Vratimo značenje i ugled inženjerskih znanosti!

Na djelu je administrativno pogodovano uspostavljanje vladavine quasi kanibalističkih struktura

U jednom od svojih osvrta objavljenih u jednom od godišnjih izdanja časopisa Lovrećki Libar naslovio sam svoj osvrt tako da se istakne najbitnije svojstvo Hrvatske, pa je proistekao naslov: HRVATSKA JE CJELOVIT BIOLOGIJSKI SUSTAV (L. L., br. 11, 2008., str. 119.-130.). Cjelokupni sadržaj studijskog članka zaslužio je pozornost onih hrvatskih društvenih struktura, kojima je temeljni cilj dobrobit hrvatskog naroda, hrvatske države i svih žitelja Hrvatske dobrih namjera, a uz promicanje mira među ljudima. Pobudu za sadašnje isticanje važnosti spomenutog članka izazvao je moj dolazak u prostore PBF-a poradi dogovorene rasprave važnosti objavljivanja jednog mojeg znanstvenog članka međunarodne važnosti. Prostorne promjene glede rasporeda radnih prostorija i njihove namjene pobudile su u meni nesnalaženje, ali i ogorčenost, jer se zamjetno zapostavilo značenje inženjerskih znanosti u korist administrativnih jalovih struktura, koje će se ponašati prema zakonitostima kakve je Parkinson davno otkrio i opisao.

Da je istinski riječ o zapostavljanju inženjerskih znanosti uvjerio sam se kad sam potražio osobe vrsnih sposobnosti za prijenos znanja i aktivno djelovanje u uspješnim znanstvenim istraživanjima u dobi kad su već ispunili formalne starosne uvjete za odlazak u mirovinu i prestanak zaposleničkog staža, jako me iznenadila činjenica da je otpušten. Nije bio jedini. Neugodnost je pojačala činjenica da su dvije još mlade i uspješne profesorice bile toga dana službeno odsutne, pa sam iscrpio do dopustive granice svoje vrlo ograničene kardio-vaskularne sposobnosti, te se vrlo razočaran, s ostatkom snage uputio na tramvajsku stanicu. Ubrzo po dolasku, posrećilo mi se da je stigao tzv. „ustaški tramvaj“, pa se nisam morao penjati, a mlada osoba se odmah ustala da mi olakša zauzimanje sjedišta na koje imam pravo. Dvije stanice vožnje bile su dovoljne da se malo opustim i sačuvam dovoljno sposobnosti za pješački povratak kući uz povremena odmaranja poradi obnove dišnih i pješačkih sposobnosti. Po povratku kući, razmišljanje i osobna narav probudili su u meni ono genetički naslijeđeno i roditeljskim odgojem uvriježeno, potrebu da pokušam omesti nastavak opaka sadašnjeg trenda kakav pogoduju tvorbeno jalove i duhovno siromašne sadašnje vladajuće strukture. Pomože mi prisjećanje na neke argumente, koji će pouzdano olakšati uspješna djelovanja duhovno, moralno i mudrostno jačih, a brojčanom društvenom zastupljenošću nadmoćnijih domoljubnih, politički vrlinskih i hrabrošću odlučnijih a pouzdanijih hrvatskih snaga, neupitna međunarodna ugleda i utjecaja.

Prvi argument kojeg treba napose istaknuti je činjenica, da sam nakon zakonski obvezna umirovljenja kao stalnog zaposlenika PLIVE, objavio kao jedini autor ili u suradnji s drugima, ukupno čak 17 znanstvenih radova, pretežito na engleskom jeziku. Osim toga, autor sam i triju patenata. Zato se usuđujem tvrditi da vjerojatno nisam jedini koji je uspješno znanstveno djelovao i nakon umirovljenja. Zato i pitanje sadašnjim ministrima: Tko vas je ovlastio da diskriminirate stvaralački učinkovite ljude?! U svojim pisano objavljenim napisima običavao sam upozoravati da država mora biti pravna, ali da ne smije postati pravnička. Isto tako ni političarska ni ekonomistička. Pisano javno sam prigovorio jednom poznatom ekonomistu zbog njegove argumentacije da ekonomija pripada isključivo ekonomistima i da pohlepa vodi gospodarstvenu napretku društva (1). Prije objave toga članka pisano sam upozorio javnost da nerazumno gospodarenje zajedničkim dobrima može poprimiti značajke quasi kanibalizma (2). Na žalost svima nama, spomenuti objavljeni članci nisu ostavili zamjetne tragove u savjestima mjerodavnih pripadnika sadašnjih još uvijek vladajućih političkih struktura. Unatoč tome, usuđujem se preporučiti postupanja u skladu sa svevremeno najboljim ustavom na svijetu (3).

Na kraju i jedna zamolba: Prestanite iznositi svoje stavove o sudionicima Drugoga svjetskog rata. Većina vas tada nije bila čak ni u spermijima. Osobno mi je poznatija istina, jer sam u pučku školu krenuo kad je u Dalmaciju pristigla okupatorska talijanska vojska, a nakon toga iskusio mnoge nevolje, pri čemu se prisjećam i ponašanja pripadnika različitih vojski.

Usputne napomene – U antičkoj Grčkoj išlo se u ropstvo zbog duga. Robovlasnici su skrbili o zdravlju robova, jer su robovi bili proizvođači onoga što je činilo robovlasnikovo bogatstvo.

Referencije:

1. Marijan Bošnjak, www.hrvatski-fokus.hr, 09. 11. 2011.

2. Marijan Bošnjak, www.hrvatski-fokus.hr, 16. 09. 2011.

3. Marijan Bošnjak, www.hrvatski-fokus.hr, 03. 01. 2014.

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik