Zabraniti muškarčinama s bradurinama održavanje mini-sabora SPC-a!
Odavno smatram, o čemu smo ovdje i u tiskanom Fokusu pisali, nastupe političara, pa i političke onih poput ove godine SPC-a i njenog mini sabora na čelu s Patrijarhom u Jasenovcu jednostavno treba, svakako zabraniti. Političari imaju 364 dana u godini da o Jasenovcu govore što hoće i koliko hoće, tovare na pleća sadašnjih klinaca, poput SPC-a milijunske, stomilijunske žrtve ako hoće, da o tome govore istinu, lažu i mažu… a taj tristo 365. dan oko 22. travnja, treba postati dan mira i dan uvažavanja, dan pijeteta prema žrtvama. Sućutni dan. I dakako dan osude zločina, što je odavno samorazumljivo. Stvarnih, a ne izmišljenih i „dopisnih“. Na taj dan ispod Bogdanovićeva cvijeta neka se svećenici vjerskih zajednica koje djeluju u Hrvatskoj mole, održi prigodni recital za ateiste i agnostike. U miru se tamo dođe, u još većemu boravi, šutke ode. Jedini govornik na taj dan mogao bi biti netko u ime Spomen područja, izvijestiti nazočne i javnost o istraživanjima i daljnjim aktivnostima.
Ovakva pravila trebao bi utvrditi Hrvatski sabor, imenovati odgovarajući odbor, pa da on dalje vodi, kako istraživačko-povijesne, tako i memorijalne aktivnosti Spomen područja. Prve su put prema istini koja oslobađa, druge su sućutne, koje vode prema smiraju – živih. Jednostavno, političkoj klateži, koja se osim ostaloga klati i po izborima ili političkoj aktivnosti SPC-a, tamo nema mjesta. Ima, ali onda je jasno što slijedi. Živima.
Na ovom tragu posjet je i odavanje počasti jasenovačkim žrtvama Predsjednice RH. Sama je došla, sama se žrtvama poklanjala, satima i poklonila. Sama, usamljena je i izabrana. Istina, njezin potez je politički (bio) vrlo rizičan, ali je političko pedagoški sjajan. Znak u pravom smjeru. Njezinu usamljenost u sućutnosti zamijetili su mnogi mediji iz Hrvatske i uglavnom osudili. Tako i Jela Lovrićka, recimo. Dobro, žena u crnom s bijelim stručkom na crnoj brvi, ispod Bogdanovićeva cvijeta, stvarno je uočljiva.
No ti isti mediji iz Hrvatske, kolumnisti i ini isti, nisu uočili, nisu u-vidjeli, skoro, sabor Srpske pravoslavne crkve u i oko Jasenovca nekoliko dana prije službenoga obilježavanja proboja jasenovačkih logoraša. SPC može, po mediji iz Hrvatske i tih istih u Jasenovac i oko njega i sama i usamljena i prije – skoro kad hoće, ali eto Predsjednica Republike Hrvatske, čak ni poslije njih – ne može. Pisali smo o tome odmah po događaju, prekrila nas šutnja i s „lijeva“, a bogme i s „desna“. Jedni se očito boje, drugi (zlo)namjeno šute. Šute o činjenici kako je arhiepiskop Amfilohije, ne samo se ovdje molio, već održao dvije propovijedi. Nakon svega što se dogodilo – a on bio jedan od ideologa – što je iznad „zapovijedne odgovornosti“, da je države, ovdje bi ga se uhitilo. Ili zapadnobalkansko suradnije; Pusićkino ministarstvo bi mu, ustvari Patrijarhu Irineju, ili Vučiću, signaliziralo – ne dolazi. A on nam došao propovijedati – ono što i prije dvadestak godina. Stoga računam kako je to organizirala aktualna hrvatska vlast. Podmetnula nam mini sabor SPC-a, srpske državne crkve, prije i mimo državnog protokola, a još i ariepiskopa Amfilohija i episkopa Atanasija.
No što ja tu pišem? Očekivati objektivno izvješćivanje od medija iz Hrvatske – zaboravi. Od koga, javne HRT? Već godinama smatram kako ju, bilo kako, treba ukinuti (dobar mi je i grčki model kojega sam ovdje pozdravio). Ukini, pa ispočetka. Novinari, oni znate, članovi udruge koja se kiti kao „HND“, kojima je do jučer predsjedavo Duka, a sad će neki „tuka“, pisat će vam objektivno? Teoretske mogućnosti za to su male, a praksa nama kaže – nikakve. Tako je i moguće, kad je „fina medija“ iz Hrvatske u pitanju, da ona ni ne vidi mini sabor SPC-a u Hrvatskoj, desetke muškarčina s bradurinama u crnom – već samo jednu ženu. I ovdje priči nije kraj. Tek se nadaje (novi), tužni, početak. Kojemu treba stati – na kraj.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više