MOJA SOBA U TUĐINI

      Govor čežnje

        Moja je soba mnoga lica vidjela,

        Upila mirise knjiga, sočnih jela

        I pričat bi mogla, za dana vidjela,

        O sjaju i bijedi raznih uma djela.

        Svoje je goste uvijek prepoznavala

        Po boji glasa i odjeku koraka,

        Ali nikad tajnu nije odavala

        Da je svjedok bila i svjetla i mraka!

        Moja soba sad je tek spomenar stari

        U kojemu riječi, slike mnogo znače

        Pa kroz njih ožive i nestale stvari.

        O, da moja soba govoriti znade

        Govorom ljudi, čežnjom iz tuđine,

        Procvali bi u njoj i cvjetovi nade!

Malkica Dugeč, 3. 5. 2015.