Hrvatski Fokus
Hrvatska

SUPROTIVA – Čemu služe krivotvorine?

Novi lažni jasenovački popis izmišljenih žrtava

 
 
Dr. Stjepan Razum, doktor crkvene povijesti, voditelj Nadbiskupskog arhiva u Zagrebu i predsjednik novoutemeljenog Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, u svojem autorskom članku u Hrvatskom tjedniku od 11. lipnja dokazuje kako na popisu od 83.766 jasenovačkih žrtava (prije dvije godine bilo ih je 72.193) ima čak 14.000 lažnih ili "kloniranih". Na naivan način sama je Uprava Javne ustanove spomen-područja Jasenovac to potvrdila promijenivši listu koja je stajala na mrežnim stranicama do 1. lipnja ove godine. Razum to, snimivši popis prije i poslije tog datuma, ilustrira samo na prezimenima Bogdan i Božić. Od 443 osobe s prezimenom Bogdan bilo je 167 različitih osoba, dok se ostali ponavljaju, odnosno umnožavaju više, neki i po sedam puta. Nakon 1. lipnja imena koja se ponavljaju (ukupno 14.000) uklonjena su, a na njihova mjesta preko noći su stavljena potpuno nova, koja nemaju veze s Jasenovcem, nego su preuzeta s Popisa žrtava Drugog svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. Da su ove novoupisane žrtve zaista stradale u Jasenovcu, zacijelo bi se već odavno i našle na tamošnjem popisu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/06/london1.jpg
Srpsko-jugoslavenska je propaganda nakon Drugog svjetskog rata pretjerivala s brojem stradalih u ustaškom logoru s jasnim politikantskim namjerama okrivljivanja cijelog naroda i osporavanja njegova prava na samostalnost. Proizvođenje osjećaja krivnje stara je, oprobana metoda držanja ljudi u pokornosti. Doguralo se bilo čak do fantastičnih milijun i 700 tisuća žrtava, što je nadmašivalo čak i službeno utvrđene podatke o nestalima na području cijele bivše države tijekom rata. Na manipulacije brojem žrtava upozoravali su brojni povjesničari i istraživači, a neki su sasvim konkretno utvrdili očite krivotvorine, poput kapetana Josipa Kljakovića ili novinara Tomislava Vukovića. Javljali su se i pojedinci koji se bili začuđeni primijetivši imena članova svoje porodice na jasenovačkom popisu, za koje su bili sigurni da su nastradali na nekom posve drugom mjestu, od Poljica i Sutjeske do El Shatta.
 
Dr. Razum je i do sada svojim istraživanjima, u kojima je dokazivao pretjerivanje s brojem žrtava, kao i to da je Jasenovac imao i onu drugi svoju fazu nakon 1945. godine, izazivao različite kontroverze i reagiranja nekih srpskih i židovskih organizacija, novinara i političara, pa čak i bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Optuživali su ga čak za negiranje genocida i holokausta te zločinačkog karaktera NDH. Dakako, diskvalifikacija i optužba je najbolji način da se svaka rasprava uguši u startu i da se zadane istine, odnosno smišljene laži, brane pod svaku cijenu.
 
Egzaktni podatci
 
Ovdje, međutim, imamo posla s vrlo egzaktnim i provjerljivim, gotovo šokantnim i skandaloznim podacima koji, ako ništa drugo, zaslužuju kakav-takav odgovor. Prije svega, očekuje se odgovor od ravnateljice JU SP Jasenovac i savjetnice predsjednice Republike Nataše Jovičić, koja za sada nije odgovorila na konkretna pitanja spomenutog tjednika. Na potezu su Vlada i Sabor, koji financiraju ovu instituciju, a posla bi moglo imati i Državno odvjetništvo pokaže li se kako se radi o svjesnim i zlonamjernim falsifikatima sa svrhom obmanjivanja javnosti.
 
Ne znam kojim se motivima vodio povjesničar Razum baveći se jasenovačkim logorom, ali nije mu pošteno pripisivati negiranje zločina, jer on to nikada nije činio. Negirati logor i stravična događanja u njemu nije niti moguće i njih se ne može samim ukazivanjem na izmišljanje i dopisivanje žrtava, što je također zločin svoje vrste, ili na djelovanje logora i nakon "oslobođenja" umanjiti ili relativizirati. Ako išta može probuditi crv sumnje u sve te povijesne priče, legende i mitove, onda su to baš prozirna i tendenciozna pretjerivanja.
 
Camusev poučak
 
Slično stoje stvari i s uspoređivanjem dvaju zločina dvaju jednako okrutnih totalitarnih režima. Uobičajilo se po nekoj čudnoj i izvrnutoj logici u tzv. antifašističkim krugovima da se svako spominjanje Bleiburga, na kojemu, kako je bešćutno i ideološki ostrašćeno napisala jedna novinarka, nije bilo nedužnih, koji je po nekima drugima bio pravedna osveta i odmazda itd., tumači kao skretanje pozornosti s Jasenovca.
 
Alberta Camusa francuski su ljevičari 1948. godine napadali zbog njegovih tekstova o staljinističkim zločinima u vrijeme, dakle, kad je veliki dio francuske politike i inteligencije, a među njima i Sartre, vjerovao u veliku rusku misiju. Evo što im je on odgovorio, a može biti poučno i za nas danas: "Rekao sam što sam mogao glasnije što mislim o ruskim koncentracijskim logorima. No zato ne ću smetnuti s uma Dachau i Buchenwald, bezimenu agoniju milijuna ljudi, ni kako je užasno ugušena i umorena španjolska republika. Da, sve to treba iznijeti zajedno ma koliko naši veliki političari žalili takav postupak. Gnusnu kugu zapada Europe ne ću opravdati ako ustvrdim da kuga hara i na Istoku, ali na većoj površini."
 

Josip Jović, Slobodna Dalmacija

Povezane objave

Hrvatska

HF

Srbi su agresori kroz povijest, priznali to oni ili ne

hrvatski-fokus

AFORIZMI – Bero nabasao na Plenkija

HF

Sramotan hrvatsko-srpski Sabor

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više