Nema nam pomoći…

Zaostajemo na svim poljima

Nema te zemlje i tog gospodarstva u kojem se može preživjeti samo od poljoprivrede, turizma i 'mešetarske' trgovine, a bez proizvodnje, i to konkurentne na svjetskom tržištu. Pomanjkanje društvene svijesti o tome, a posebno kod političkih elita svih boja, tragedija je naše hrvatske stvarnosti. O poduzetništvu se govori, ali kojem? Naravno, o trgovačkom velikih interesnih lobyja, eventualno se govori o reproduktivnom ('šarafciger' industriji), ali o razvojno-inovativnom ne!

1. Osnivaju se sveučilišta bez ikakvih realnih kriterija! Čak i za zagrebačko nema dovoljno kvalitetnog kadra počevši od asistenata pa do profesora uzimajući u obzir zahtjeve 'bolonje'.

2. Odgovorni u sustavu državne uprave ne obaziru se na katastrofalno loše znanje naših osnovaca, a što pokazuju rezultati međunarodnog OECD-ovog vanjskog vrjednovanja!

3. Razina ispitnih pitanja na državnoj maturi rapidno pada, a sve iz razloga da se prikrije stvarno stanje manjkavog znanja posebno iz matematike i prirodoslovlja!

Posljedično tomu mnogi fakulteti ponovno uvode klasifikacijske ispite čime se gubi temeljna zadaća i smisao državne mature jer se potencijalnim brucošima nepotrebno udvostručuje stres. Došli smo do faze kada se treba zapitati što će biti s nama za deset godina ako ovako nastavimo?! Dakle, podudarno s 2025. godinom s kojom ističe dvostruki predsjednički mandat, a to nije tako daleko. Ako se hitno nešto ne poduzme za kvalitetu obrazovanja mladih naraštaja bit će otežana buduća nastojanja hrvatskih građana za ravnopravnu i konkurentniju poziciju na svjetskom tržištu, a za koju je najvažniji faktor kvalitetno znanje koje je usmjereno na znanstveno-tehnološki razvoj, a što je jedini put do višeg životnog standarda. Osnivanje sveučilišta bez kriterija, a samo s ciljem da se u formalnom smislu poveća postotak visokoobrazovanih s 26 % na poželjnih 35 % kako je u razvijenim zemljama, vodi nas u još težu situaciju. Biti ćemo spomenute 2025. godine zemlja slabo plaćene najamne radne snage iz koje će se izvoziti prirodni talenti. Biti ćemo prisiljeni i dalje na jeftinu rasprodaju nacionalnih bogatstava i to dok ide! A što nakon toga?

Možda nam se posreći da u okviru nekih povoljnijih gospodarskih svjetskih trendova slijedećih deset godina naš BDP raste i po neki puni postotak. Je li to dovoljno? Mala nam je to utjeha ako će u zemljama koje posvećuju pozornost razvoju taj isti BDP rasti i po nekoliko postotaka. Nije teško izračunati koliki će biti naš zaostatak te ciljane 2025. Nikakvi mitski gospodarski programi, koji nisu zasnovani na kvalitetnom obrazovanju, a onda i na kvalitetnom tehnološkom razvoju, ne mogu nas spasiti od navedenog katastrofičnog scenarija.

I dok pri Ministarstvu obrazovanja imamo nekoliko agencija sa po stotinjak uposlenih parazita i dok imamo birokratizirani Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje s pedesetak uposlenih, blago rečeno neadekvatnih i čudnih struka, mahom 'pedocentričnih' pedagoga, dotle nam se nude mesije koje će u kukuriku stilu provoditi reforme na kurikularni način. S obzirom da i nadalje produciramo VS kadrove na našim sveučilištima za burzu rada Hrvatska će 2025. biti tužna zemlja! Nema nam pomoći…

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998./1999.