Otrovna napuhača u Jadranu

Njezin otrov je čak 1250 puta jači od poznatog otrova cijanida

U uvali Lapad kod Dubrovnika 5. svibnja ulovljena je neobična vrsta ribe, tzv. napuhača. Prema snimkama koje smo mogli vidjeti kao i prema potvrdi dr. Jakova Dulčića iz splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, riječ je o otrovnoj ribi koja je kod nas poznata kao srebrnopruga napuhača ili „dalmatinska fuga“, latinski Lagocephalus sceleratus. No, neki mediji izvjestili su da je ulovljena riba poznata pod nazivom kuglakož, ili lat. Sphoeroides pachygaster. Kako ne bi bilo zabune, ovdje se ipak radi o dvije različite vrste riba. No, jedno je sigurno: obje vrste su otrovne.

Inače, ove ribe poznate su i pod nazivom FUGU. Potrebno je naglasiti da japanska riječ 'fugu' znači – riba koja se napuhuje, ali isto tako fugu je naziv za jelo pripremljeno od ove vrste riba. Naime, japanski naziv 'fugu' odnosi se na vrste riba iz roda Takifugu kojem pripada 25 poznatih vrsta riba, Lagocephalus (10 vrsta riba) i Sphoeroides (23 poznate vrste). Sve ove vrste riba prirodno žive u vodama Indijskog i Tihog oceana (Pacifika). No, srebrnopruga napuhača (lat. Lagocephalus sceleratus) je uljez u Sredozemnom moru, točnije u istočnom Sredozemlju jednako kao i kuglakož: obje vrste migrirale su iz indopacifičkih voda u istočno Sredozemno more i to putem Sueskog kanala. Srebrnopruga napuhača uhvaćena je do sada u vodama Izraela, Turske, Rodosa itd. kao i u vodama kod otoka Lampeduze u srednjem Sredozemlju. U Jadranu je 2012. prvi puta utvrđena ova vrsta ribe i to u blizini otoka Jakljana.  

No, kuglakož – otrovna napuhača iz roda Sphoeroides prvi puta je utvrđena u Jadranskome moru 1992. i to u vodama Albanije te kod hrvatskog otoka Sušca, a potom u vodama Crne Gore i Italije, dok je u studenome 2012. prvi puta ova vrsta ribe uhvaćena i u vodama kod Pirana (Slovenija) o čemu su slovenski stručnjaci pisali i skrenuli pozornost javnosti na ovu otrovnu vrstu ribe. Kuglakož je 2012. također uhvaćen i u vodama kod Cavtata.

Za ove vrste riba karakteristično je da imaju sposobnost napuhivanja – svoje tijelo mogu napuhati tako da budu nekoliko puta veće od svoje normalne veličine. Dakako, ova sposobnost napuhivanja vrlo je učinkovita u (samo)obrani ribe od predatora, tj. njezinih neprijatelja. No, riba ima još jednu učinkovitu obranu a to je – toksin (otrov). Ove vrste riba smatraju se najotrovnijim ribama na svijetu: prema tvrdnjama pojedinih znanstvenika njihov otrov je čak 1250 puta jači od poznatog otrova cijanida. Cijela riba je otrovna, uključujući njezinu kožu (ova riba nema ljuske), unutarnje organe, naročito jetra i spolni organi (ovariji i testesi) te crijeva. Toksin se naziva TETRODOTOKSIN a poznatiji je kao TTX te se ubraja u skupinu snažnih neurotoksina, a podjednako djeluje na središnji i periferni živčani sustav. Naziv tetrodotoksin potječe od naziva jednog reda riba – Tetraodontiformes. Naime, 'Tetraodontidae' je porodica riba iz reda četverozupki ili latinski Tetraodontiformes. Tetrodotoksin ili TTX prvi je izolirao japanski znanstvenik dr. Yoshizumi Tahara 1909.  

Iako je ova vrsta otrova poznata kod različitih vrsta riba napuhača, ovaj otrov može se naći i kod nekih drugih životinja. Naime, tokom godina neovisna znanstvena istraživanja otkrila su da i drugi morski organizmi imaju TTX: neke vrste rakova, gastropoda, zvjezdača, plavoprstenaste hobotnice, različite vrste crva, neke vrste dinoflagelata i dr. TTX je također otkriven i kod manjeg broja amfibija – nekih vrsta salamandera, žaba i daždevnjaka.

Za ribe napuhače otkriveno je da one same ne proizvode toksin – za njegovu „proizvodnju“ odgovorna je jedna bakterija 'Pseudomonas' koju riba unosi putem hrane u svoj organizam. Također je otkriveno da riba u zarobljeništvu ne proizvodi toksin TTX ukoliko se ne hrani hranom koja sadrži ovu vrstu bakterije. Otrov TTX pripada skupini alkaloidnih tvari, termostabilan je i topiv je u vodi. Daljnja istraživanja upućuju da bakterije koje žive u organizmu ovih vrsta riba i stvaraju TTX žive sa svojim domaćinom u nekoj vrsti simbioze ili komenzalizmu. Također je otkriveno da osim bakterije Pseudomonas sp. ovaj snažan otrov proizvode i neke druge vrste bakterija, npr. Aeromonas, Alteromonas, Vibrio sp., E. coli i dr.  

Kapetan James Cook prvi je 1774. zabilježio i opisao trovanje dijela svoje posade koji su konzumirali ovu vrstu ribe. Srećom, otrovani mornari su preživjeli otrovni obrok, dok su sve svinje uginule! Naime, svinjama su dali ostatke/otpadke, vjerojatno one najotrovnije. Ovaj opis trovanja koje u dnevniku opisuje kapetan Cook 7.09.1774. prvo je trovanje ove vrste koje je opisano u zapadnoj literaturi. A slučajevi trovanja ovom vrstom otrova poznati su u KINI više od 2000. godina. Svega 1-2 mg čistog otrova TTX je smrtonosno za čovjeka tjelesne težine 75 kg. U usporedbi sa cijanidom to znači da je TTX 1000 puta otrovniji za čovjeka od cijanida. Protuotrova (antidota) nema!

Iako su napuhače otrovne vrste riba i mogu prouzročiti smrt čovjeka, one se u Japanu ubrajaju u kulinarske delicije a restorani koji poslužuju jelo „fugu“ smatraju se vrhunskima. Fugu je sezonsko jelo i priprema se u zimskom razdoblju. Ipak, pripremanje jela od otrovnih napuhača nije nimalo jednostavno i potrebno je veliko znanje i iskustvo. Stoga se kuhari koji pripremaju različita jela od ovih vrsta riba školuju pune tri godine, polažu jedan od najtežih ispita i moraju imati certifikat koji izdaje japanska Vlada. Usprkos tome, u Japanu se godišnje otruje više desetaka ljudi od kojih nažalost, neki umru od posljedica trovanja. Najčešće žrtve su ribari i ribiči-amateri koji uhvaćenu ribu sami pripreme kod kuće. No, zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva nakon konzumiranja fugu jela u restoranu, a trovanje je često uzrokovano konzumiranjem vrlo sićušnog dijelića zaostale jetre. Na žalost, postoje gosti kojima se u restoranu na njihov izričit zahtjev servira jetra od otrovne napuhače, pa su i ovdje zabilježeni slučajevi trovanja sa smrtnim ishodom.

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.