Nametanje stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja vrlo često je u rukama medija, zloraba istih nije dakle isključivo fašistički specijalitet
Kao što dobra kuća ima solidne temelje, kao što solidna država ima Ustav, kao što jezik ima gramatiku, znanost aksiome, vjera dogme tako i solidan čovjek mora imati nekakav svjetonazor. Ako smo sposobni ući u abecedu stvaranja (genezu DNK) kako to da su nam povijest i ideologija tako mutni te da u doba općih sloboda imamo jednostrane istine koje se ne smije dovoditi u pitanje i vrlo nejasne definicije. Mene osobno zanima što je to fašizam.
Adolf Hitler i Benito Mussolini
Ako se fašizam odnosi na vladavinu vojske, tzv. vojne hunte, to je preuska definicija koja bi obuhvaćala većinu drevnih društava (npr. Rim, Azteke, Spartu, Srednji vijek, Cromwella te moderne diktature bez obzira na ideologiju. Ako bi fašizam uključivao svijest o nadmoćnoj rasi ili naciji tada bi većina europskih i američkih političara XIX. stoljeća bili fašisti. Može li fašizam tolerirati demokraciju i pobijediti na demokratskim izborima? Može, iako tolerira demokraciju samo ako je izrazito nadmoćan ili izrazito slab, ili prisiljen izvana. Može li fašizam uključiti socijalne i socijalističke ideje? Može, to su dokazali S. Milošević, A. Hitler i A. Sukarno. Da fašizam može tolerirati religiju dokazali su B. Mussolini i G. Pappini, makar je to proturječno jer u srži većine religija nalazi se bratstvo među ljudima i narodima (nema više Grk – Židov, bogat – siromah, star – mlad).
Doduše postoje i kršćanski socijalisti te Gadaffijev miks islama i socijalizma. Može li fašizam biti ateistički? On to u osnovi i jest, posljedak C. Darwina, F. Nietzschea i epohe vladavine strojeva, tj. mehanike. Može li fašizam biti liberalan? Primjer građanskih revolucija i mislilaca je zanimljiv od opasnih šovinizama do stavova Johna Lockea koji su negativni prema urođenicima i radničkoj klasi. Je li svako jednoumlje bilo ideološko ili religijsko, nacionalno ili rasno šovinizam?
Ne, nije svaki totalitarizam ujedno i fašizam, iako je u Sovjetskom Savezu postojao državotvorni ruski narod, a nad nekim se narodima (Čerkezi, Tatari, Litvanci, Ukrajinci…) provodila vrlo surova represija. Je li fašizam vladavina korporacija i banaka? Tada bi države liberalnog Zapada bile fašističke, što nije slučaj. Je li među fašistima i suradnicima istih bilo pripadnika manjinskih naroda i manjinskih skupina, npr. homoseksualaca? Da, spomenimo samo Vlasova i Röhma iako je pojava masovna. Hitler se divio Mongolu Džingis kanu, Tibetancima i bio saveznik Japanaca koji očito nisu Nordijci. Mussolini je kao Mediteranac bio svijestan da je rasna čistoća bedastoća. Nametanje stavova, vrijednosti i obrazaca ponašanja vrlo često je u rukama medija, zloraba istih nije dakle isključivo fašistički specijalitet.
Kontrola proizvodnje hrane, energenata, tijekova novca i vode veliki je udar na slobodu čovjeka, ali to nije fašizam. To je korporativizam ili tehnokratska bolest. Zašto se pokušava svaki konzervativizam izjednačiti s fašizmom? Zar genijalni Unamuno nije bio mogućnost pomirenja tzv. ljevice i tzv. desnice, te manjina i većine u Španjolskoj? Mogao je biti španjolski De Gaulle. Zar Zapad nije financijski i sirovinama pomagao Japan i kancelara, zar Staljin nije sklopio pakt s nacistima? Je li fašizam elitistički ili masovni pokret, je li internacionalistički ili je zatvoren u palanku, kasabu, svoje malo misto? Je li pojava Velikog vođe nužna za totalitarna društva ili je to rezultanta ljudske psihe u svim uređenjima i podnebljima? Je li prosvjećeni apsolutizam imao u sebi klicu fašizma, uostalom i ime revolucionara Ho Ši Mina znači lučonoša. Je li individualistički narcizam zapravo suptilni oblik fašizma u kojem se umjesto nacije i države obožava vlastito biće, interes i hedonizam?
Josip Broz Tito i Josif Visarionovič Staljin
Ne, nije ni to fašizam, iako je opasno blizu Satanu, propasti čovjeka. Kao kršćani protivni smo laži, nasilju, tlačenju, idolima, porocima, neumjerenosti, pohlepi, krađi, zavisti, protuprirodnim stvarima koje ponizuju čovjeka. Čuvajmo ognjište i odnosimo se zrelo i odgovorno prema čovjeku, prirodi, radu, stvarima, društvu ostvarujući sebe ne radi oholosti već radi čašćenja Boga i bližnjega sa pogledom i mišlju na onostrano.
Što da činimo ako demokracija izrodi nakaze i protučovječne pokrete, stranke i vođe? Naš otpor prema zlu je legitiman ako nam je cilj civilizacija ljubavi, mira i suradnje. Griješno je čuvati mir u kući ako taj mir donosi propast, bolest i duhovnu pustoš iz čega izvire rat, bijeda, potlačenost, ovisnost i svako zlo. Tko je taj koji će biti sudac, kako prepoznati bolest i boriti se protiv nje? To je tema za sebe, zasad je dovoljno reći da se stablo poznaje po svojim plodovima i da bitka za dobro započinje prvo u čovjekovoj duši. A ako smo mi s Bogom (po djelima i ponašanju) tko će se usuditi biti protiv nas?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više