Ni hrvatsko ni novinarsko društvo

Radmana brani društvo istomišljenika koji žive na grbači hrvatskoga naroda

Kamo će HND nakon izbora novoga vodstva, nisam ni sumnjao – to ni „hrvatsko“, ni „novinarsko“ (profesionalno) već samo tamo neko „društvo“. „Naprijed“, samo će naprijed, ne osvrćući se ni lijevo ni desno. Lijevo se mogu osvrnuti tek finte radi, propagandno, zarađujući pritom milijune na pisanju o kantama za smeće, pa od tako zarađene love kupuju kuće, stanove, jahte. Desno se „društvo“ ne osvrće, udesno oni samo pljuju. I 'apsili bi s te strane, kad bi mogli, čemu se iskreno i toplo nadaju. Jedan od prvih koraka naprijed „društva“ zaštita je nikoga drugoga nego ravnatelja HRT-a, trenutačno najmoćnijeg medijskog aktiviste, Gorana Radmana, štoviše njegove privatnosti, „privatnoga života“! Dakle, „društvo“ koje je o čiji su članovi predano skoro dvadesetak godina razarali i razorili mnoge „privatnosti“ i „privatne živote“ javnih i nejavnih „običnih“ građana i što članovi ili samo simpatizeri tog „društva“ u medijima iz Hrvatske to čine skoro svaki dan, ustalo je u zaštitu Gorana Radmana! Čak su se izborili da se oni koje se po medijima, njihovu „privatnost“ blati, kleveće, sramoti… – od toga skoro nikako ne mogu braniti.

Izlobirali takav zakon kod „volova koji sjede“ u sabornici uglavnom petkom, ponekad ni petkom. Ali eto Goran Radman mora biti posebno i drugačije zaštićen, makar i Radio i Televizija kojima je na čelu radili godinama to isto – udarali na „privatni život“ svojih „tema“. Šuti(o) je zapravo HND o otkazima koje je Radman podijelio na HTV-u, sve samim novinarkama, uništavajući im i obiteljski, „privatni život“, ali ne daju na Radmana. Pa što, neka novinarke tuže HRT. Neka onda i Radman tuži onoga koji je pisao o njegovu privatnom životu i one koji su to pronosili. Članovi HND-a, a izuzetno je to zanimljiva tema, čiji sadržaj, ako je tu imalo istine, Radmana potpuno diskvalificira za obavljanje ovakve, javne, poglavito u medijima, funkcije nisu u opasnosti – oni su o ovom slučaju predano šutjeli. Osim što mu je Jutarnji dao prostor za veliki rehabilitacijski intervju.

HND od Gorana Radmana ne traži da objavi „beriva“ aktivista s HRT-a, iako je to javni novac; ne da on to u javnost ma „poginuo“. Trebao bi onako k'o Fred, uzeti kredu i ploču i pisati beriva pojedinačno, poimenično, po stavkama. Razumijem i zašto ne će, vjerojatno bi se ustanovilo kako je svojedobna ušteđevina Predsjednika Tuđmana od autorskih honorara za knjige čisti sitniš, u koju je usput to „društvo“ (Jutarnji, gdje tada pisao, ako se ne varam i Leković, a možda i  podpredsjednica) provalilo mimo svih pravila o zaštiti privatnosti, pa i mimo bankarske tajne. Kad i ako bi se saznala istina, letjeli bi televizori kroz prozore, masovno bi se otkazivala pretplata zvana „pristojba“, ni Hanžeković sve pretplatnike ne bi stigao ovršiti. Vidjelo bi se koliko su preplaćena razna podobna smeća i još štošta. Možda bi to bio kraj HRT-a, za koji se odavno godinama zalažem.

Saša Leković – zaduvali novi vetrovi s istoka

Povijest „medije“ iz Hrvatske, u što su jednako uključeni i vlasnici, bivši, vidimo i sadašnji, kao i članovi i simpatizeri „društva“ upravo je povijest razaranja privatnosti, osim ostaloga pa je Priopćenje HND-a  od 4. svibnja, pod naslovom „Osuda grubog medijskog nasrtaja na privatni život ravnatelja HRT-a“, kojega je potpisao novi predsjednik, vrhunac neiskernosti, licemjerja, gaženje objektivnosti, pokazivanje postojanja „jednakih i jednakijih“, a nadasve potpuna odsutnost profesionalizma. Pravo profesionalno „društvo“ nikada si takvo što ne bi dopustilo, no već samo napisali – ovo među takva – odavno – ne pripada. Sada doduše njegova priopćenja, mišljenja, nagrade… ionako nikoga ne zanimaju. Ono u društvu, a uskoro i na medijskoj sceni, ne će značiti ništa – tek skupinicu, udrugicu istomišljenika. No svoju ulogu, u okviru medija iz Hrvatske je itekako dobro odradilo i zaradilo. A sve drugo palo, pada i propada – uključivo i medije koje su oni obsluživali – svi bi već otišli u stečaj, propali, mnogi i jesu (Feral, Nacional, Radio-stojadinka…) da ne bi Linića svijeća bi im se i ugasila. Kriza, gospodarska, moralna i svaka druga točno se poklapa s ovakvim djelovanjem medija iz Hrvatske i toga HND-a i njegovih članova i simpatizera. Kao da su medijski gubari poharali Hrvatsku odozgo, a voluharice odozdo. Mnoga stabla su se osušila, izjeli su i grane na kojima su sjedili požderale korijenje mladim voćkama u voćnjaku. Valjda onako čisto evolucijski gledano, slijedi ciklus bez medijskih gubara i bez medijskih voluharica.

Mato Dretvić Filakov