Velikosrpsko-komunistički program detuđmanizacije

U borbi protiv neokomunista treba nam mudrosti i jedinstva

Ako govorimo da se nazočni problemi mogu riješiti isključivo na parlamentarnim izborima, je li to moguće s današnjim biračima? Kakvo je stanje prohrvatskih političkih stranaka u Hrvatskoj? Naime, glavni nositelji i organizatori parlamentarnih izbora su političke stranke. I tu je ovaj prokomunistički režim učinio mnogo da razjedini hrvatsko biračko tijelo i to s velikim uspjehom.

Unutarnji i vanjski neprijatelji ujedinjeni protiv tvoraca hrvatske državnosti

Velikosrpsko-komunistički program detuđmanizacije samostalne Hrvatske polazi od ocrnjivanja i obezvrjeđivanja prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i nacionalne prohrvatske stožerne stranke HDZ-a. To pljuvanje po Tuđmanu, Šušku i HDZ-u provodi se sustavno na svim razinama društveno-političkih aktivnosti. Danas bi mogli reći da imamo tri prohrvatske stranke za koje bi nacionalno osviješteni Hrvati trebali glasovati, ali i one su međusobno u konfliktnim odnosima. Tako je HDZ kao nacionalna stožerna prohrvatska stranka, koju je osnovao predsjednik dr. Franjo Tuđman, konstantno na meti napada svih antihrvatskih čimbenika. Naime, velikosrpsko-komunističko udbaška mašinerija uspjela je na čelo čelnih stranaka i partija postaviti udbaše i prokomunističke ideologe poput Ivice Račana. Uz unutarnji razdor HDZ-a, Sanader je krao za što je i osuđen, a tako je stvorio mogućnost da svatko može optuživati cijeli HDZ kao lopovsku stranku koja je po njima uzročnik upropaštenoga hrvatskog gospodarstva.

Druga prohrvatska stranka je Glavašev HDSSB iz Osijeka. Kako je Sanader u svoj programu detuđmanizacije uključio progon generala Branimira Glavaša, tako je stvorio određeni antagonizam između te dvije prohrvatske stranke, što se očituje u konstantnom napadu na HDZ.  Naime, znamo da je general Branimir Glavaš stvorio hrvatsku fotelju u Osijeku, a nakon njegovog zatvaranja, u nju su zasjeli jugo-oficiri. Međutim, biti jugo-oficir ne znači automatski i biti i antihrvat. Zbog toga te dvije stranke trebaju međusobno porazgovarati i znati da njihovi međusobni sporovi ne koriste hrvatskim nacionalnim interesima već idu u prilog antihrvatskoj jugokomunističkoj koaliciji.

Treću grupu čine pravaške stranke. Za predsjednike tih stranaka može se reći da su im važnije stranačke fotelje od hrvatskih nacionalnih interesa; ili su neki i nečiji plaćenici. Naime, rezultate njihove destruktivne politike vidimo na parlamentarnim izborima. Kako te stranke nemaju dovoljno glasova da bi ušle u Sabor, ti glasovi idu u prilog Zorana Milanovića i njegove prokomunističke „kukuriku“ koalicije. Ako se predsjednici tih pravaških stranaka ne mogu dogovoriti da idu zajednički na parlamentarne izbore, to potvrđuje da im je važnija stranačka fotelja nego hrvatski nacionalni interesi. O tome bi članovi tih stranaka trebali povesti računa.

Uz sve navedene probleme o razbijanju nacionalnog zajedništva, imamo i one pojedince i grupice za koje je teško reći da su prohrvatski orijentirani iako se tako deklariraju. To su oni koji osnivaju svoje male strančice i tako pridonose razbijanju hrvatskoga zajedništva na biračkom prostoru. Uglavnom ne prolaze na izborima, a to govori da rade namjerno ili nenamjerno u korist Milanovićeve koalicije.

Kako bi hrvatski branitelji trebali biti glavni ideolozi u rušenju onih koji ih progone, i tu nema dovoljno naglašenog jedinstva i pravog usmjerenja. Naime, neki od vodećih hrvatskih branitelja kažu da nisu ni za lijeve ni desne, oni su za samostalnu Hrvatsku. Takva poruka sigurno ne koristi hrvatskom zajedništvu jer je neodređena. Branitelji trebaju biti predvodnici u prohrvatskoj propagandi, a posebno s naglaskom da branitelj, kao i svaki drugi domoljub, mora znati za koga ne smije dati svoj glas, a mora znati i za koga glasovati da bi srušili poznatu antihrvatsku vlast, odnosno svoje progonitelje. Zašto bi se hrvatski branitelji trebali ustručavati reći da je HDZ hrvatska nacionalna stožerna stranka koja je, uz hrvatske branitelje za vrijeme Domovinskog rata bila vodeća stranka u stvaranju samostalne Hrvatske. Pa tako je logično da je HDZ i danas otvoreno na strani hrvatskih branitelja i njihovih prosvjeda u Savskoj 66.

Ivan Runje