Hrvatski Fokus
Znanost

‘Društvenjačka ideologizacija’ društva – ugrađena sustavna (sistemska) pogrješka III.

Sve se manje vodi računa o stručnom usavršavanju nastavnika

 
 
Ovom sintagmom nastojim afirmirati jedan bitan društveni problem koji je uzrok mnogih ''zala'' i ''devijantnih'' pojava, a o kojem nema spomena ni u tragovima. Što je ''društvenjačka ideologizacija''? ''Društvenjačka ideologizacija'' je stanje u društvu koje ne slijedi iz prirodne raspodjele sposobnosti, prirodnog talenta pojedinca i njegovih afiniteta glede obrazovanja, odluke za životna zanimanja  i sl., već se, matematički rečeno, protivno Gaussovoj raspodjeli, u medijskom smislu ističu teme, odabiri zanimanja za životnu egzistenciju, razvoja gospodarstva, kao i isticanja uzroka i posljedica za nezadovoljavajući napredak istog, koja naginju pretežno društveno-humanističkoj orijentaciji.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/05/brain.jpg
Što je uzrok tomu?
1. Pođimo od razdoblja tzv. samoupravnog socijalizma. Poznato je da i pored službene 'doktrine' o privrednom razvoju i isticanja, starim marksističkim jezikom rečeno, unapređivanja proizvodnih snaga, sustav je zbog postojećih OOUR-ova proizvodio i zapošljavao masu 'neproizvodnih' struka od samoupravnih pravnika, ekonomista, sociologa, politologa, ONO i DSZ-a i sličnih. To pravilo bilo je suštinski ugrađeno u modele funkcioniranja preko samoupravnih sporazuma, raznih drugih akata, posebne kategorije prava itd. Nasljeđe 80-ih nije skršeno, već naprotiv, tzv. društvenjačka elita se vrlo brzo transformirala u afirmatore nacionalnih vrijednosti i u soroševe trabante.
 
2. Početkom devedesetih nestaju mnoge proizvodne tvrtke, od kojih mnoge ne bi ni uz najbolju volju mogle opstati u tržišnoj konkurenciji, a kao posljedica toga jednim automatizmom nestaje i ono malo svijesti da su društvu potrebna i 'konkretna-proizvodna' zanimanja. U školstvu imamo preobrazbu nastavnika ONO i DSZ-a, TIPS-a i marksizma u nastavnike etike, sociologije, filozofije, pa čak i vjeronauka. U školama se prestalo brinuti o opremljenosti kabineta, nasljeđuje se hiperprodukcija odlikaša, nastava ostaje bazirana na kredi i ploči, na tiskanju tzv. alternativnih udžbenika čime se glumi tržišna sloboda i sloboda odabira o načinu poučavanja pojedinog nastavnika, nakladnici zgrću milijune na hrpama papira, a što samo pridonosi 'bubetanju' u školama i daljnjom padom kvalitete posebno u egzaktnim disciplinama. O stručnom usavršavanju nastavnika tih područja sve manje se vodi računa. Opstojnost društva (naroda) je ostvariva jedino onda kada postoji prirodna ravnoteža. Jedino tada se može, rečeno opet 'starim marksističkim jezikom', održavati i baza i društvena nadgradnja. Opće su svjetske spoznaje da prirodna raspodjela podrazumijeva odnos cca 65 % 'tvrdih-konkretnih' struka prema 35 % onih iz 'društvene nadgradnje'. Obrnuti omjer, a takva je naša stvarnost, je neodrživ i vodi u gospodarsku propast.
 
Na koji način se manifestira ova društvena anomalija?
 
1. Problematiziranje ove anomalije u medijima ne prolazi. Novinari i urednici su mahom iz ove druge skupine i kako bi narod rekao nije poželjno 'p… u svoju zdjelu'. Nije nužno uporabiti taj ružan glagol, može se metaforički reći i drugačije, nije dobro piliti granu na kojoj se sjedi pa makar se i čitavo stablo osušilo. Nisu u pitanju samo ljudi u medijima, radi se tu i o našim vrlim sociolozima, politolozima, komunikcijskim stručnjacima, neovisnim ekonomskim analitičarima i drugim samozvanim analitičarima kojima ova tema ne pada na pamet!
 
2. U politiku, po zakonu velikih brojeva, upravo se novače kadrovi iz ''društvene nadgradnje''. I evo začaranog kruga! To ide sve do izvršne vlasti što ima za posljedicu pat poziciju glede njenog djelovanja i rezultata tog djelovanja. Za primjer, znam samo jednu osobu matematičko-prirodoslovne struke koja se popela u dijelu izvršne vlasti, u prosvjeti, do razine zamjenika ministra i  to u periodu od Mažuranića do danas. Sapienti sat! Za ilustraciju. Kineski politbiro od 15 članova posljednjih 20 godina ima u svom sastavu samo struke inžinjera svih vrsta mahom s doktoratom na prestižnim zapadnim sveučilištima. Kakav je kineski BDP?! To nam je poznato.
 
3. Svjedoci smo zataškavanja i minoriziranja rezultata OECD-ovog PISA istraživanja za naš obvezatni osnovnoškolski obrazovni sustav. Zašto? 'Društvenoj nadgradnji' je vrlo neugodno priznati da smo u obrazovanju u matematičko prirodoslovnim disciplinama u rangu Cipra i Kazahstana.
 
4. Svjedoci smo i odabira ljudi koji pišu strategiju obrazovanja i to ne samo sada, već i od Šuvarevih vremena. Oni nikako da detektiraju 'uravnilovku' u našem školstvu koja je rak rana istog.
 
5. Velika šteta je učinjena u mandatu ministra Dragana Primorca koji je proveo kadroviranje 'Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje obrazovanja', a i kadroviranje nekih drugih agencija, isključivo društvenjačkim strukama, od pedagoga pa nadalje. A zbog toga taj 'NCZVVO' ne funkcionira ni na razini državne mature a kamoli na razini dobivanja povratnih informacija iz obrazovnog sustava i njihovoj analizi. Samo provođenje državne mature odudara od istih u razvijenim zemljama. Pedesetak zaposlenih nije u stanju udovoljiti minimalnim zahtjevima glede analize postojećeg stanja obrazovnog sustava, a kamoli voditi kvalitetno praćenje rada nastavnika u svrhu njihovog napredovanja, a time i podizanja kvalitete sustava.
 
6. Rana izbornost učenika, o kojoj trenutno govore ključni ljudi prijedloga Strategije je davno napuštena u razvijenim zemljama. Drastičan primjer je Njemačka s kraja 90-tih. Kancelar Schroder je zahtijevao vraćanje obrazovnog sustava na staro bez rane izbornosti, a što je odmah i učinjeno. Rana izbornost je u Njemačkoj dovela do pomanjkanja školovanja 'tvrdih' struka, od inžinjera elektrotehnike, informatike, strojarstva i to u takvom obimu da je zaprijetio u skoroj budućnosti kolaps njemačke industrije. Naime, ranom izbornošću se neprirodno potiče skretanje i onog dijela učeničke populacije, koji ima prirodnog dara za 'egzaktne' discipline da linijom manjeg otpora, privlačnošću 'zabavnih' predmeta (a i lakših), u područja s viškom neproizvodnih zanimanja. Počesto 'društvenjačkoj eliti' kao argument za ranu izbornost služi tobožnja kreativnost koju djeca ispoljavaju likovnim, glazbenim i sl. izražavanjem u ranoj dobi. Jest, to je kreativnost, ali trivijalna.
 
Prirodna neuravnoteženost ima za posljedicu i kod promišljanja o razvoju obrazovnog sustava. Npr. kad se govori o kreativnosti u procesu učenja i poučavanja, kad se govori o logičkom promišljanju, a ne bubetanju, tada predstavnici 'društvenjačke' skupine navode trivijalne primjere kako u školama trebaju biti više zastupljeni predmeti poput likovnog i glazbenog, kao što je u Finskoj, a nitko od njih ne kaže da problemski postavljena nastava matematike i poučavanje u prirodoslovlju na zoran način s demonstracijskim pokusima, a što je itekako prisutno u finskom školstvu, učenicima pruža  logičku i kritičku dimenziju, te realno spoznavanje svijeta oko sebe. Uvijek se na žalost naglašava samo i isključivo društvena komponenta kreativnosti u procesu učenja. U ranoj dobi djeci se itekako problemski postavljenom nastavom i u drugim disciplinama može  omogućiti i konkretnija i svrsishodnija kreativnost. I tu je ključ uspjeha. Djeca će se sama odlučiti kasnije, prema svojim talentima, za jedno ili drugo. Dakle, ne  smije se djeci nametati rana izbornost (trivijalnog i privlačnog tipa), a na uštrb cjeline.
 
7. Društvenjački orijentirani reformatolozi u pravilnim razmacima od po desetak godina predlažu u sklopu prijedloga reforme školstva uvođenje predmeta 'priroda' u osnovnoj školi, pa čak i srednjoj, umjesto predmeta fizike, kemije i biologije. Ovo je tipični primjer nerazumijevanja i primjer ugrađene sustavne pogreške u njihovim glavama. O tome govori i izjava akademika HAZU-a iz svibnja 2013. godine o školskoj nastavi matematike, fizike, kemije i biologije. Citiram djelomično:
 
…‘Školska nastava matematike, fizike, kemije i biologije kao temelja inženjerskih, medicinskih, biotehničkih, matematičkih, prirodoslovnih, ekonofizičkih te sve više i drugih struka mora biti adekvatno tretirana u strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije kao jedan od ključnih faktora za razvoj gospodarstva i društva. Uloga tih temeljnih znanja treba biti adekvatno sagledana i ugrađena u Strategiju, kao uvjet za uspješnost Hrvatske na svjetskom tržištu rada i znanja, o kojem će prioritetno ovisiti budući životni standard građana Republike Hrvatske. Odustajanje od tog cilja vodilo bi Hrvatsku u zemlju slabo obrazovane i slabo plaćene radne snage. Zato se ne smije na brzinu ulaziti u nedovoljno pripremljene i promišljene promjene obrazovnog sustava kao što su izrada i uvođenje kurikula, donošenje novih i mijenjanje postojećih udžbenika, izmjene zakona i podzakonskih akata i slično. Pritom u obzir treba uzeti neka pozitivna iskustva školstva orijentiranog na razvoj (na primjer u Njemačkoj, Austriji, Kini), kao i neka negativna iskustva školstva koje nije bilo dovoljno orijentirano na razvoj (na primjer u Finskoj, SAD, Engleskoj), a koje su sada uočene u tim zemljama. Rasprave o reformi školstva trebaju se temeljiti na snazi i uvažavanju znanstvenih i stručnih argumenata.’…
 
…’Opasnost pri promjenama u području obrazovanja nalazi se u dva pogrešna nastojanja. Prvo, pogrešno je nastavne predmete, kao što su matematika, fizika, kemija i biologija, objedinjavati u zajedničke interdisciplinarne predmete, osim u najranijim godinama školovanja (do šestog razreda osnovne škole) kada se priroda i prirodne pojave razmatraju na opisnoj razini. Pogubno je smanjivanje nastavnih sati iz temeljnih prirodoslovnih predmeta. Postojeći nastavni plan s određenim nastavnim satima iz matematike, fizike, kemije i biologije ne bi trebalo mijenjati. Međutim, nastavne sadržaje iz pojedinih temeljnih prirodoslovnih disciplina treba osloboditi pretjeranog pamćenja nevažnih podataka (naročito uz danas lako i brzo dostupne informacije) i šablonskog rješavanja zadataka, s time da se temeljni pojmovi bolje utvrđuju i primjenjuju. Potrebno je opremiti školske kabinete za fiziku, kemiju i biologiju. Potrebno je osigurati da nastavnici imaju znanje na višoj razini od onoga koje predaju. Stoga, matematiku, fiziku, kemiju i biologiju, kao i predmet "Priroda", mogu predavati samo predmetni nastavnici koji su završili odgovarajući studij na prirodoslovno-matematičkim fakultetima i koji se tijekom rada dalje stručno usavršavaju dobro programiranim i organiziranim cijeloživotnim obrazovanjem.’’…
 
8. Godine 2010. održana je u Zagrebu 41. Međunarodna olimpijada iz fizike (IphO 2010.). Vijest o održanoj učeničkoj olimpijadi objavljena je i na teletekstu HRT-a uz komentar da su natjecatelji izjavili da je test bio jako težak?! Uporabiti riječ test, kao da se radi o polaganju vozačkog ispita, oslikava stanje svijesti novinara koji je to napisao. A radi se zaista, za tu dob učenika, o složenim problemskim zadacima i teorijskog i eksperimentalnog tipa. I to vrlo originalnim!
 
9. U emisije elektroničkih medija na temu gospodarstva, obrazovanja i sl., ali i na okrugle stolove u organizaciji tiskanih medija, ili za intervjue na iste teme pozivaju se predstavnici tzv. 'društvenjačke elite'. Inženjera, prirodoslovaca, matematičara ni u tragovima! Na HRT-u kao javnoj televiziji pristup vođenju emisija namijenjenih mladeži imaju 'društvenjaci opće prakse' koji na svoj trivijalan način tobože potiču analitičko i kritičko razmišljanje kod mladih. U konkretnom primjeru to provodi baš filozof-soroševac?!
 
10. Ne postoji sociološka analiza glede odlaska mladih obrazovanih u inozemstvo u strukturnom smislu. Nitko ne kaže da su to pretežno ipak društvenjačke struke. Njih zapravo razvijene zemlje ne trebaju. Imaju dovoljno svojih. Morat će se primiti nekih drugih lošije plaćenih poslova. Dakle, u 'društvenjački ideologiziranom'' društvu  ne postoji prirodna raspodjela razmišljanja, odabira tema o kojima se promišlja u društvu. Ta neuravnoteženost  između 'društvenjačkog' i 'egzaktnog' (uvjetno izrečeni nazivi) promišljanja uzrokuje brojne nesporazume i nerazumijevanja i to od pojedinaca, obitelji, medija, pa sve do vlasti. Koliko je 'egzaktnih' struka u vlasti, u parlamentu (u našem Saboru)? Ponovno zaključujem – sve je to posljedica ugrađene sustavne (sistemske) pogreške. Samo po sebi to ne bi bilo strašno kad ne bismo imali nezaposlene VS spreme za napuniti Dinamov stadion u Maksimiru, loše i zaostalo gospodarstvo, te odlazak visokoobrazovanih mladih u inozemstvo.
 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.

Povezani članci

Elitistički plan za potpun nadzor ljudi

HF

Supremacizam je svjetonazor

HF

Nagrade za životno djelo

HF

Zelena revolucija: predivna znanost, katastrofalne posljedice

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...