Kriv si bio što Domovinu voliš Pok. ocu Dragutinu na spomen svih muka Bleiburga i Križnog puta te nasljeđa – vremena današnjega i htjede Bog da posveti muke, da se kući vratiš sa Križnoga puta, Bleiburg ti bješe mukotrpna ruta kad patna se duša raspinje i luta… tvoj bol i križ oče krik hrvatskog roda dođe do plavoga nebeskoga svoda što vapaje tvoje prosvijetli kroz vrijeme da bi tinjala nada vjera, ljubav, sloga… ostavština djeda Golubnjača – raka napoji ti dušu izvadi iz mraka da koljeno živi pjesmu mira širi kad usahne oče zlog vremena tlaka… bježao si stalno od izdaje, smrada, od svih scena straha grada Dravograda; ni Pančeva – logor ne može da slomi kad Dom se silno ljubi Domovina voli… kriv bješe što voliš i kriv što se moliš, što branio si prag djedovinu svetu; kriv bješe zbog snova da nam Domovina nije zadnji sužanj na ovome svijetu… ostavi mi sjeme slobode i mira da pjevaju bure Velebitska vila; da pišem i slavim sve sestre i braću… da ponosno hodam moleći se za te za milost nebesa sa Marijom – majkom za te moga ćaću… da u Bleiburgu posijana klica sinu oče – rode svijetlom Božjeg mira i svijetlom slobode; tako da te slavim, hvalim i sad mrtva jer, ne bješe ti zalud križ, muka i žrtva… blagoslov nek siđe na sve tvoje djelo, Dom i Domovinu na hrvatski rod; nek navijeke tebe i sve željne mira prosvijetli Krist i Spasitelj Bog… nek te oče mili blagoslivlja Nebo jer učini ono što si tada trebo; i sada se moli za me, za sve naše da tuđini nas nikad više ne zajaše… jer, ostade djelo Proljeće hrvatsko Domovinski rat i sve naše bratstvo; i znam sada oče da nas s moćnog Neba tvoja patna duša milosrdno gleda… da Hrvatska, mati ne čuje jauka; samo Svetost, samo Svijetlost Boga i da kroz vjekove kroz vjekove svijetli sva ti oče, ova SANJANA SLOBODA! Zvonko Čulina, Pridraga, 8. veljače 2011.