DOMOVINO MOJA

Orao beli zavijek nestao

 

 

Nositi je teško breme od života.

Hoditi po trnju, paklu i po zlu.

Otporno i čvrsto

to hrvatsko pleme,

od stoljeća sedmog,

još uvijek smo tu.

Gorilo je, orilo,

prestajalo nije …

Od Križara, Turaka,

Mađara, fašista.

Skidale se glave

tko je Hrvat bio,

sve do rata zadnjeg

Srba, komunista.

 

Znali smo da ne će sve to biti lako.

Korijenje su pustili,

ne samo do sutra.

Najteže se svoje bolesti izliječit,

kad te tvoja guja izjeda iznutra.

 

Devedeset prve krenulo se srcem…

Orao se beli

nadvio nad nama…

Branitelji hrabri

za Dom spremni bili…

Ova „Lijepa naša“ da ne bude sama.

 

Na nebu se nije dugo zadržao

Orao je beli zauvijek nestao.

 

Vladimir Živaljić, Vukovar