Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Hrvatski uskoro postaje službeni jezik i u Trstu?

Pravo na hrvatski jezik i ostalim Hrvatima u Italiji

 
 
U susjednim zemljama Hrvatske, u kojima postoji hrvatska manjina, na različite se načine tretira hrvatski jezik. Kao službeni priznaje se samo autohtonim manjinama, onima koje na određenom prostoru žive od davnina, i to samo na tome području. U Italiji je hrvatski jezik priznat u regiji Moliseu, kamo su Hrvati stigli u XIV. stoljeću, u Austriji je priznat u Saveznoj Državi Gradišću, u Sloveniji nije priznata autohtona hrvatska manjina itd.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/05/18666B.jpg
Senator Aldo Di Biagio, jedini parlamentarac u povijesti Talijanske Republike koji ima i hrvatsku putovnicu, pokrenuo je inicijativu priznavanja hrvatske jezične manjine i u regiji Furlaniji-Julijskoj krajini (Friuli Venezia Giulia). Hrvatski jezik bi, nakon što je prihvaćen u Moliseu 1999., mogao uskoro biti proširen i na Furlaniju-Julijsku krajinu, dakle i u Trstu bi hrvatski jezik mogao dobiti službeni status. U Italiji je priznato 12 jezika, među kojima su i grčki, albanski, njemački, slovenski itd., odnosno onih etničkih skupina koje na Apeninskom prostoru borave odvajkada. Dakle, postoji 12 jezičnih skupina u 14 regija, a ukupno broje 2,5 milijuna stanovnika od 60 milijuna, koliko ih živi u Italiji.
 
Kako bi se zaštitili regionalni i manjinski jezici u Europi, 1992. Vijeće Europe usvojilo je povelju o regionalnim i manjinskim jezicima. Pojedine države primjenjuju je u potpunosti, dok, primjerice, Slovenija nije priznala hrvatski premda je ratificirala taj ugovor (priznala je samo mađarski, talijanski i romski). Vijeće Europe pozvalo je Sloveniju da i hrvatskom jeziku prizna status „tradicionalnog manjinskog jezika", dok se po sadašnjim propisima u toj državi hrvatski uvrštava u tzv. doseljeničke jezike.
 
No i među samim jezičnim manjinama postojala je zbrka. Prisjećam se kako su moliški Hrvati, nakon što je Hrvatska tražila od Italije njihovo priznanje, pitali hoće li time izgubiti talijansko državljanstvo. Danas se „na našu" ili „na našo", kako oni nazivaju svoj jezik, govori samo u tri mjesta, Acquaviva Collecroce (Kruč), Montemitro (Mundimitar) i San Felice del Molise (Filič), dok se u prošlosti govorilo i u drugih sedam mjesta. Zanimljivo je da u tom jeziku nema turcizama, što znači da su njihovi preci pobjegli prije turske okupacije Dalmacije, ali nema ni hrvatske riječi za, primjerice, krumpir što znači da su na Apeninski poluotok stigli prije otkrića Amerike. Unesco upozorava da bi taj jezik mogao nestati ako se ne bude uložilo u njegovo istraživanje i učenje.
 
Slično se događa i s Hrvatima u Gradišću. U Austriji živi oko 90.000 Hrvata (najviše u Beču, oko 35 tisuća), a u Gradišću samo tisuću.(???) Hrvatski jezik proglašen je službenim u Austriji 1987. na prostorima na kojima žive gradišćanski Hrvati, a dvojezične oznake postavljene su tek 2000. U Mađarskoj je hrvatski jezik također priznat pa od susjednih zemalja jedino Slovenija nije priznala hrvatski kao autohtoni jezik.
 
U Srbiji pravo korištenja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, predviđeno zakonom, postoji u Vojvodini, dok primjerice u Beogradu, gdje je također broj Hrvata velik, takva mogućnost ne postoji. U Vojvodini postoji i mogućnost školovanja na hrvatskom jeziku. U Republici srpskoj hrvatski se ne koristi. Hrvatski jezik jedan je od tri službena jezika u BiH, a latinično pismo ravnopravno je s ćiriličnim. Ipak, postoje određene razlike u entitetima – Federaciji BiH i Republici srpskoj. Gotovo se uopće ne koristi u institucijama RS-a, dok je u Federaciji znatno prisutniji.
 

Silvije Tomašević, Večernji list

Povezane objave

Vrijedan jubilej obitelji Ostojić

HF

Nema riječi Hrvatska ili hrvatski

hrvatski-fokus

Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela

hrvatski-fokus

Hrvati u Američkom građanskom ratu

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više