Nedužan odležao pet godina srbijanskoga zatvora
Četnička Srbija se ne može osloboditi svoje agresije na bivše svoje kolonije takozvane Jugoslavije, u kojoj je bila progonitelj Hrvata a i ostalih naroda koji su se našli u prvoj Kraljevini Jugoslaviji isto kao i u drugoj titoslaviji. Strahote koje su činili nad okupiranim narodima se ne mogu zaboraviti u povijesti nas Hrvata a i drugih, Makedonaca i Albanaca. Što se tiče Hrvata to se najbolje može vidjeti u Krležinom popisu u knjizi "Deset krvavih godina" u kojem je vremenu od deset godina prve krvave Kraljevine Jugoslavije osuđeno na smrt 24 Hrvata, a bilo je 600 ubijenih i preko trideset tisuća Hrvata zatvaranih po robijama. To je samo ono vrijeme do atentata u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. na zastupnike HSS-a kada je smrtno ranjen Stjepan Radić. Što se tek zbivalo kasnije nad Hrvatima, kada su pucale glave brojnih hrvatskih intelektualaca po Zagrebu i Hrvatskoj kao što su Šuflaji i Budaci.
Za provedbu "regionalne jurisdikcije" krivicu snose Ivan Šimonović i Snežana Malović, potpisnici protuhrvatskog sporazuma u lipnju 2010. godine. U vrijeme vladavine Jadranke Kosor
Stotine i tisuće novih umorstava i zatvaranja od strane srpskih žandara događale su se svakodnevno. Koga je to zanimalo sve dok se Hrvati nisu primili organizirane oružane borbe protiv srpskih terorista po Hrvatskoj. Pored toga nakon prve pobjede Hrvata, rušenja Kraljevine Jugoslavije i proglašenja NDH bilo je hrvatskih izdajica koji su sa Srbima nasrnuli na NDH i znamo što se zbilo u novoj tamnici jugokomunističke zločinačke tvorevine. Milijunsko mnoštvo Hrvata stradalo je po stratištima i tamnicama kroz cijelo vrijeme titoističke vladavine sve do pobjede u Domovinskom ratu. Sada nakon Olujne pobjede zagospodarili su Hrvatima stari agresori koji se ne mogu osloboditi svih onih srbočetničkih povlastica nad Hrvatima. Iako je RH postala članica EU i Atlantskoga pakta četnička Srbija donaša nekakve svojevoljne zakone o srpskoj regionalnoj jurisdikciji i nad Hrvatima RH. Tako je njihovim sudom bez valjanih dokaza osuđen hrvatski domovinski branitelj Veljko Marić kojeg osudiše na 12 godina pod neutvrđenom optužbom da je ubio jednoga Srbina u RH tijekom rata. Odležao je nedužan hrvatski branitelj punih pet godina maltretiranja po zatvorima četničke Srbije, uz tolika ponižavanja. Pod pritiscima hrvatskih parlamentaraca u EU kao i predsjednice RH koja je odbila bilo kakvu suradnju s četničkim vojvodom Grobarom Nikolićem morali su Veljka Marića prepustiti hrvatskoj policiji.
Nadamo se da će sada Veljko kao nedužan optuženik uskoro to i dokazati na slobodi u svojoj RH za koju se dostojno i časno borio u Domovinskome ratu. Četnička Srbija mora se osloboditi svih agresija na Hrvate i Hrvatsku jurisdikcijskih kao i onih posezanja za hrvatskim teritorijem putem izjava da je Srbiji strateški interes, kao kopnenoj zemlji, Jadransko more, preko RH valjda sve do Karlobaga. Vladajuća jugopartija mora biti zabranjena u RH čim se provedu novi izbori. Država Hrvatska se mora osloboditi vlastitih izdajica koji tvrde da je Tito najbolje što su Hrvati ikada imali. Zar takvu manijačku izjavu može izgovoriti predsjednik nekakve Vlade RH. Ili zar može biti ministrica vanjskih poslova RH koja je stalno uzvikivala da je RH nastala na zločinu. Zar se u EU mogu i smiju osnivati "antifašističke lige" u zemlji Hrvata, koji nikada nisu bili ni nacisti ni fašisti, nego osloboditelji svoje domovine, koju su nam, kroz osam-devet stoljeća htjeli prisvajati tuđinci. Nema niti smije biti mjesta u RH onima koji podižu spomenike četničkim ustanicima, koji su na ražnju pekli hrvatske hodočasničke svećenike. Neka jednom i zauvijek znaju da su ne samo veleizdajnici nego i neprijatelji RH i hrvatskoga naroda u svojoj slobodnoj domovini Hrvatskoj.
Mate Ćavar, SSH
