Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

PO UZORU NA TOMU GROBARA – Nakon Srbije, i Hrvatska dobila Naprednu stranku!

Josipoviću ni pet godina nije bilo dovoljno da smisli originalno ime partije

 
 
Ovako to bješe u priči. Grad je bio pust, vjetar je njegovom glavnom i jedinom ulicom kotrljao suhe grane i vitlao pijeskom iz obližnje pustinje. Stanovnici očajavali u stražnjim prostorijama. Prethodni „kauboji“ su odjahali, ostavili tek neku gospođu „samicu“ za gradonačelnicu da čuva ključe dok ne dođu drugi, a On je, kao spasitelj, samo ujahao. Politički „profesionalni revolveraš“ Ratko, koji je s njim jahao, poslije je izbrisan sa slike. I, kaubojski gledano, to bješe tako nekako. Sanader odjahao, Milanović ujahao. Ivo (Drugi) je već neko vrijeme sjedio na obližnjoj, glavnoj farmi, na brežuljku, iščekujući Ga, prema nultom planu i dogovoru pod šifrom: „Zacrveniti“.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2015/06/sns-lo10.jpg
Od tada je u „gradu“ sve kao i u petparačkom kaubojskom roto romanu. Svi su na broju: pristrani šerif, nađe se tužitelj i sudac, bankar, lihvari i kamatari uokolo, tu je i profesionalna  „banda“. Što inače baš nije čest slučaj u takvim romanima, ima i korumpiranih novinara koji svi sviraju u isti bendžo. Ukratko naslov romana: „Pobij sve i vladaj sam“ sve će vam reći, pa ne moram trošiti telekran.
 
I "Plan 1" otpao
 
I prije prvoga izbornoga predsjedničkoga kruga pisali smo ovdje kako je političkoj karijeri Ive Josipovića, manje-više kraj. Za četiri godine nije uspio „ukrotiti“ Zoku, niti sluditi ovdašnju javnost anketama za drugi mandat, pa nastaviti pokušavati isto: „regionisati“ i farbati Hrvatsku u komunističku, crvenu. Anketarenje ovoga puta nije uspjelo, iako je inače uspješno. A nije ni Zoran Milanović skroz „zajahao“ Ivu. On se 2011. dočepao „infrastruktura“ (organizacija), državne i partijske, čak i treće – autocesta. Medijsku infrastrukturu su držali popola, pri čemu je svaka polovica bila – protiv Hrvatske. Kad je Ivo „odvisio“ ona njegova polovica se okrenula na Zokinu stranu, toliko žestoko i žustro da smo ga čak i mi morali braniti. O sudbino!  I tu je ta „kvaka 22“, ovdje, u „paradoksalnoj“ i „slučajnoj“ državi (Zoran Milanović); ona je nešto manja – iznosi samo 21. Upecali vas s „kvakom 21“, za koju sada Zoran Milanović, pametno, bit će savjetuje ga „macan“, „čarli braun“…, tvrdi kako uopće ne postoji. Naime, ta predizborna obećanja. Oni, ustvari On, nešto obećavali? Ma dajte! Nije bilo „Plana 21“, on se samo pričinjavao, kao fatamorgana, već su samo dojahali u grad s jednim jedinim ciljem: kako tu i, zauvijek, ostati. Postojao je, dakle“, plan, ali „Plan 1“. U njemu je, na početku, bilo mjesta i za Ivu Josipovića, planiralo se kako bi se obavljale izmjene glavnog jahača za Banske dvore i onoga za Farmu – nešto kao „leteće izmjene“ Putin-Medvjedjev. No to je otpalo, ne će Zoki iz „svog“ sedla, pa je i Ivo Drugi morao odjahati iz grada.
 
"Progresivni savez" = "Napredna stranka"
 
On doduše zasad nije jahao za Yumu već u šumarak u okolici kako bi tamo osnovao novu, sada skroz svoju, „bandu“. Zbi se tako i osnivački „kongres“ Josipovićeve stranke „Naprijed Hrvatska – progresivni savez“. Najprije ime i znak. Ime stranke je kobasičasto: „Naprijed Hrvatska – progresivni savez“, skraćeno NH-PS, pri čemu bi ono „naprijed“ i ono „progresivni“ u politici trebalo značiti isto. Prevedeno na hrvatski: „Naprijed Hrvatska – napredni savez“! Ivo Josipović, nakon što ga je Zoran Milanović zapravo (de facto) izbacio iz stranke, pustimo tzv. predsjedničko mirovanje članstva, sve je malo ubrzao pa je uskliknuo odjednom i „Naprijed“ i osnovao progresivnu, hrvatski, Naprednu stranku, ili savez – što je jedno te isto. Obični, regionski, „Gleichschaltung“ – ta zašto bismo mi zaostajali za Srbijom, treba to „regionski“ ujednačiti, poravnati… Oni „naprednjake, mi „naprednjake“. 
http://www.novosti.rs/upload/images/2013//07/30/jos.jpg
Ivo Josipović i Tomislav Nikolić
 
U Srbiji je to ovako bilo: prvo je četnički vojvoda Toma Nikolić u srpskom parlamentu osnovao klub zastupnika: „Naprijed Srbijo!“, a nešto kasnije su on i Vučić osnovali Srpsku naprednu stranku. Što no bi se reklo: i signifikantno i znakovito. Ali oni su osnovali barem srpsku stranku, a Josipović ovo nešto čudovito: Hrvatska mu pritom nije ni u genitivu, već ju je sklonio čak u vokativu – na nju bidnu viče i bičem ju nekamo tjera. Naprijed!, Naprijed! Kamo? Pitanje je osobito stoga smisleno što je imao pet godina priliku, stopostotne šanse, „pogoniti“ Hrvatsku prema naprijed, a on ju je vukao nazad. I eto nama naših „naprednjaka“. Napisao bih „progresista“, ali oni koji slabije čuju mogli bi načuti „taksista“, oni koji se slabije razumiju također, a budući i taksisti uglavnom voze naprijed – tko bi ih razlikovao. Zato ne treba ubuduće mučiti se s ovom političkom kobasicom već ju, što je novoj stranci u interesu, nazivati jednostavno:  naprednjaci, Josipovićevi naprednjaci i sl.
 
U znaku crvene kobre
 
Tako i nastavljamo. U znaku naprednjaka iz Hrvatske kriju se dodatne mudrosti. Ne znam kako vama dragi čitatelju i gledatelju, al' meni ona crvena strjelica najviše sliči na zmiju, preciznije, kobru koja se uzdiže  s tla, dok nevidljiv netko – svira. Tko će nego Ivo Josipović. Onda lignja, prikriveno, sada kobra skoro eksplicite. 
 
Toliko intelektualaca oko Josipovića, on sam „dupli“, i političara, i dizajnera i muzičara… pa nisu bili u stanju smisliti ni originalno ime stranke, već su se malo zgledali u Srbiju, malo u Italiju i kojekud, malo se dodvorili, sitno, hrvatsko crvenim kvadratićima i od njih crveno ofarbali poveliku svinutu strijelu: znači nije samo naprijed, već malo i uokolo. Poslije ovoga, program im se ne isplati ni čitati. Tek ćemo malo zaviriti među kadrove, čelne i viđene, te među njima, što rek'o onaj, „locirati“ sve same političke gubitnike koji su se namijenjali stranaka i partija: Velimir Srića, Ivica Pančić, Mislav Žagar, Nikica Gabrić, Josip Kregar… Taj je poseban fenomen strančara nestrančara, udrugara, „posmrtnjaka“, mlatio ga Bandić u Zagrebu na izborima k'o vola u kupusu ma koliko se bio izležavao u Varšavskoj… Još će biti, kaže u Klubu SDP-a, neko vrijeme, zlu ne trebalo. Osnivanju nazočio i Ratko Čačić, gleda uokolo hoće li tko trebati njegov politički revolver, što je malo vjerojatno, nakon što je podulje vrijeme trenirao samo sa štapom za golf. Bila i Jadranka Kosor – nezaustavljiva u rušenju vlastitog imidža, ugleda bivše predsjednice Vlade, pa i HDZ-a… Može li joj itko reći, koga bi poslušala, da joj to samo što nije nestalo?
 
I tako, po svemu, male su šanse da Ivo Josipović ponovno ujaši u grad. Još kad protiv njega temeljitije porade njegove bivše suradnice i suradnici, novinari i peerovci, kao Danica Juričić Spasović i Matija Babić i drugi, već na ulazu čekat će ga medijsko-političke galge. Zasad mu je čučati u periferiji, ako dopusti tamošnji šerif Mile. Nego možda će rješenje ipak biti u predizbornoj koaliciji Milanović-Josipović-Holy-blaburisti-Čačićevi reformisti nečesa-Branko Vukšić… Ako već ne ujahati, tako bi se moglo zajedno neko vrijeme jahati.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Hrvatska konvencija protiv Istanbulske

HF

Ivica Todorić – kukavelj iz dvorca

HF

Zašto ne dati glas Zoranu Milanoviću

HF

Suđenje u Den Haagu kao Ćurkinova veta

HF

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...