Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Izlazak Bosne iz Europe, ili izgon Europe iz Bosne

Radio Sarajevo u službi unitarne bošnjačke Bosne

 
 
Nepravda je nesigurno i stalno podrhtavajući temelj mira, kao vrijednosti na kojoj se gradi egzistencija i budućnost društva, i svijeta u cijelini. Jer gdje nepravda vlada to je društvo podijeljenosti na „zaslužne“ i nezaslužne, pobjednike i pobijeđene, moćne i nemoćne, brojnije i manje brojnije. Društvo nepravde je društvo straha i bezakonja, i zbog toga u takvim društvima vlada obićno nemirni mir, neslobodna sloboda, nepravedna pravda, nejedanaka jednakost, neravnopravna ravnopravnost. Nezadovoljstvo pobjeđeni, obespravljeni i porobljeni karakteristike su društva koje životari na, i u, nepravdi. A nepravda kao sredstvo vladavine i neuređenja uređenosti zajednice, zapravo i ne može biti temelj zdrava i prosperitetna društva.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/04/yug-sarajevo.jpg
Ove karakteristike nepravedno uređenih društava potvrđuje i suvremena Bosna i Hercegovina, zajednica u kojoj zbog nepravde na koju je postavila Međunarodna zajednica, napose Daytonski nesporazum, i sa kojom je ispunjena više od dva desetljeća, vlada nemirni mir. (Ne)mir koji je sve više rastače, pa i briše sa karte svijeta. Na nepravdi ustrojena, nepravda je i ruši. Dvadeset i više godina Bosna i Hercegovina nestaje u laži pobjednika, daytonskih dobitnika, daytonista, velikosrpskih separatista, velikobošnjačkih unitarista i centralista, brojeva i isprepletenih interesa koji su je pokrili paukovom mrežom. Svi oni su, tobože, za mir i pomirenje, budućnost i napredak, zemlje koju zapravo tom politikom isključivosti ruše, i ubijaju istom mržnjom kao što su to činili i u ratu. Stoga je u Bosni i Hercegovini, poslije rata koji zapravo traje u nametnutom primirju, izgrađeno stotine novi diobenih zidova, te isto toliko iskopano provalija koje dijele podijeljeno beha društvo.
 
Za ovo daytonsko primirje koje traje u mirnodopskom ratu se, stoga, može reći da je vrijeme laži, podebljanje zidova i još dublje kopanje provalija. No, toliku  rušilačku snagu daytonske nepravdno ustrojene Bosne i Hercegovine može pobijediti samo istina njene prošlosti i sadašnjosti. Istina nema alternativu, napose ona u Bosni i Hercegovini. Jedino istina može pomiriti beha, ratom i poraćom, razorene i udaljene beha sastavnice. Na žalost tu činjenicu, tu univerzalnu vrijednost, dobitnici i pobjednici u beha ratu, oni kojima je Dayton darovao entitete kao garante opstojnosti, pa makar i na laži kakvu šire Srbi i Bošnjaci, oni ne priznaju. Ne vjeruju u moć istine, jer onoga momenta kad joj uzvjeruju tada je moraju i prihvatiti, a kada je prihvate onda se Bosna i Herecgovina mora početi graditi na toj istini, a time i na pravu i pravdi. A to je, Bosna i Hercegovina za sva tri svoja naroda, jedan pored drugog, svaki u svojoj entitetskoj kući, i svi zajedno ograđeni beha međunarodno priznatim granicama.
 
Uzroci svakog rata su laž, nejednakost, nesigurnost, nasilje, nepravda, obespravljenost, strah, marginaliziranje, i ne priznavanje drugog i drugaćijeg u njegovom nacionalnom i vjerskom identitetu. Svega toga  je u izobilju suvremene Bosne i Hercegovine. Stanje u toj zemlji više sliči pripremi za rat nego životu u miru. Dva brojnija beha naroda, kao i velike i moćne zemlje svijeta, uspješno održavaju, i razvijaju te uzroke rata. To si uzimaju, ne samo kao opravdanje, več kao pravo na pripremu za jedan novi rat. A svaki novi beha sukob bio je brutalniji, rušilačkiji od prethodnog. Time ovaj nemirni mir u Bosni i Hercegovini kazuje kako svaki mir i nije bez rata.
http://cdn.tf.rs/2015/04/27/Tan2015-4-27_233030659_0.jpg
U Bosni i Hercegovini, stoga, ni 20 godina poslije rata ništa novo. Pogašena svjetla u krčmi nitko i ne traži da ih upali, i osvijetli je vrjednotama suvremenog demokratskog i slobodnog svijeta. Naprotiv u toj krčmi najviše je onih koji  svaku zraku svjetla koja se bilo odakle pojavi gasi, i to onim istim metodama kakvima su se, u Beogradu na tajnim sastancima, spremali i vodili, Muslimani i Srbi, diobu Bosne i Hercegovine. Zbog toga i imamo beha stanje, poslije rata rat, poslije Alije Bakir, poslije Mladića Dodik. Time, još nedovršeni posao u Bosni i Hercegovini ostaje nemogućnost zajedničkog hoda beha razlika ni u sadašnjosti, a time ni u budućnosti.
 
Ubrzan je stoga izlazak Bosne iz Europe, i Europe iz Bosne. Onima koji su je u Beogradu tajno dijelili, u Bosni poćinili genocid u Srebrenici i Lašvanskoj dolini, europska Bosna nikada i nije bila cilj. Tajni srpsko muslimanski beogradski pregovori o diobi Bosne, prvi je ispaljeni metak u tu zemlju, u njenu cjelovitost, multietničnost, multikonfesionalnost, i dakako u njenu budućnost. Na tom zahuktalom putu kojim Bosna izlazi iz Europe  gotovo ju je nemoguće zaustaviti. U nestajanju koje traje  sve više  dobiva ubrzanje. Čak i zapadni vjetrovi potpomažu joj i pušu u njenom pravcu napuštanja europskih dostignuća. A o onima u zemlji ne treba ni govoriti. Oni sami o sebi govore, ali i o beha besbudućnosti. Gotovo u svakom koračiću njenog nestajanja vide se oni koji joj udaraju zadnji ćavao u pripremljeni sanduk.
 
Izlazak  Bosne iz Europe i izgon Europe iz Bosne vidljiv je, pa gotovo najviše, u programu Radio Sarajeva koji je pod kontrolom muslimana Bošnjaka. Sa onim što se ćuje iz te kuće da se sa sigurnošću zaključiti da je to danas samo škola turskog i arapskog jezika a ne neka europska, bosanska radio postaja. Svojim emitiranjem i „bogatstvom“ govora postaje sve više nerazumljiva, ne samo Hrvatima, nego i velikom broju bosanskohercegovačkih muslimana. Dakako i Europi.  Preodgoj naroda je započeo i stajanja nema i ne smije biti. Tko ne razumije neka kupi riječnik turskog i arapskog jezika.
 
Ovakav sarajevski program ne bi u ovolikoj mjeri smetao Hrvatima da i oni na istoj postaji mogu imati svoj hrvatski program. Ovako su prisiljeni da slušaju nepoznati jezik, nametnut od vodstva koje svijetu govori o mogućnosti očuvanja, homogenističko bošnjačke, multietničke i multireligijske Bosne. Međutim, kakvo pravo i koliki osjećaj sigurnosti će imati Hrvati u takvoj multi državi jasno je vidljivo već sada u ponašanju muslimansko bošnjačkog  vodstva, koje kroz javne medije turcizira i arapizira Bosnu. Ali isto tako to bi trebali vidjeti i svi oni iz svijeta koji podupiru bosanske muslimane u tom opasnom procesu. Onoga momenta kada tu stvarnost Međunarodna zajednica prizna, potvrđuje se legalno i legitimno  pravo Hrvata na televizijski kanal na hrvatskom jeziku, hrvatskoj djeci školski program na maternjem hrvatskom jeziku. Zabrana hrvatskog televizijskog kanala, osporavanje i ometanje hrvatske djece na vlastite škole u kojima bi učili na hrvatskom jeziku, sredstva  su  i zabrane osnivanja hrvatskog entiteta, u toj dvoentitetiziranoj zajednici. A sve bi to vodilo, što i treba biti zadaća Međunarodne zajednice, novom i pravednom uređenju te zemlje koja je u procesu nestajanja. Time bi se zaustavio i izlazak Bosne iz Europe i progon Europe iz Bosne. Zaustavio bi se, također, a to i jest najvažnije i mirnodopski progon Hrvata, budući da samo zaustavljanje mirnodopskog progona hrvatskog naroda osigurava opstojnost Bosne i Hercegovine u Europi i njenom stoljećima starom multi mozaiku.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Bošnjačko provokativno uzvikivanje Allahu uekber

HF

Velika muslimanija Timothyja Lessa

HF

Hommage Sarajevu

HF

Ahmed Muradbegović – hrvatski književnik

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...