Najstariji član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
U četvrtak 30. travnja u Zagrebu je u 102. godini života umro akademik Vladimir Ibler, najstariji član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, istaknuti stručnjak za međunarodno pravo, redoviti profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Rodio se u Zagrebu 25. lipnja 1913. Studirao je pravo u Beogradu i Zagrebu, gdje je diplomirao 1937., a 1938. i doktorirao. Od 1937. do 1939. radio je kao odvjetnički i sudski pripravnik na Kotarskom i Okružnom sudu u Zagrebu i na Kotarskom sudu u Rabu. Od 1939. do 1947. bio je tajnik Industrijske komore u Zagrebu.
Sveučilišnu karijeru počeo je 1947. na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u zvanju asistenta za predmete Međunarodno javno pravo i Diplomatska povijest. Za privatnog docenta izabran je 1954. na predmetu Međunarodno javno pravo. Na katedri za međunarodno javno pravo izabran je za docenta 1957., 1961. za izvanrednog, a 1965. za redovnog profesora. Od 1969. do 1970., u vrijeme obilježavanja 300. obljetnice osnutka Sveučilišta u Zagrebu, bio je dekan Pravnog fakulteta. Umirovljen je 1983., a zatim je nastavio predavati na postdiplomskom studiju iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te na postdiplomskom studiju iz prava mora na Pravnom fakultetu u Splitu. Za člana suradnika Akademije izabran je 1977., 1986. postao je izvanredni, a 1991. redoviti član HAZU-a.
Svojim znanstvenim i nastavnim djelovanjem akademik Ibler dao je izniman doprinos na području međunarodnog javnog prava i međunarodnih odnosa. Posebno se bavio svim bitnim temama s područja međunarodnog prava mora, kao i tematikom državnih granica, europske integracije, zaključivanja međudržavnih ugovora u svjetlu bečke kodifikacije, internacionalizacije rijeka jednostranim državnim aktima te različitim aspektima djelovanja UN-a. Njegova najvažnija djela su Diplomatska historija 1814.-1871. (1960.), Sloboda mora (1965.), Međunarodni odnosi (1971.), Rječnik međunarodnog javnog prava (1972.) te Međunarodno pravo mora i Hrvatska (2001.).
Tijekom sveučilišne karijere bio je korisnik stipendija za proučavanje međunarodnog prava na Academie de Droit International u Haagu (1949.), na Institut universitaire de hautes etudes internationales u Ženevi (1954/55.), na sveučilištima Harvard (Harvard Summer Seminar kod Henrya Kissingera, 1956.) i Columbia (School of Law, kod Philipa Jessupa, 1959./60.). Bio je gostujući predavač na Sveučilištu u Kielu (1969./70.), a pojedinačna predavanja održavao je na pravnim fakultetima u Torontu, Mainzu i Münchenu. Predavao je na postdiplomskim studijima u Beogradu, Ljubljani, Novom Sadu i Dubrovniku, na postdiplomskom studiju iz međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu te na postdiplomskom studiju iz prava mora na Pravnom fakultetu u Splitu. Gostujući predavač bio je na dodiplomskim studijima u Rijeci i Osijeku. Kao stručnjak za međunarodno pravo bio je član diplomatskih izaslanstava na Generalnoj konferenciji UNESCO-a u Parizu 1951., na diplomatskoj konferenciji za kodifikaciju međunarodnog ugovornog prava u Beču 1968. i na Trećoj konferenciji UN-a o pravu mora (UN-CLOS III) od 1973. do 1982.
Akademik Vladimir Ibler aktivno se uključio u stvaranje samostalne Hrvatske i njene diplomacije pa je 1991. Vodio edukativne tečajeve za hrvatske diplomate. Kasnije je predavao i na Diplomatskoj akademiji i bio član Diplomatske hrvatsko-slovenske komisije za uređenje graničnih pitanja 1995., Mješovite diplomatske komisije za uređenje graničnih pitanja između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije 1996. i Vladinog Savjeta za granice od 2001. Sudjelovao je i u izradi Pomorskog zakonika donesenog 2004. Od 2002. do 2006. bio je voditelj projekta Jadranskog zavoda HAZU Prilagodba hrvatskog pomorskog zakonodavstva međunarodnim standardima i pravu EU.
U lipnju 2014. akademik Ibler bio je član hrvatskog izaslanstva na usmenoj raspravi pred Arbitražnim sudom o hrvatsko-slovenskom graničnog sporu u Haagu. Akademik Ibler bio je 1998. odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za osbite zasluge u znanosti, 2008. Redom kneza Branimira s ogrlicom za osobit doprinos razvoju pravne misli u Hrvatskoj te za aktivnu ulogu u formiranju međunarodno-parvnih stavova Hrvatske, a 2009. dobio je Državnu nagradu za znanost za životno djelo.
Ispraćaj dobroga duha HAZU-a
Rodbina, kolege, prijatelji i znanci oprostili su se u srijedu 6. svibnja na krematoriju u Zagrebu od akademika Vladimira Iblera, najstarijeg člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, istaknutog stručnjaka za međunarodno pravo koji je umro 30. travnja u 102. godini života. U ime Akademije oproštajni govor održao je njen predsjednik akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je akademik Ibler bio jedan od najuglednijih i najznačajnijih članova HAZU-a, jedinstvena i neponovljiva osoba, optimist koji je svoj optimizam prenosio i na druge te veliki erudit. „Bio je dobar čovjek koji je zračio dobrotom, čovjek kojeg su svi voljeli i dočekivali sa smješkom. U sebi je sintetizirao sve osobine naše Akademije, njenu mudrost i razum“, kazao je akademik Kusić.
Akademik Davorin Rudolf je akademika Iblera nazvao dobrim duhom Hrvatske akademije. „Njegovom smrću odlazi zadnji bard stare garde hrvatskih znanstvenika iz područja međunarodnog prava“, rekao je akademik Rudolf, podsjetivši da angažman akademika Iblera u definiranju hrvatskih granica, posebno na moru.
Od akademika Iblera oprostila se i prof. dr. sc. Maja Seršić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koja je govorila u ime njegovih učenika. „Ostali smo zaprepašteni činjenicom da je i on smrtan. Ostvario je ono za što se bojao da ne postoji, a to je smislena egzistencija“, kazala je prof. dr. sc. Maja Seršić koja je podsjetila na lanjsko sudjelovanje akademika Iblera na usmenoj raspravi pred Arbitražnim sudom o hrvatsko-slovenskom graničnog sporu u Den Haagu kada je, kako je kazala, svojom erudicijom, mudrošću i posebnim šarmom dao obilježje cijeloj raspravi.