Bolonjski proces unazadio sustav sveučilišne izobrazbe
Osobno držim da je ozakonjeni Bolonjski proces reorganizacije sustava sveučilišne izobrazbe više unazadio nego unaprijedio procese sveučilišne izobrazbe. Smijem to tvrditi, jer sam jedno vrijeme bio vrlo aktivan član Glavnog odbora Europske Federacije za Biotehnologiju glede unaprjeđivanja izobrazbe iodržavanja kvalitete djelovanja. Glavni cilj je bio podizanje kvalitete sveučilišne izobrazbe u Europi po uzoru na najuglednija sveučilišta (Heidelberg, Oxford, Cambridge, ETH, Sapienza, Firenze, …). Svoje tvrdnje sam obvezan i argumentirano obrazložiti. Svakako prije toga želim istaknuti da me je Bog nadario da se svojim uzdanjem U Boga i marljivošću pokažem iznimno uspješnim pučkoškolcem, gimnazijalcem, inženjerom , znanstvenikom, izumiteljem i prenositeljem znanja, ali i primjernim pogodovanjem dobrih odnosa među ljudima.
Organizirano učinkovito strukovno djelovanje zahtijeva i primjereno povezivanje kroz uspostavu odgovarajućih udruga. Tako je došlo i do uspostave DIT-a (Društva inženjera i tehničara). To se pokazalo vrlo opravdanim, jer je uslijedila katalitički bolja suradnja i primjenska učinkovitost. Ali, javila se i potreba za organiziranjem specifičnijih strukovnih udruga, pa zato i do ozakonjene udruge kemijskih inženjera, dakle „Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa“. Članom tog društva postao sam već pri njegovu utemeljenju, eda bi učinkovito organizacijski i strukovno djelovao. Uistinu sam uspijevao uspješno djelovati pridonoseći napretku Društva organizacijski i znanstveno stručnim rezultatima prepoznatljivim i na međunarodnoj razini, pri čemu sam bio svjedokom i iznimno uspješna organizacijskog i znanstveničkog djelovanja profesora Egona Baumana i Ivana Butule. Svojim djelovanjem i stečenim praktičnim i teorijskim znanjima, pa primjernim obhođenjem s drugima stekao sam ugled, koji je prethodio mojem uključenju u sastav znanstveničkog izdavačkog savjeta, početno za časopis „Kemija u industriji“, a zatim i za časopis „Chemical and Biochemical Engineering Quarterly“. Uspješno sam objavljivao radove u oba časopisa,ali također i recenzirao neke poadastrte od drugih autora. Surađujući sa sada već pokojnim profesorom Ivanom Butulom bio sam u prigodi prepoznati zasluge Profesora Butule za unaprijeđivanje izdavačke djelatnosti i povećanja međunarodne prepoznatljivosti kvalitete objavljenih članaka. Zato sam i pokušao odužiti mu se prikladnim člankom, ne sluteći da će to zasmetati promicatelje devalvacije ugleda i primjerne strukovne učinkovitosti Društva.
Usuđujem se to argumentirati primjerima koji o tome svjedoče. Nakon ustoličenja gosp. Bolfa za predsjednika Društva, započeli su procesi devalvacije hrvatskog kemijskog i biokemijskog inženjerstva, pri čemu se stječe dojam da su posljedica oskudne mudrosti, zbog čega i sklonosti opakom postupanju. Naime, pridajući si nekritički strukovno, iskustveno i znanstvenički atribute kakve ne posjeduje, dolazi lako u zabludu da su mu sposobnosti superiorne onima kakvima se mogu dičiti osobe koje su istinski postigle primjeran ugled rezultatima svojeg cjeloživotnog djelovanja. Smijem to posvjedočiti oslanjajući se na njegova pogrješna postupanja pri ocjenjivanju dvaju mojih tekstova dokazivo primjerno neupitne znanstvene kakvoće. Umjesto da se osloni na mišljenja relevantnih znanstvenika, prednost je dao osobi koja je bez ikakva znanstveničkog stupnja, usputno izbjegavši zatražiti mišljenja strukovno i znanstvenički najprikladnijih osoba. Time je pobudio ljude dobrih namjera da se usude posumnjati i u etičnost njegovih postupaka. Da bi čitatelji mogli ispravno ocijeniti opravdanost sadašnjeg mojeg obraćanja javnosti, držim potrebitim priložiti dokument s popisom imena preporučljivih recenzenata.
Ivan Butula
Na kraju i jedna napomena: Profesor Ivan Butula svojim je djelovanjem pouzdano pridonio ugledu „Hrvatskog društva kenijskih inženjera i tehnologa“ toliko, da je zaslužio objavu teksta, kakav je sada objavljen, ali bez spominjanja njegova imena.
MOGUĆI RECENZENTI RADOVA PODASTRTIH ZA OBJAVLJIVANJE