Koliko god ništica pribrojili jednu drugoj rezultat je uvijek – NIŠTA!
U ovom medjiskom ludilu oko svastike na Poljudu, kao da je na pomolu Treći svjetski rat, sve drugo je drugorazredno u Hrvatskoj, izuzevši da mi u Kanadi ''ne znamo hrvatski jezik''! Stoga će nam iz Hrvatske poslat mlade učitelje, za koje nema posla u Milanovićevoj prćiji, da nas uče kako se hrvatski piše i govori! ''Plakat za plakat – Jezična sramota Hrvata u Kanadi. Najava proslave sv. Ante prepuna pogrešaka!'' (dnevno.hr, 15. 6. 2015.). Naime, na plakatu je napisana obavijest o dočeku i večeri delegacije HDZ-a na Hrvatskom centru u Norvalu, s početkom u 6 sati na večer, a na ''hrvatskom bi trebalo – u 18 sati''! Da nije Karamarko bio u Norvalu, ne bi se nitko sjetio da je – 6 sati na večer hrvatsjka ''jezična sramota''!
Neizmjerna srdžba naspram Karamarku i HDZ-u ukotila je ludost u ''Dnevnom.hr'' – moralno su se srozali na dno dna, što nije ni čudo ukoliko znamo da spomenuti medij ima redakcije u Beogradu i Sarajevu. Sad još samo trebaju dovesti ''ugledne'' kolumniste koje je ''Slobodna Dalmacija'' izbacila na ulicu – i nestat će svake sumnje uEnte – novinarsku patku! Isto tako, zbog svastike, javnosti je izmaklo ispod oka ''Osmrtinica'' Ivi Josipoviću, koju je napisao Denis Kuliš (''Jutarnji list'', 15. 6. 2015.) i zaželio mu da ''počiva u miru'' – Requiescat in pace!:
''Pravnik i glazbenik bez srca za politiku, čim je krenuo protiv Zoe bio je mrtav.'' Kuljiš je na kraju kilometarskog teksta ''zakopao'' Josipovića: ''Treći put na Treći put – Jo u ništa. Više se s njim, na žalost, ne ćemo imati prilike puno baviti. Osim ako zbilja ne napiše tu rock operu o Johnu Lennonius et Ononius Ars Amatoria.'', piše Kuljiš.Zakašnjeni osvrt o – Jo!
''Večernji list'' od 21. svibnja ove godine svoje je čitatelje prilično opširno, pa i nadobudno, obavijestio o aktivnostima bivšega predsjednika Josipovića u vezi s tada predstojećim osnivanjem njegove nove političke stranke pod imenom ''Naprijed Hrvatska''. Kako je gotovo svaki detalj iz te obavijesti kod imalo obaviještenog čitatelja već onda izazvao (pod)smijeh, a s obzirom da je sam čin ''osnivanja'' u međuvremenu i obavljen bez ikakva spomena vrijedna odjeka u javnosti, to nam se ta obavijest sama po sebi, bez obzira što je ''post festum'' čini prikladnom za ovaj naš nešto zakašnjeni osvrt.
1. da nije žalosno, bilo bi smješno, kako se Josipović, koji je kao predsjednik Republike Hrvatske ''počinio golemu i teško nadoknadivu štetu hrvatskim nacionalnalnim i državnim interesima'' (vidi: Odluku o etničkoj osudi Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta od 10. 12. 2014.) sada odjednom sjetio da bi možda ipak bilo politički korektno – postati Hrvatom, zaboravivši pritom da je ona izreka ''Bolje ikad nego nikad'' ovdje (i sada) za njega prije kontraproduktivna nego probitačna.
2. Kroz cijeli gore spomenuti članak u raznim se formulacijama proteže Josipovićevo uvjerenje u uspjeh, između ostalog i zbog toga, što će u tu njegovu novu stranku, pored ostalih, prijeći i stotinjak SDP-ovaca, a naročito pak što će u stranci biti i bivši HDZ-ovci, čime Josipović (ovdje neizravno i očito nesvjesno) više valorizira samu stranku HDZ nego što bi to on inače htio.
3. I navedeni popis nekih od tih ''prebjega'', a kao možebitnih budućih vodećih ljudi te nove Josipovićeve stranke, pod sada odjednom tako zvučnim i obećavajućim imenom ''Naprijed Hrvatska'' (kao što su Josip Kregar, Ivica Pančić, Mislav Žagar, Anto Nobilo, Jadranka Kosor, Drago Prgomrt, Nikica Gabrić…), u stvari izaziva još dodatni (pod)smijeh. Jer, sve su tom sama imena uz koje bi, kao u ostalom i uz samoga Josipovića, najbolje pristajao epitet – ''Prošlo svršeno vrijeme''!
4. Pored gornjeg, da tako kažemo na ''gramatički način'' izraženog naziva, a ujedno uz ispriku imenovanima da se u ovoj našoj prosudbi ne radi o vrjednovanju bilo kojih drugih osim njihovih trenutačnih političkih osobina, ambicija i stvarnih mogućnosti, taj cijeli Josipovićev projekt pod nazivom ''Naprijed Hrvatska'' još bi se najbolje moglo svesti na onaj posve običan i svakome razuman ''matematički račun'', koji glasi: 0+0+0+0+0+0… = 0. Jer, danas već i predškolska djeca znaju da koliko god ništica pribrojili jednu drugoj, rezultat jest i uvijek će biti – NULA! Ništica. Nije kršćanski, ali ne možemo Josipoviću poželiti isto što mu želi Kuljiš u ''Osmrtnici'' – ''Počivao u miru!''
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više