Cilj im je istrjebljenje malobrojnijeg hrvatskog naroda

Zemlju žele trajno podijeliti između islama i pravoslavlja

U današnjoj Bosni i Hercegovini u kojoj je rat nepravdom zaustavljen izvan njenih granica, trodjelnu podijelili na dva dijela, zbog čega se rat i dalje vodi na njenim prostorima, iz te situacije nestajanja od svojih naroda nepriznate države čuje se jedno glasno pitanje, u nizu drugih koja odjekuju u toj „krčmi pogašenih svjetla“: „Ima li ikakvu vrijednost za beha budućnost međunarodno priznanje te zemlje“. Odgovor bi bio iz ove perspektive beznađa, razbijanja, mržnje, netolerancije, nesigurnosti, nepovratka prognanih, ubijanja povratnika, bezbudućnosti zemlje, odlaska mladih, međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine nema ama baš nikakvu vrijednost, nikakvu sigurnost za zemlju, što potvrđuje i rat koji se i dalje vodi unutar tih međunrodno priznatih granica. I stoga je to ključno pitanje za budućnost Bosne i Hercegovine, što je zemlja postigla tim međunarodnim priznanjem i što su ciljevi onih koji su je priznanli prije negoli su je sami beha narodi priznali. A kako stvari sada stoje, ovakvu kakva je kao djelo rata, progona, etničkih čišćenja, genocida, nazočnost islamskih fundamentalista i njihova entiteta, teško je i zamisliti vrijeme u budućnosti kada će sva tri beha naroda priznati Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom.

Hrvatska kraljica Katarina Kosača

Svaki od njih je priznaje u svom feudu, u svojoj ogradi, u svom cilju i viđenju u budućnosti, ali nikako nema vidika nekog zajedničkog priznanja kojim će sva tri naroda biti zadovoljni njome i svijetu reći mi Bošnjaci, Srbi, Hrvati i drugi priznajemo Bosnu i Hercegovinu kao našu zajedničku zemlju, spremni zajednički u njoj živjeti sadašnjost, i iz nje zajednički graditi budućnost.

Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, prije negoli su je priznali Muslimani, Srbi i Hrvati, zapravo je prisilno skrojeni okvir u kojeg su silom ugurali one koji nikako ne žele ovakvu kakvu je svijet priznao. Vjerojatno je to presedan u povijesti stvaranja država, da je svijet priznao zemlju a narodi koji u njoj žive ne priznaju je. Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine nije riješilo ama niti jedan problem zemlje, a svaki, od tisuću njih, postao je  još zamršeniji, te svi zajedno teret koliko samoj zemlji i narodima toliko i onima u svijetu koji su je priznali. Naime, ni jedna zemlja u svijetu nije tako ishitreno priznata kao Bosna i Hercegovina, i to u vrijeme kada je, prilikom Međunarodnog priznanja, ni jedan njen narod nije priznavao onakvom kakvom je svijet priznao. Umjesto da se spriječi beha rat, i da se narodima dalo neko ograničeno vrijeme, pa baremo onoliko dugo koliko je kasnije rat trajao, da nađu sami riješenje, u nekim zatvorenim beha „konklavama“, te da „izlaskom bijelog dima“ poruče svijetu da su je sami izabrali i priznali, svjetska zajednica to nije napravila. Iz toga se vide opasni i nedobronamjerni interesi „Novog svjetskog poretka“ na tom perifednom europskom dijelu. Takvim činom Svjetska je zajednica nametnula svoju diktaturu, i demonstrirala snagu sile, te prekršila sve međunarodne konvencije o ljudskim i nacionalnim pravima i slobodama, jednakostima i ravnopravnostima naroda na samoodređenje i samoopredjeljenje.

Svijet je beha narodima kroz priznanje nametnuo državu koju ni četvrt stoljeća ne priznaje ni jedan njezin narod, ovakvom kakva je. Bošnjaci je ne priznaju jer nije cjelovita i unitarna, nije osmanizirana i islamskodeklaracijazirana. Srbi je ne priznaju jer nije dio Velike Srbije, pa čak ni onaj dio kojeg su odvalili genocidom nije u krilu majčice koja ih pomagala u tom genocidnom naumu. Hrvati je ne priznaju jer nije ni europeizirana, ni kroatizirana, ni demokratizirana, ni trofederalizirana, ni trokonfederalizirana. Bosna i Hercegovine je stoga samo volja i želja svjetske zajednice, islamskih fundamentalista koji su izgradili svoj, svim mogućim zidovima ograđeni entitet, a nikako i beha naroda. Stoga oni koji su kroz priznanje i umarširali u Bosnu i Hercegovinu gotovo i da ne znaju šta sa tom tvorevinom, s tim „buretom baruta“, i kako upaliti svijetla u toj krčmi. Znak je to da takva tvorevina nema i ne može imati budućnost.

U budućnost teško ulaze zemlje koje priznaju njeni narodi, same sebe, a budućnost ne može imati zemlja koju je svijet priznao prije negoli su je priznali njeni narodi. Koju i kakvu Bosnu i Hercegovinu je priznala svjetska zajednica? To ne znaju ni oni koji su je priznali, kao ni beha narodi čija je Bosna i Hercegovina. Je li svjetska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu onu kraljevsku koja je bila prije osvajanja Osmanlija. Ako je priznala tu i takvu onda bi bilo logično, a to bi bio i znak priznanja beha državnog kontinuiteta, da se u zemlju vrati hrvatska kraljevska kruna pohranjena od hrvatske kraljice Katarine u Vječnom gradu. Je li Svjetska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu onakvu porobljenu sa dankom u krvi, kojoj su vjerski i etnički izgled izmijenile krvoločne Osmanlije, u petstogodišnjem zločinačkom genocidu i konfesiocidu kakav je izvršen nad nemuslimanima? Ako su priznali takvu Bosnu i Hercegovinu to znači da su priznali i taj danak u krvi, i genocid, i konfesiocid koje su počinile Osmanlije. Ali, također, priznaju i današnji povratak Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu, kojeg zdušno potiču Bošnjaci. Je li to svjetska zajednica priznala u Bosni i Hercegovini kao Jugoslaviji u malom? Ako su je priznali takvu onda to znači da su joj namijenili krvavu sudbinu raspadnute Jugoslavije.

Nadalje, jesu li svjetski moćnici, krvavi igrači sudbinama malobrojnih naroda, Bosnu i Hercegovinu priznali onakvu kakva je definirana referendumskim pitanjem prije početka rata. Reklo bi se da nisu, jer od referendumskog pitanja nema ni djelića u današnjoj zemlji. Današnja Bosna i Hercegovina je svjetlosne godine udaljena od volje hrvatskog naroda iskazane i potvrđene na referendumu. A niti dva desetljeća mirnodopskog rata nije približilo Bosnu i Hercegovinu referendumskom pitanju. Dapače, stoljeća se udaljilo od te iskazane volje naroda, dakako u prvom redu na štetu Hrvata u toj zemlji. Ako je svjetska zajednica priznala Bosnu i Hercegovinu onako kako ju je skrpila u Daytonu, trodijelnu podijelila na dva dijela, onda to znači da je Bosna i Hercegovina zemlja koja u svojim temeljima ima elemente genocida, budući da je taj isti svijet srpski zločin u Srebrenici okarakterizirao genocidom i priznao također genocid džihadista počinjen nad Hrvatima. Svijet je uz to priznao i isilovski entitet u Bosni i Hercegovini.

I tako u nedogled pitanja do pitanja, a pravog odgovora nema, kao što nema ni Bosne i Hercegovine. Opet zbog neriješenosti sve zamršenijeg i sve vrućeg beha lonca, što je svjetsko priznanje Bosne i Hercegovine prije priznanja zemlje od strane svojih naroda, donijelo tim narodima. Odgovor bi bio ništa pozitivno, ništa dobro, i samo još više zamrsilo zamršeni čvor, čime su stvoreni idealni uvjeti za mirnodopski rat, što u najvećoj mjeri i odgovara brojnijim narodima, Bošnjacima i Srbima. Uz to svjetska zajednica tim potezom je i okupirala zemlju te izgrađuje jedan novi svjetski laboratorij eksperimentiranja državnih uređenja i izdržljivost malobrojnijeg naroda takvih tvorevina. Cilj im je istrjebljenje malobrojnijeg hrvatskog naroda i Bosnu i Hercegovinu trajno podijeliti između islama i pravoslavlja, čime će se udovoljiti i Turskoj koja vraća osmanizam na te prostore i Rusiji koja se vraća u svoju imperijalističku prošlost.

Vinko Đotlo