Hrvatski Fokus
Hrvatska

Lepoglavska priča

Robijaš sveti

 
Navik on živi ki zgine pošteno. 
          Frano Krsto Frankopan
 
U Lepoglavi, u Hrvatskom Zagorju
Gdje nekoć Hrvat čekao mile slobode ”Zorju”
Koči  se ogromna tvrđa… Petsto godina broji!
Ne izjede ju vrijeme, tuča, gromovi, hrđa,
Stoljeća klize, ona prkosno stoji.
I kao sijeda baka glava joj mudra, stara,
Pamti uljeze, bitke i monarhije:
Turčina, Habsburgovca i lukavog Mađara,
I tko sve za Hrvatskom ruku pružao nije
Jer htjede svaki Vrag, Hrvatu sjest na prag.
Sjeća se ”baka” – u tvrđu dođoše pavlini,
Bijeli fratri, ljudi pametni, fini,
Hrvatski bio im duh. Tu molili, radili,
Stjecali svagdanji kruh, živjeli za svoj rod.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/05/Nadbiskup-Stepinac-izlazi-iz-zatvora-u-Lepoglavi-233x300.jpg
Donosili su plod i bili Zemlji čast.
A onda carska vlast grabežljivoga stranca,
Josipa drugog, Austrijanca,
Uze pakleni mah. Zavlada jad i strah –
Pavline tjerahu van! Ništa odnijeli nisu
Tek oči suza pune. A voljom carske krune
Taj sveti samostan, strpljivo brojio dan po dan
I posta mnogom uzniku stan.
I zbore hladni zidi: – Čovječe, dođi, vidi,
Povijest sačuva spom. Ovdje su patnici bili
I krvlju poškropili zidine Lepoglave.
Bjehu to doba strave, doba krvavih muka
Kada je ”Crna ruka” i jugobagre svita
U ime naroda i Tita krojila zakon svoj,
A crven-petokraka usred mrkloga mraka
Lomila Hrvatu kost; kada samice hladne
Gledahu ljude gladne, užas, kletvu i post.
Rijeka suza je tekla, a jugopravda rekla
Da Hrvat mora patit, krivnju patnjama vratit,
Ostati vječni crv. Junak koj’ slušat neće,
Eto mu puste sreće! U Lepoglavu s njim!
Bljuvati će krv, imati neznan grob,
Stog slušaj ”ustaško đubre” rob si i samo rob!
Jednoga dana na radost partizana
U staru Lepoglavu došao čovjek svet.
Visoko dignuo glavu, mrzio dušman ga klet.
Crna ga resila halja i dostojanstvo kralja
I osmijeh mio, blag. A cijelom Lepoglavom
Sa pritajenom stravom čuo se šapat drag:
Ljudi, Stepinac to je! Naš pastir i naš brat!
Čuvaj ga Bože s neba, on rodu svome treba
On će nam snagu dat. On je naš stanac kamen,
Utjeha, nada i kras; vjere  i hrvatstva znamen,
Ponos nam, štit i spas. On bilo naše sluša
I tužnog roda krik. Hrvatska njegova duša
Sa nama trpi bol. On naš je mučenik
Koj’ patnju hrabro kuša i drži ko čvrstu nit
Hrvatsku suznu dol.
Nepobjedivi lav, dade se Domu sav
I trpio je rad. Čovjek  nevin, prav,
Baš kao Isus Krist. Iz ponosnoga oka
Sjala ljubav duboka, obraz bio mu čist.
I samo Hrvat osta, nikada izdajica,
A nudiše mu dosta da bude kukavica,
Da im se proda, da se Vragu poda
I bude gazda u Crkvi vazda,
Da vlada s Titom i jugo-svitom;
Ih, kakav mu nudiše raj
I siguran u paklu kraj!
Vrijeme prohuja… Povijest zapisa
Lepoglavsku priču, neumrli spom.
Bjegnu iz hladnih zidina klupko crvenih guja
Što trovahu život sinu hrvatskom.
Nestao Josip drugi, nesta i sila Juge,
Na doba suza i tuge, ostao spomen klet;
Al’ naš Stepinac živi i nikad neće mrijet.
Danas je blaženik, a sutra bit će svet!
”Jer navijek živi koji pošten mrije,
U kome srce hrvatsko bije.” Slava mu!
 

Marija Dubravac, Brisbane

Povezane objave

Ostojići napadaju bake

HF

Ćipe izvan sebe zbog Plenkovića

hrvatski-fokus

Plačem s tobom voljena zemljo

HF

Čakavski jezik zaštićen je još 1969. godine

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više