Upravo danas, 1. svibnja kada svijet obilježava Međunarodni praznik rada, Crkva tome danu želi dati snažan metafizički aspekt i radu dati snažniju duhovnu dimenziju naglašavajući njegovo dostojanstvo koji se temelji na Božjem stvarateljskom djelu. Papa Pio XII. proglasio je ovaj dan kao blagdan sv. Josipa Radnika. Znamo dobro tko je bio sv. Josip – zaručnik Blažene Djevice Marije, Isusove majke i poočim Isusov. Evanđelja nas izvještavaju da je bio drvodjelja. U ono vrijeme to je bio težak i zahtjevan posao, naime, kao i danas. Na temelju toga možemo čvrsto vjerovati da je i sam Isus kao dječaj i mladić, promatrajući Josipa učio od njega zanat, te je time upoznao težinu i zahtjevnost ljudskoga rada. Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici „Radom čovjek“ povukao je u smislu i kontekstu rada jednu bitnu dimenziju i usporedbu između čovjeka i Boga. On naime tvrdi da čovjek svojim radom sudjeluje u Božjem stvoriteljskom djelu. I to je doista istina.
Čovjek je stvoren na Sliku Božju, a pet oznaka koje čovjeka čine sličnima Bogu jesu postojanje, rad, govor, singularnost i pluralnost, te vladanje. Bog je te sličnosti sa sobom utkao u čovjeka, no ovdje možemo na poseban način izdvojiti rad. Samo dobar i kvalitetan rad kojim čovjek svojim naporima ovaj svijet želi učiniti boljim, drugačijim, kvalitetnijim i čovječnijim može pomoći u sveukupnom rastu i razvoju solidarnosti među ljudima. No, valja se pitati koliko logika neoliberalnog kapitalizma u kojoj danas živimo i u kojoj se nalazimo doista cijeni dostojanstvo ljudskoga rada? Koliko se cijeni radnik i čovjek? Koliko se cijeni dostojanstvo ljudske osobe? Da li danas radnik koji u pravom smislu riječi težački radi u tvornicama, trgovačkim centrima, gradilištima i raznim drugim mjestima ima onolika primanja koja mu pomažu da dostojno uzdržava svoju obitelj? Da li država danas i društvo općenito štite dostojanstvo radnika ili se stavlja samo na stranu onih poslodavaca koji ne mare za dostojanstvo ljudske osobe i gledaju svoje radnike kao roblje na kojemu će zarađivati i gledati profit? To su pitanja koja si svaki kršćanin treba postaviti u savjesti. Crkva nas uči da postoje „u nebo vapijući grijesi“.
To su toliko odvratni grijesi koji idu protiv dostojanstva ljudske osobe da vape za osvetom pred licem Božjim. A jedno od tih grijeha je gledati radnika kao roba i uskraćivati mu zasluženu plaću. Onaj poslodavac, kapitalist, koji radniku uskraćuje zasluženu plaću čini teški grijeh i ne može se nadati da će se tek tako izvući pred licem Božjim. A isto tako, neće se izvući tako lako niti oni koji ga štite na bilo koji način. Zato je vrlo bitno i neophodno da se kao kršćani zauzmemo za dostojanstvo radnika i da nastojimo u tom kontekstu proučiti dobro socijalni nauk Crkve koji je utemeljen na evanđelju, crkvenoj predaji i kojim se može puno doprinijeti da pravda, pravičnost, kvalitetan život utemeljen na čovječnosti i solidarnosti bude efiksniji u društvu. Velika je odgovornost i na našim političarima, osobito onima koji u ovom trenutku vode državu, a nazivaju se socijaldemokratima. Umjesto što nastoje svojim govorom netrpeljivosti protiv ideoloških i političkih neistomišljenika dijeliti lekcije drugima i praviti tako podjele u društvu, možda bi im bilo bolje da se ugledaju na ugrožene i ranjive skupine i građane koji nemaju od čega živjeti, djecu koja ne mogu plaćati topli obrok u školama, radnicima čije firme idu u stečaj i koji mjesecima nisu dobivali plaću, onima koji su računi blokirani i nemaju od čega vraćati svoje kredite, branitelje i druge skupine koje su vrlo kritične. To su ključni problemi koje danas treba rješavati. Nužno je okrenuti se prema konkretnim i jasnim problemima ljudi i urgentno ih rješavati. Dokle god se ne pojavi političar takve osjetljivosti, ništa od čovječnosti i pravičnosti. A sv. Josip Radnik nam u tome može puno pomoći.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više