Hrvatski Fokus
Iseljeništvo

Manjinska vijeća i politika u zrcalu znanosti

Nacija kao izmišljotina, umjetna tvorevina

 
 
Sveučilišni profesor dr. Tamás Korhecz mlađi, bivši predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća u posljednje vrijeme dobrano uzburkuje duhove u mađarskoj manjinskoj zajednici napadima na novo vodstvo nacionalnog vijeća i na predsjednika Saveza vojvođanskih Mađara Istvána Pásztora. Prošlog ljeta odbio je biti zastupnikom u Europskom parlamentu, a nije mu se htjelo ni u nastavku biti predsjednikom manjinskog vijeća. Ovaj vrsni pravnik i karijerni političar diplomirao je na Sveučilištu u Novom Sadu, te na Fakultetu prava i državnih znanosti Sveučilišta ELTE. Doktorirao je na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, koje se kolokvijalno naziva „Šoroševo sveučilište“, gdje je između ostalog profesor na Pravnom fakultetu. Kao političar odigrao je ključnu ulogu u izradi Statuta Vojvodine, Zakonu o utvrđivanju nadležnosti Vojvodine, kao i Zakona o nacionalnim vijećima. Očevici kažu kako je njegov susret s umorenim premijerom Srbije dr. Zoranom Đinđićem protekao u supremaciji Korheca. Odluke koje su protekle iz pokrajinskog tajništva izravno su utjecale na sudbinu vojvođanskih Hrvata, a najviše odluka da se širokom definicijom manjina omogući i Bunjevcima taj status, što je dovelo do otvorenih trvenja manjinskih samouprava Hrvata i Bunjevaca.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2015/07/Korhecz_Tamas.jpeg
Tamás Korhecz
 
Mnogi se pitaju zašto se sada Korhec aktivirao u političkom životu i zbog čega se javlja kao protivnik zbližavanja službene Budimpešte i Beograda po desničarskoj populističkoj liniji, preko Saveza vojvođanskih Mađara, stranke koja ga je vinula u političku orbitu i kojoj je dugo bio vjeran. Možda se neki odgovori nalaze u njegovu predavanju od prije nekoliko godina za emisiju TV Sveučilište, koje je održamo pod naslovom: „Nacija, nacionalnost, nacionalna država, autonomija“. U tom obraćanju studentima rekao je kako se trebaju razbiti mnoge iluzije jer pojam nacije koji se koristi u današnjem smislu prije 18. stoljeća uopće nije postojao: „Na isti način, dakako, u današnjem smislu nije postojala ni mađarska, ni srpska, ni hrvatska, ni slovačka nacija, onako kako mi danas doživljavamo nacije, ili kako te nacije vide sebe. Ako te nacije nisu postojale, onda se postavlja pitanje kako su te nacije nastale, one su u potpunosti ljudske umjetne umne tvorevine, tako su kodirane u ljudske umove i danas samo vjerujemo kako je to tako, a zapravo nije, ne postoji drevni pojam nacije.“
 
On navodi kako postoje dvije teze o nastanku nacije: „Jedna veruje kako je istina da u današnjem smislu u ovom obliku nacije postoje tek 200‑250 godina unazad, ali su isto tako današnje nacije neka vrsta nastavka naroda koji postoje iz drevnih vremena, etnikuma. Dakle, ta škola smatra kako današnje nacije u tom obliku postoje tek dvjesto godina, ali da je istovremeno današnja nacija neka vrsta nastavka, da je vrlo usko povezana sa drevnim narodima, etničkim grupama, etnikumima… Druga škola smatra kako nema nikakvog kontinuiteta, dakle da ono što danas smatramo nacijom nema veze sa drevnim etnicitetima, čije ime nacije pronose dalje, da dakle današnja francuska nacija ne može zapravo da se poveže putem podrijetla, a možda ni po aspektu kulture sa Francima. Isto se tako današnji Talijani ne mogu povezati podrijetlom s Latinima. To je jedna umjetna tvorevina koja ima jako mnogo elemenata koji su veštački razvijeni, izmišljeni, kao na primer element porijekla.“
 
No, razmišljanja idu i dalje: „Čitao sam neke studije u kojima se proučava genetika koja je razvijena u velikoj mjeri na kraju 20. i početku 21. stoljeća i proučavajući DNK raznih nacija su znanstvenici pokušali da otkriju njihovo srodstvo. Ti znanstvenici su došli do vrlo šokantnih podataka, dakle, da u stvari najnovija istraživanja koja su objavili govore kako ljudi koji pripadaju današnjoj hrvatskoj naciji genetski stoje bliski Srbima, dakle da imaju DNK Srba, a Srbi više ne, već da zbog utjecaja Turaka više ne nose drevni srpski genom. Naravno, ovo istraživanje gena se može samo ograničeno prihvatiti, donosi jako interesantne rezultate i dokazuje kako to poistovjećivanje s nacijom i pripadnost još nije istina u toj formi. To ne znači kako ne postoji veza u kulturalnom smislu. I mi Mađari na primjer u sebi nosimo kulturu i genetski materijal velikog broja nestalih naroda s ovog područja, poput Huna i Jasa. Danas više nema Jasa i Huna, ali se mađarska nacija ne može zamisliti u današnjoj formi bez tog naslijeđa koje su predstavljali Jasi i Huni.”
 
Zanimljivo je kako je u istom serijalu, ali na drugu temu govorio i profesor filozofije Tomislav Žigmanov, koji je ranije također sudjelovao u radu pokreta Otvorenog društva, koje se kolokvijalno naziva „šoroševskim“. Ostaje da se vidi do kojih će još rezultata dovesti progresivni liberalistički rad ovih ljudi u manjinskim zajednicama, izvan okvira teorije, u opipljivom svijetu.
 

Nikola Perušić, Hrvatske novine

Povezane objave

Dvije godine od smrti Kazimira Katalinića

hrvatski-fokus

Odlazak u Osijek

hrvatski-fokus

Licemjer je loš čovjek koji se pretvara da je dobar

hrvatski-fokus

Preprekova kratka priča

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više