Ombla bez filtra

Danas u energetskoj strukturi Europe hidroakumulacije sudjeluju s manje od 10 posto!

Sjećamo se vrlo dobro tzv. Plana 21, koji je osim dobro marketinški osmišljenih socijalnih pogodnosti (nikad ostvarenih lista želja) imao i razvikani ekonomski New Deal, gdje je inženjer Radimir Čačić zamislio pokrenuti gospodarstvo s Plominom, TE Ploče, Gornjim horizontima i jednom minijaturnom hidroelektranom u dubrovačkom kršu, HE Omblom. Ne ćemo se baviti Gornjim horizontima koji bi Neretvu zaslanili, a od "ukradene" (preusmjerene vode) hercegovačkim Srbima darovali 7 HE snage (svaka pojedinačno) iznad 300 MW. Pažnju ćemo usmjeriti na HE Ombla protiv koje se dubrovačka javnost bori već niz godina, tj. na razloge koji nas čine protivnicima te investicije.

1. Naš vodeći stručnjak i svjetski autoritet dr Ognjen Bonacci je projekt proglasio hazardnim, dovodeći u pitanje održivost injektirane betonske zavjese koja bi dosezala visinu od 150 m, te smatra da bi postojeća voda ako se zaustavi mogla ponirati ili čak inducirati potrese s obzirom da se upravo na tom mjestu Afrička ploča (Golubov kamen) zabija poput giljotine u meki jadranski fliš.

2. Cijena koštanja (iskustvo nas uči da prelazi 30 – 40 posto najavljenu cijenu, osobito što se radi o vrlo teškom terenu) je visoka, kada bi sve prošlo idealno isplatilo bi se nakon 40 – 50 godina, što baš i nije idealno s obzirom na sadašnju situaciju Lijepe naše.

3. Energetski bi HE Ombla s kapacitetom od 68 MW činila svega 1 posto hrvatske proizvodnje struje. Primjera radi jedna vjetroelektrana u Konavlima ili na Pelješcu ima duplo veću snagu. Plinofikacija i solar su stvar budućnosti i to je ono što stanovništvo želi, kao i Pelješki most. (Dao Bog da odnosi Hrvatske i BiH budu tako dobri da most postane nepotreban.)

4. Hidroakumulacije induciraju potrese, to je poznato već preko 80 godina (vidi: P. Stojić, R. Lalić: "Hidroakumulacije i potresi, Split, 1994., recenzent dr. Prelogović). Francuski i talijanski inženjeri su "kiksali" u Malpassetu i Vaillontu, što je nakon obilnih kiša izazvalo tragedije i uništilo lokalne zajednice. Dr. Pablo Gonzalez (Sveučilište Ontario) je ustanovio da je uništenje povijesnog grada Lorce u Španjolskoj prouzročeno crpljenjem podzemnih voda za potrebe golf terena, a Richard Benett s kalifornijskog sveučilišta je nedavno analizirajući satelitske slike ustanovio postojanje novih brazdi unutar jadranskih rasjeda, te je prognozirao katastrofalne potrese na južnom Jadranu.

5. Radi se o zaštićenom krajoliku, valjda ga misle zaštititi betonom. O bioraznolikosti ću samo reći (jer danas ni čovjek nije bitan, nekmoli "baje" i ribice) da je ekipa stručnjaka istraživala jame i lokve po Konavlima i Primorju više nego samu Omblu. Profesor Đuro Capor i dr. Ivo Lučić su stručnjake javno optužili da ruše tezu o Ombli kao hrvatskom spiljskom Galapagosu, te da je izvršeno nedovoljno istraživanje. Tako je prekrasna Vilina spilja (130 m ponad izvora) proglašena mrtvom jer nema puno živih bića po metru kubičnom; čudna metodologija ako znamo da je riječ o jednom od najvećih špiljskih sustava u Europi. Špilja je zanimljiva i arheolozima.

Iskoristio sam prigodu na javnoj raspravi 20. travnja u Dvorani pape Ivana Pavla II. da podsjetim javnost na nemile događeje i priupitam HEP neke malenkosti, npr. zašto je voda Omble zamućena. Srbijanski stručnjak dr. Petar Milanović mi je odgovorio na tečnom srpskom jeziku da je to normalana i redovita pojava u kršu. (Istina je pak da se pri obavljanju istražnih radova tijeka Omble – zapravo Trebišnjice "profundao" strop podzemne rijeke!) Odgovorio sam da takve pojave prije nije bilo, te da oni koji su to izbušili trebaju i platiti cijenu novog filtera. Podsjetio sam da nitko nije odgovarao za nestanak dijelova sa stare trafostanice, zatim za uništenje nove kroz požar nedugo nakon isteka garancije od 2 godine (kao da se radi o usisavaču), te da nitko nije odgovarao za sve naše privredne Obrovce koje će narod platiti. Ne vjerujem u projekte iza kojih stoje ing. Čačić, dr. Sanader ili gospodin Milorad Dodik, te bih se želio informirati o cijeni najnovije trafostanice s tunelom u Srđu. Također sam se zanimao što će se u slučaju gradnje dogoditi sa lokalnim izvorima, te gdje će se deponirati ogromne količine građevinskog iskopa.

Već nekoliko godina traje neravnopravna borba koju mediji jednostavno ignoriraju, vršili su se ogromni pritisci na dubrovačkog župana Nikolu Dobroslavića (HDZ), čak i iz redova njegove stranke, kukuriku ministrica Mirela Holy je smijenjena baš kad se javno usprotivila projektu, a javne rasprave se pretvaraju u lakrdiju sa nemuštim i bahatim odgovorima. Tu su ekipa iz SRĐ-a okupljena oko prof. Capora, lokalni stanovnici Rijeke Dubrovačke, te članovi Zelene akcije jedini koji godinama senzibiliziraju javnost, iako i oni prečesto govore o šišmišima i ribicama – a radi se o nečemu puno bitnijem gdje se svi prave "Englezi", jer nitko ne dovodi vodu na visinu od 150 metara da bi je punio u boce!

Bivši gradonačelnik Vido Bogdanović jedan je od rijetkih koji je pružio podršku projektu; naime Vjesnik HEP-a iz 2013. ustupio mu je čak tri stranice (od 15 uključujući križaljku, sve na luksuznom papiru) u glorifikaciji HE Ombla. Da podsjetim, naš bivši gradonačelnik nije inženjer, hidrogeolog, biolog – poznat je jedino po svom protivljenju gradnji Mosta dr. Tuđmana u Dubrovniku. Dakle, kada govorimo o "grijehu struktura", tada mislimo i na javne službe i ustanove poput HEP-a ili INA-e, tada mislimo i na napuštanje bogatih naftnih polja INA-e u Siriji, dok se istodobno buši Jadran. Sjećamo se i stanara Kupske u Zagrebu i rijeke Dobre i "Bijelih noći", sjećamo se Zakona o golfu i još koječega obijesnoga, kao da koljete kravu radi jedne šnicle. Da, došlo je vrijeme da se uvede rad u našu hrvatsku državu i nazove stvari njihovim pravim imenom – a one koji ustrajavaju na pogrješkama narod će poslati u "zasluženi" odmor od politike i ekonomije, kad već nemamo lustraciju.

Danas u energetskoj strukturi Europe hidroakumulacije sudjeluju s manje od 10 posto! Prošlo je vrijeme velikih "uspjeha", kao kad se Ramljake selilo i potapalo njihova plodna polja.

Teo Trostmann