S Janezom Janšom u Hudoj Jami

I Sloveniju i Hrvatsku vode jugokomunisti

Partizani su činili i neka dobra… (biskup Mile Bogović u Maclju). Ovdje se vidi tamna strana revolucije… (celjski biskup Stanislav Lipovček, ispred Hude jame). Huda jama je utjelovljenje socijalističke revolucije kao nasilničkog prevrata… (sisački biskup Vlado Košić poslije filma o Hudoj jami).

Biskupi propovijedaju evanđelje. U ovakvim prilikama oni osuđuju zlo, zločin i mržnju, mole se za oprost, mole se za duše; i žrtava, i počinitelja, ali i za nas da ne postanemo nositelji zla, nego dobročinitelji… Na nama je da ne mrzimo, da se ne osvećujemo a na institucijama je, naročito sudskim, da rade svoje poslove. Kao izvjestitelji, imamo pravo citirati svačije javno izgovorene riječi. Čak i misli imamo pravo čitati i analizirati. Za riječi biskupa Bogovića, vjerujemo da je to njegov sofisticirani rječnik pod evanđeoskom kontrolom, u čemu želi oponašati stil pape Franje. Kada biskup Lipovšek govori o tamnoj strani revolucije, onda postoji i njezina svijetla strana. Zar ne? Svjetlost dana će gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame (Tito). To će biti ta svijetla strana revolucije. Biskup Košić je matematički stavio znak jednakosti između Hude jame i socijalističke revolucije.

Pisac ovih redaka je poslije Hude jame, istoga dana bio sudionik još jedne komemoracije, za koju na pozivnici piše ovako: „U slovenskom mjestu Bistrica ob Sotli, nedaleko od Kumrovca, na najsvirepiji način, mučeno je i poubijano oko pet tisuća Hrvata, koji su bježali pred partizanima, kao i onih koji su bili sudionici Križnog puta“. Usput je, vjerovali ili ne, ponesen halabukom oko Kolindinog glomaznog otpada, u Kumrovcu posjetio i veliki jugomuzej da bi u knjigu utisaka, kao čovjek od pera, zapisao. Veliki jugocvijet, bio on domaća sorta ili od nekuda presađen, treba ostati u ovom jugomuzeju sve dotle dok se ne sagradi biljni krematorij. Na kraju je zapisao i par svojih stihova. Den Haag ne traži jugogenerala, još se slavi zloglasnog maršala. I mi ćemo mali prilog dati, dva ć'mo grada imenom mu zvati. Titov Macelj i Titovo Tezno, te gradove gradio podzemno.

Niti RH, niti Slovenija još nisu našli pravi odgovor po pitanjima, da svi mrtvi trebaju dobiti svoje grobove. Trebat će još dugo vremena da se ta svijest probudi u našim narodima. Ovako, ispred Hude jame, govori Janez Janša, šef slovenske oporbe koga Udba i Kučanova partizanština progone, jer inzistira na provođenju lustracije u Sloveniji, poslije čega, po njemu, slijedi bolji standard i kvalitetniji život, jer nacionalno osviještene snage bolje vode zemlju.

Vraćamo se iz socijalističke republike Slovenije u socijalističku republiku Hrvatsku, i zastajemo ispred slovenskog štanda na Zrinjevcu, gdje se održavaju Dani nacionalnih manjina grada Zagreba. Bio sam jučer u Vašoj Sloveniji. Ispred Hude Jame. Bio je i Janez Janša. Proklet bio. Iz dna duše odgovori glasnogovornica Slovenske nacionalne manjine u Zagrebu, ne mogavši sakriti svoje jugonostalgične osjećaje. Da, da. On je prije 30 godina prvi zakuhao s onim svojim novinama MLADINA. Uključi se u razgovor i njezin istomišljenik ispred štanda. Kakva vlada u Zagrebu, takve i vladine institucije i udruge. Dodali bi smo mi.
 

Žarko Marić