Moj dom

Moja Hrvatska

 

 

Moj dom je ondje gdje majka me rodi,

Gdje sam čuo prvu riječ i pjev laste,

Gdje je otac pričo o slobodi

I more gledo i lađu što brodi.

     Slušo sa strahom huku vjetra i mora,

     Želio što prije da svane zora,

     Molio Boga da prođe tama

     I sretan bio sa dolaskom dana.

Bojo sam se groma, kiše, vjetra,

Mislio što će biti sutra,

A sutra, dan je bio vedar

More ko san, a nebo božanski dar.

     Prva riječ bila je – mati

     Što me rodi,

     Druga neću, da me netko vodi,

     A onda o ljubavi i slobodi.

Prva hrid bila je granica

Moje kuće i doma,

Kamen, bor, čempres i polja

Bili su domaja moja.

     Volim taj krš, kamen i stijene

O koje udara glazba Jadrana,

Koje zatvara Drava, Dunav, Sava

I Dinara čvrsta, što sa vukom spava…

     Najljepši su ljudi u Lijepoj našoj,

     Žene, djeca, stasiti – ponosni

     To je dom moj ja sam sretan,

     Jer kamen, krš, more, vuk i jastreb su

     Domovina moja koje nitko nema,

     Tu sam niko, tu sam so obiko,

     Dome moj volim te toliko.

 

Tiho Vranješ