Ne postoji nijedan valjan dokaz o tome da marihuna pomažu u ublažavanju boli
Na tržištu se na veliko prodaje konopljino ulje uz koji idu brojne reklame o njegovoj navodnoj ljekovitosti, za što također nema nikakvih dokaza! Predavanja o boli koja organiziraju znanstvenici Laboratorija za proučavanje boli pri splitskome Medicinskom fakultetu redovito su dobro posjećena, što najbolje govori da je riječ o temi koja itekako tišti građane koji o tom još uvijek nedovoljno istraženom fenomenu žele znati više i možda sebi ili svojim bližnjima olakšati svakodnevne patnje. O toj temi razgovarali smo s prof. dr. sc. Damirom Sapunarom, voditeljem Laboratorija, koji je utemeljio prije 12 godina po uzoru na američki laboratorij na Medical College of Wisconsin, u kojem se usavršavao, i s prof. dr. sc. Livijom Puljak, koja radi u istom laboratoriju, a bavi se i promicanjem medicine utemeljene na dokazima.
– Smatra se da oko 40 posto ljudi u nekom razdoblju svoga života ima iskustvo slično onome što mi nazivamo dugotrajnom kroničnom boli. No problem je u tome što svega polovini ljudi koji trpe bol možemo kvalitetno pomoći tako da im bolovi ne paraliziraju normalan život – kaže prof. Sapunar, čiji suradnici, osim bazičnih istraživanja i klasičnog laboratorijskog rada, surađuju u istraživanjima Ambulante za liječenje boli pri KBC-u Split i pokušavaju proniknuti u psihologiju boli i cijeli spektar njegovih mogućih uzroka te zajedno s liječnicima kliničarima naći način da se pojedini problemi riješe.
– Mi u našem laboratoriju ne nudimo terapiju, nego želimo istražiti koliko je bol složen fenomen. Primjerice, nitko ne zna zašto trenutna križobolja kod nekih osoba prerasta u kroničnu bol. Ta je bol potpuno besmislena jer nema nikakvu evolucijsku podlogu, ne upozorava ni na kakvu opasnost, a ipak se pojavljuje i mi ne znamo kako je spriječiti – ilustrira prof. Puljak, pojašnjavajući da se problem boli ne svodi samo na pojedinca koji traži pomoć. Radi se o brojnim izostancima s posla i o velikim troškovima liječenja koji opterećuju zdravstvenu blagajnu. Stoga i ambulante za liječenje boli nisu samo mjesto gdje se propisuje terapija za pojedinu vrstu boli, nego se nastoji ljude podučiti kako živjeti s boli, ne potonuti u samosažalijevanje, ne povlačiti se u svoja četiri zida, nego je podijeliti s drugim ljudima i pokušati kvalitetnije živjeti unatoč boli koja ne prestaje.
Ovisnost o opijatima
– Ljudi ne smiju prihvatiti činjenicu da zbog određene bolesti ili u određenoj dobi moraju trpjeti bol. To naprosto nije točno iako često i od liječnika dobivaju takve “utješne” komentare. Postoje određene skupine lijekova koje bolesnicima mogu olakšati da ne pate, ali ih isto tako mnogi i izbjegavaju uzimati bojeći se ovisnosti od opijata. S druge strane, neki se potpuno nekritično kljukaju lijekovima koje kupuju preko interneta, a dokazano nemaju nikakav učinak – podsjeća prof. Sapunar.
• Koji su najčešći, odnosno najsnažniji, bolovi koji nas pogađaju?
– Najčešći su bolovi mišićno-koštanog sustava, a što se tiče najjačih, nemamo precizan odgovor budući da je intenzitet boli individualan osjećaj, koji ovisi o puno drugih čimbenika, kao što je iskustvo boli, kulturološke prilike, genetika, dob, spol. Ipak u medicini se smatra da je neuralgija trigeminusa, dakle bol koja pogađa trodijelni živac koji se nalazi na licu, najjača moguća bol. Visoko na ljestvici intenziteta je i porođajna bol, zatim karcinomska bol koja nastaje zbog prodiranja tumora u područje živca, slijede bolovi uzrokovani bubrežnim kamencima, migrenom, herpesom…
• Kako se definira kronična bol?
– To je bol koja traje dulje od tri, odnosno šest mjeseci i nema evolucijsko opravdanje, dakle onu zaštitnu ulogu, i traje i nakon što je prošlo očekivano vrijeme oporavka od neke traume. Među kroničnim bolovima je najproblematičnija neuropatska bol koja je posljedica bolesti živčanog sustava. Nju je i najteže liječiti jer za nju ne postoji ni jedna zadovoljavajuća terapija.
• Kako se uopće mjeri jačina boli?
– Nikako. Nema instrumenata koji bi mogli mjeriti jačinu boli. Postoji samo informacija koju nam daje pacijent i to je jedino što treba uzeti u obzir.
• Znači li to da liječnik mora vjerovati pacijentu koji tvrdi da ga boli? Postoje navodno i neke ljestvice kojima se određuje gradacija boli?
– Bol je ono što pacijent kaže da je. To je poznati komentar star 50 godina i još je uvijek aktualan. Dakle, liječnik u pravilu vjeruje pacijentu, pogotovo zato što u ambulante za liječenje boli ne dolaze ljudi koje nešto trenutno zaboli, nego oni koji ozbiljno pate. Što se tiče mjerenja, postoje određene ljestvice koje pacijentima pomažu opisati intenzitet boli. Recimo od pacijenta se traži da ocijeni svoju bol od 0 do 10, negdje se bol gradira opisima od lagane do teške, probadajuće, tupe, pulsirajuće…
• Kroničnu bol trpe i mnogi dijabetičari, navodno njih 60 posto. Može li se njihova bol spriječiti promjenom životnih navika?
– Mnogo ljudi trpi zbog dijabetičke neuropatije, koja bi se mogla izbjeći dobrom kontrolom bolesti, održavanjem normalne tjelesne težine, gubitkom viška kilograma… dakle onim što im njihovi liječnici redovito savjetuju, ali mnogi se toga ne pridržavaju.
• Što je medicini na raspolaganju za liječenje boli?
– Na raspolaganju su nam tri skupine lijekova – protuupalni lijekovi kao što je aspirin i njemu slični, opioidi koji djeluju na naše unutarnje receptore koji su zaduženi za bol, i takozvani atipični lijekovi protiv boli, kao što su antiepileptici, antidepresivi i slično. Osim lijekova, primjenjuje se i fizikalna terapija koja može biti vrlo djelotvorna, te dodatne metode kako što su kirurški zahvati i razne psihološke terapije – kaže prof. Sapunar, naglasivši da se kod nas još uvijek terapijom boli uglavnom bave isključivo anesteziolozi, iako bi ovo liječenje zahtijevalo timski rad u kojem bi sudjelovali psiholozi, neurolozi, fizijatri…
• Kako komentirate slučajeve da se pacijentima “na živo” namješta slomljena kost, da se isto tako “na živo” lomi kost koja je krivo zarasla?
– To je apsolutno nedopustivo. Ako se očekuje bolni zahvat, a postoje lijekovi koji to mogu ublažiti, onda ih liječnik mora primijeniti.
• Mnoge žene rađaju bez anestezije, iako postoji mogućnost epiduralne, kao što se i mnoge pretrage mogu izvesti bezbolno, a to se ne događa?
– Na žalost, bolesnici ovise o mogućnostima zdravstvene službe, a ona o sredstvima koja daje HZZO.
• Koliko u liječenju boli pomaže konoplja, pogotovo u svjetlu najave ministra zdravlja da će uskoro biti i legalizirana?
– Marihuana se može legalizirati zbog raznih razloga, ali mi smeta što se pri tome ističe njezina primjena u medicinske svrhe jer ne postoji nijedan valjan dokaz o tome da marihuna, odnosno njezine aktivne supstancije, pomažu u ublažavanju boli – kategoričan je prof. Sapunar, a prof. Puljak njegovu tvrdnju potkrepljuje zaključcima s posljednjeg Svjetskog kongresa o boli, na kojem je istaknuto da analiza svih dosadašnjih studija koje su proučavale učinak liječenja marihuanom pokazuje da nema uvjerljivih dokaza da ta biljka ili njezini aktivni sastojci pomažu u liječenju boli.
• Kako ocjenjujete izjave koje daje Povjerenstvo za analizu i preporuke primjene indijske konoplje u medicinske svrhe?
– Povjerenstvo je prije svega trebalo definirati kriterije na temelju kojih će odlučiti o uporabljivosti marihuane u medicinske svrhe, odraditi posao i po obavljenom poslu javnosti objaviti rezultate svojeg rada. Rezultati su se trebali sastojati od dva dijela: dijela namijenjenog laicima i drugog koji je namijenjen liječnicima.
Na tržištu ulje bez kontrole
Dio namijenjen liječnicima morao je sadržavati barem dvije stvari: detaljan opis metodologije, popis dokaza/znanstvenih članaka na temelju kojih su doneseni zaključci i njihovu analizu. Ništa od toga se zasad nije dogodilo, o radu Povjerenstva doznajemo iz tiska, a predsjednik Povjerenstva u intervjuima tvrdi da nema nikakve dileme u ljekovitost marihuane.
Iz tih informacija doznajemo da Povjerenstvo ne preporučuje prave lijekove koji se temelje na aktivnim sastojcima marihuane koji su već registrirani u nekim zemljama, nego se iz nejasnih razloga preporuča ulje marihuane i opetovano govori o marihuani u liječenju boli. Tu Povjerenstvo zanemaruje činjenicu da ni jedan od trenutno registriranih lijekova koji se temelje na aktivnim sastojcima iz marihuane nije namijenjen liječenju boli. Ti lijekovi su registrirani za sprječavanje mučnine nakon kemoterapije, pojačanje apetita kod bolesnika od AIDS-a u terminalnoj fazi bolesti i za ublažavanje ukočenosti u multiploj sklerozi, ali ne i za liječenje boli. Čak i kad bi neki od tih lijekova imao analgetski učinak, važno je da je taj učinak jači od učinka uobičajenih lijekova za liječenje boli te da su njegove nuspojave blaže nego one postojećih lijekova. Možda je Povjerenstvo našlo dokaze koje mi nismo uočili? Ja to ne mogu znati jer za sada jedine informacije Povjerenstvo daje putem dnevnog tiska – napominje prof. Sapunar. Osim toga, dodaje prof. Sapunar, na tržištu se na veliko prodaje konopljino ulje uz koji idu brojne reklame o njegovoj navodnoj ljekovitosti, za što također nema nikakvih dokaza.
Štoviše, ljudi koji ga koriste po sistemu “probati pa vidjeti”, nisu svjesni da nad tim uljem nema nikakve kontrole, počevši od toga da uopće ne znaju je li to uopće konopljino ulje, koliko je staro i je li možda toksično, pa se umjesto liječenja zapravo truju i pri tome troše novac. Istina jest da ono pomaže samo onima koji ga prodaju da dobro zarade, zaključuju sugovornici.