pomagati u razvoju i podržavati konstruktivne snage stara je politika znana kao i "divide et impera". Grčka je pak paradigma neodgovornih mediteranskih Vlada i njihovih još neodgovornijih kreditora, ona odbija biti pasivna žrtva. Očito da turizam, građevina i laka industrija nisu dovoljni za uspjeh jednog društva. Da stvar bude još gora nije neki konzervativni mislilac iz naftalina poput Spenglera, G. Ferrera ili Ortege y Gasseta taj koji proriče propast Zapada već liberalni engleski psihijatar Oliver James koji u svojoj knjizi prostačkog naslova "Zaj… su Vas" superiornom statistikom i hladnim znanstvenim jezikom govori o odgoju djece, tj. o porastu otuđenja, kriminala, nastranosti, shizofrenije, raspada obitelji i zajednice (50 posto brakova u Engleskoj se rastavi), droga, kladionica, infantilnog i neodgovornog ponašanja  u tzv .bogatim i uređenim državama sjeverne hemisfere. James izvodi zaključak da je je sve to posljedica odgoja i društvene klime smatrajući genetiku tek drugorazrednim faktorom u oblikovanju ponašanja i moralnih normi.

Što se tiče SAD-a i njegovog "melting pota" ipak su npr. Afroamerikanci, Meksikanci i Anglosaksonci ostali što su i bili i dobro se zna u kojem kvartu tko živi, što nije dobro. Postoje naravno svijetli izuzeci poput Seattlea, te podjela sjever – jug kao u Europi.

Teo Trostmann