Ulje lanenog sjemena

Ljudi putem hrane u svoj organizam unose 14-25 puta više omega-6 masnih kiselina u odnosu na zdravije omega-3 masne kiseline

Internetom i putem elektronske pošte „kruže“ obavijesti i kliznice (slajd) o zdravstvenoj dobrobiti lanenog sjemena i ulja. Upravo je to tema mojeg današnjeg teksta u kojem želim skrenuti pažnju svim čitateljima ne samo na zdravstvenu dobrobit lanenog sjemena i ulja nego i na jednu skrivenu opasnost – ilegalnu distribuciju genetski modificiranog lana i prodaju njegovog sjemena i ulja diljem svijeta. Lan je poznat od davnina i prema svim povijesnim podatcima uzgajao se u Babilonu 3000 godina prije Krista. Lan je već stoljećima poznat po svojoj visokoj nutritivnoj vrijednosti. Grčki liječnik HIPOKRAT također je koristio lan u medicinske svrhe. 

Laneno ulje proizvodi se od sjemenki lana (lat. Linum usitatissimum, L.). Ulje sadrži korisne i za život esencijalne višestruko nezasićene masne kiseline OMEGA-3 i OMEGA-6. Riblje ulje je najbogatiji izvor masnih kiselina omega-3, a istraživanja su pokazala da omega-3 smanjuje upalne procese u organizmu i sprječava određene kronične bolesti kao što su na primjer bolesti srca i artritis. U zdravoj prehrani prednost imaju omega-3 masne kiseline, a sadržaj omega-6 trebao bi biti 2-4 puta manji od sadržaja omega-3. Međutim, istraživanja provedena u SAD-u pokazala su da današnja moderna i tipična američka prehrana mnogo doprinosi suprotnom omjeru masnih kiselina omega-3 i omega-6 jer ljudi putem hrane u svoj organizam unose 14-25 puta više omega-6 masnih kiselina u odnosu na zdravije omega-3 masne kiseline.

Sjemenke lana, ali ne i laneno ulje (!) sadrže grupu kemijskih tvari tzv. LIGNANE (a ne lignine kako se često može pročitati u tekstovima koji kruže e-poštom) koji su fitoestrogeni i antioksidansi. Postoji dokaz da jedan od ovih fitoestrogena može inhibirati rast pojedinih karcinoma, osobito karcinoma dojke,  prostate i kolona. Studija provedena na Sveučilištu Sjeverne Dakote (North Dakota State University) pokazala je da sjeme lana smanjuje upalu pluća. Lan sadrži i 28% dijetalnih vlakana, 21% bjelančevina/proteina te visoku razinu esencijalnih folata (a ne folne kiseline, ona ne postoji u prirodi!), vitamina i minerala, osobito kalija. Mnogima je poznato da je mediteranski tip prehrane priznat kao najzdraviji način prehrane i ti ljudi stoga imaju povećanu razinu tzv. dobrog kolesterola (HDL) te zdrav i uravnotežen odnos masnih kiselina omega-3 i omega-6. Rijetko oboljevaju od srčanih bolesti i kod njih je rjeđi kobni srčani udar. Naime, lan prirodno smanjuje razinu štetnih triglicerida u organizmu.

Neke znanstvene studije provedene na ljudima dokazale su da prehrana bogata masnim kiselinama omega-3 pozitivno utječe na krvni tlak te može utjecati i na sniženje krvnoga tlaka. No, stručnjaci ističu da trenutno nije poznato ima li omega-3 isti učinak ako se koristi kao dodatak prehrani. Ulje lanenog sjemena sadrži 50-60% omega-3 masnih kiselina u obliku alfa-linolenske kiseline / ALA. Prema podatcima Poljoprivrednog instituta Thomas Jefferson, sjeme lana sadrži 40% ulja od čega čak 55% se odnosi na omega-3 masne kiseline.

Jedna znanstvena studija koja je provedena na Sveučilištu 'Harvard' otkrila je alarmantno otkriće: nedostatak omega-3 masnih kiselina godišnje samo u SAD-u uzrokuje smrt između 72.000 i 96.000 osoba. Otkriveno je da upravo laneno ulje ima pozitivan učinak kod bolesnika s Chronovom bolesti i kolitisom. Nadalje, sjeme ima visoki sadržaj sluzi pa može biti i učinkovit prirodni laksativ. Poznato je da laneno ulje pomaže i oboljelima od tzv. Sjogren-ovog sindroma – suhoće oka te doprinosi općem poboljšanju. Ima i pozitivan učinak na zdravlje kože, kose i noktiju, a kod žena u menopauzi smanjuje nastale simptome. Postoji veliki niz zdravstvene dobrobiti lanenog ulja, no također ima i određenih nepoznanica koje se tek trebaju istražiti. Oboljelima se stoga preporučuje prethodno savjetovanje s liječnikom i nutricionistom – jer je potrebno točno odrediti dnevni unos lanenog ulja u organizam.

Zbog visoke nutritivne vrijednosti i zdravstvene dobrobiti, sve više prehrambenih proizvođača u svojim proizvodima koristi sjemenke lana, laneno ulje ili brašno (pekarski proizvodi, mješavine žitarica za doručak, tzv. energetske pločice, napitci, itd.). Kanadsko vijeće za lan (Flax Council of Canada) tako izvještava da je korištenje lana u pekarskoj industriji utrostručeno u posljednjih deset godina. Nadalje, sjemenke lana koriste se i u prehrani životinja: peradi – osobito nesilica upravo radi visokog sadržaja omega-3 što značajno doprinosi kvaliteti jaja, zatim svinja, goveda, mlječnih krava, konja i kućnih ljubimaca.

Ilegalni genetski modificirani lan na tržištu

Prvo otkriće neodobrenog genetski modificiranog lana bilo je u Njemačkoj 8. rujna 2009. kada je lan uvezen iz Kanade. Nakon ovog prvotnog otkrića u Njemačkoj slijedila su ista otkrića i diljem Europe, a danas se smatra da je više od 30 država diljem svijeta potvrdilo ilegalni genetski modificirani lan na tržištu. Zahvaljujući europskom brzom sustavu uzbunjivanja kada je u pitanju kvaliteta hrane i moguća opasnost za zdravlje ljudi i životinja– tzv. RASFF sustav (Rapid Alert System for Food and Feed) države članice EU-a te Norveška, Liechtenstein, Island i Švicarska odmah su bile upoznate s otkrićem ilegalnog genetski modificiranog lana i njegovog sjemena i ulja na tržištu. Ovdje moram istaknuti da se i HRVATSKA našla na popisu država u kojima su 2009. otkrivene sjemenke ilegalnog GM lana namijenjene ljudskoj prehrani.

Kada je svojevremeno na tržištu otkrivena ilegalna, neodobrena genetski modificirana pšenica bio je to veliki šok. Međutim, neodobrena GM pšenica nije jedina poljoprivredna genetski modificirana kultura koja se ilegalno našla na tržištu. Kao što je danas poznato, na tržištu je otkriven i ilegalni genetski modificirani lan kao i njegovi proizvodi (sjemenke i ulje). Naime, u kasnim 1980-im godinama kanadski „Crop Development Centre,“ Saskatoon, Saskatchewan, prvi je razvio genetski modificirani lan FP967 otporan na herbicid iz grupe sulfonil urea, koji je kasnije dobio ime „TRIFFID.“  Krajem 1990-ih „Triffid“ je odobren za komercijalnu uporabu u Kanadi i SAD-u. No, Europska unija kao najveći uvoznik lana iz Kanade bila je zabrinuta o sigurnosti genetski modificiranog lana za ljudsku uporabu i stoga je odbila uvoz „Triffida.“ Tako je već 2001. „Triffid“ doživio potpuni „krah“ i službeno je povučena njegova registracija, odn. odobrenje za tržište. Vjerovalo se da su sve zalihe sjemenki genetski modificiranog lana tada uništene. No, sada znamo da to očito nije tako.

„Triffid“ je ponovno otkriven punih deset godina nakon povlačenja s tržišta što dovodi u pitanje cjelokupnu globalnu opskrbu sjemenkama lana. Ovo je ujedno i dokaz da čak i ispitivanja genetski modificiranih kultura u znanstvene svrhe mogu prouzročiti dugotrajnu ako ne i trajnu štetu kada je u pitanju opskrba hranom. Nadalje, ovo je još jedan dokaz koji ukazuje na nemogućnost koegzistencije genetski nemodificiranih i genetski modificiranih poljoprivrednih kultura. Kanada je jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika lana. Najveći dio kanadske proizvodnje lana namijenjen je tržištu Europske unije – 60 %, 30 % izvozi se u SAD a 4 % u Japan. No, kada je u Europskoj uniji, točnije u Njemačkoj 2009. otkriven „Triffid“ tada je došlo do znatnog pada cijena na tržištu i najviše su bili oštećeni kanadski proizvođači lana: cijena se smanjila za 32 % i prije službene potvrde o nalazu „Triffida.“ Istovremeno, raste potražnja za lanom iz organskog uzgoja.

Kanadski znanstvenik, genetičar prof. Joe Cummins (profesor emeritus, University of Western Ontario) pojavu GM lana „Triffid“ usporedio je s poznatim romanom znanstvene fantastike iz 1951. pod nazivom „The Day of the Triffids“ u kojem britanski pisac John Wyndham opisuje pojavu „velikih, otrovnih biljaka mesožderki koje se kreću i napadaju ljude….“  Godine 1962. snimljen je i istoimeni znanstveno-fantastični film.

Novi „šok“ za tržište ili točnije za potrošače došao je 2014. iz Velike Britanije. Naime, krajem siječnja 2014. britanske novine „The Guardian“ objavljuju članak o „velikom uspjehu“ genetskog inženjeringa koji će riješiti problem povezan s nedostatkom masnih kiselina omega-3 u ljudskoj prehrani: čeka se službeno odobrenje za sijanje genetski modificiranog divljeg lana koji će 'proizvoditi' riblje ulje. Odobrenje bi moralo biti samo u znanstvene svrhe, a pokus bi se trebao provesti u visoko osiguranom području za znanstvena istraživanja a to je –  Hertfordshire gdje se već dvije godine provode istraživanja s genetski modificiranom pšenicom. Znanstvenici se nadaju da će genetski modificirani divlji lan ili podlanak (lat. Camelina sativa) u koji su metodama genetskog inženjeringa „umetnuli“ gene iz morske alge predstavljati izvrstan, još bogatiji izvor omega-3 masnih kiselina za prehranu ljudi. „To će biti odličan izbor, jer danas smo suočeni s ozbiljnim nedostatkom omega-3 masnih kiselina u našoj prehrani“ tvrde biotehnolozi. Međutim, stručnjaci već upozoravaju da je glavna namjera zapravo hranidba riba u uzgoju (akvakultura) s ovim genetski modificiranim lanom, jer je dokazano da riba iz uzgoja ima vrlo nisku razinu omega-3 masnih kiselina za razliku od divlje ribe. Mnogi se pitaju: Hoće li naša polja sada imati miris po ribi?

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.