PUSTE SANJE

Duša usnu djetinjstva mi kut, seljačku kuću, pijetla zvonki glas

 

 

U tuđoj zemlji zarobi me vijek
U tuđoj stazi utrt moj je vaj.

Žalosnoj duši suza bila lijek

Dok snivala je ubav pitom kraj

I jedne majke oronuo lik;

Vjetar objema nosio nam krik.

Gledah dolare. Na njim' tuđi sin

I kruna žene, velikanski rod.

Dugorep klokan, sveđ ljepotan fin,

Bradonja mrki, časni domorod.

Taj moćni dolar, sudbe moje kob

Vjerno me prati do u hladan grob.

U mrkloj noći grlih dragi stijeg,

Kozicu skromnu, povijesti mi spom.

Slavonsku kunu, snagom bića sveg

S tri boje krasne srcu vrgoh svom;

I prezreh dolar ''dukat'' sjajnožut,

A duša usnu djetinjstva mi kut,

Seljačku kuću, pijetla zvonki glas

Miris livada, bujnog hrašća šum,

Prostrane ravni, zlatnog žita klas,

Sokak i šor, moj prašnjavi drum.

Suzama topih stopa davnih trag,

I ljubljah drvo, mili rodni prag.

 

Na grud'ma oca snivah slatki san

Uspavao me tamburice zvuk;

Kad kontinenta petog  bljesnu dan

U stranom domu grozan bio muk.

Dolara grešnog prkosio sjaj:

''Vječno ćeš snivat sveti rodni kraj.''

Vrišteći prokleh tuđeg polja kruh

I rekoh Bogu: – Zar sam kriva, zar?

Ne poznaš li mi pradjedova duh?

Komadić prove, zemlje Tvoje dar

Ustima gladnim bio blagoslov,

Moj raj zemaljski – siromašni krov.

 

Al' zlobnog đavla petokrake moć

U crno zavi hrvatski mi dom.

Moradoh, Bože, s rodne grude poć –

Dolar zapjeva odu žiću mom.

Taj dukat sjajni, taj nesretnik žut,

Zalud nudio bajnih čari kut.

I danas suza liječi rane bol,

I opet vjetar isti nosi krik.

Starici jednoj ispaćenoj tol,

Grobak odavno pokrio je lik;

O ponoći joj tužan čujem jek:

–  Vrati se dijete, ma i mrtva tek.

 

Nek kosti tvoje moja ljubi kost,

U našem gaju čuj slavuja poj.

Sred cvjetnog groblja mira ima dost,

U Domovini pokoj nađi svoj.

Ostavi dolar, tuđi grubi kraj,

Vrati se dijete u hrvatski raj.''

''Vrati se, vrati…'' Majko, čemu zov,

Kad sijedu kosu drhtav gladi prst?

Uzalud plače za mnom očev krov

Hrvatskom strancu utjeh je tek Krst;

Povratka nema, smrt se ceri već,

Hoće l' mi kamen  ''Za Dom spremna'' reć?

 

Marija Dubravac, Brisbane. 2015.