Olakšajmo život sebi i turistima

Dok u Splitu sanjamo velike investicije, pokrenimo one male, ali jednako važne

Priopćenje Hrvatske udruge Benedikt na aktualne splitske teme vezane uz turističku sezonu

Sada, kada grad Split bilježi najveći porast turizma u Hrvatskoj, mnogi će si pripisati zasluge za to. A, u stvari, neke su se stvari posložile nama u korist. Hrvatska je ušla u Europu, iako mi to baš ne osjećamo, za strane turiste je to itekako važno. Zahvaljujući blagopokojnom svecu papi Ivanu Pavlu Drugom dogodio se i Žnjanski plato, ne baš lijepa, ali velika gradska plaža s čistim morem. Probudili se i mali i veliki poduzetnici pa su se dogodili i brojni hoteli, hosteli, restorani. Pripomogao je i grad, stvorio se nekakav simpatičan šušur u gradu, stalno se nešto događa. Na prvi pogled sve lijepo, pozitivno, pohvalno. A je li baš tako?

Puni smo velikih, ali neostvarenih planova. Za dogovor o uređenju žnjanskog platoa trebaju nam desetljeća. Slično je i s ostalim rješenjima (osnovne prometnice u gradu, željeznički kolodvor, korištenje ukopa pruge kroz grad za podzemnu željeznicu, konačno rješenje prostora iznad ukopa pruge). A na tim prostorima vrijeme kao da je stalo. Starčevićeva je ulica građena negdje prije pedeset godina, i tamo kod "kluba knjigovođa" (blizu Lučićeve ulice) u asfaltu je ostala jedna prizemnica koja sužava ulicu na tom mjestu. Kako onda tako i danas.

Žnjanski plato čeka urbanističko rješenje. Nije li neuređeni obrasli dio žnjanskog platoa mogao biti barem pokošen, a na dijelu njega uređeno barem privremeno parkiralište umjesto parkiranja u prašini do plaže (djeca), ostatak je mogao biti zatravnjen uz sadnju drvoreda. Neka to bude i privremeno rješenje. Objekti uz plažu (kafići, zalogajnice…) su bez ikakvog reda, do njih se dolazi opet kroz prašinu, mogli su biti povezani barem privremenom šetnicom s betonskim opločnicima (jeftino rješenje koje bi mogli financirali vlasnici istih). Šetalište pape Ivana Pavla Drugog je puno šetača, kupača, rolanja, biciklista i drugih rekreativaca, ali i puno prašine. Prošetajte ujutro i uvečer pa ćete vidjeti razliku. Ujutro ćete disati punim plućima (prašina se slegla), navečer ćete teško disati.

Kod istočne rampe, gdje imamo najviše kafića i dječjih igrališta, kanalizacija iz sabirne jame poviše šetnice izbija na popločani parking do ceste (užasan smrad već godinama). Ako mislite da nadležne službe za to ne znaju, griješite. Napravljen je maleni polukružni zemljani nasip da bi se spriječilo otjecanje fekalija preko ceste. Tu one čekaju da ih upije čvrsto tlo, sladoled se prodaje preko puta. Odmah iza te iste rampe često, ujutro oko sedam sati, u kanalizacijsku šahtu na cesti cisterne prazne sadržaj iz sabirnih jama (opet fekalije) koji dovoze sa području Splita. Treba li ponoviti – tri kafića s dječjim igralištem su tu odmah blizu te šahte. Doduše, u tu uru nisu još otvoreni.

Ne znamo zašto, ali u našem društvu baš ne volimo brinuti o tim, na izgled, malim stvarima. Tko će za to naći vremena, mi smo zaokupljeni velikim planovima. Drago nam je govoriti o velikim investicijama, ono kad je cifra stotinjak milijuna ili više. Lijepo to zvuči kada se planiraju trgovi, dvorane, lučice… I ne bi u tome bilo ništa loše, kada pri tom ne bismo zaboravljali male šetnice, šentade, kada bismo se potrudili, barem privremeno, urediti nekakve izgubljene prostore, ničije prostore, ili prostore s kojima izgleda ne znamo što bismo. Da i još nešto, da nas te velike investicije nisu dovele tu gdje smo danas! Sjetimo se samo sportskih dvorana, arena, kako ih ne znamo zašto nazvaše.

Baš zato želimo upozoriti, naglasiti, predložiti:

Odmah

§     Odlaganje fekalija iz sabirnih jama prebaciti što dalje od plaža, što dalje od mora;

§     Svaku noć, barem od svibnja do listopada, redovito prati Šetalište pape Ivana Pavla Drugog;

§     Pokositi samoraslu travu na žnjanskom platou

Sada pripremiti, a u listopadu započeti s radovima na potezu Šetališta pape Ivana Pavla Drugog:

§     Zgrade poviše Šetališta pape Ivana Pavla Drugog konačno spojiti na gradsku kanalizaciju, naravno, one koje nisu već spojene;

§     Dovesti u sklad razne plažne ugostiteljske objekte, povezati ih barem privremenim trotorarima, te pristupima od ceste;

§     Zasaditi drvored s donje strane ceste Zenta – Duilovo, koji može biti i privremenog karaktera;

§     Urediti stazu za bicikliste, uz samo Šetalište;

§     Urediti prostor za rolanje, da se djeca ne provlače između šetača i biciklista;

Žnjan je samo primjer ponašanja. Popis možete nastaviti sami, vodeći se istim principom – dati prioritet manjim zahvatima, kojima s malo sredstava mijenjamo sliku grada na bolje.

Naglasak je na činjenici da sve ovo (poravnati, zasaditi travu i stabla i sl.) ne traži velika sredstva i puno dobivamo, a to mora uraditi grad. Dočekati ćemo, nadamo se, i one velike odluke, među njima i konačno rješenje žnjanskog platoa, a do tada – dajte malo stabala i zelenila (makar neka stabla kasnije sjekli), malo šetnica, potrošimo i malo vode za pranje – gosti su već tu, ne mogu oni čekati našu proceduru. I da, uklonimo konačno i prizemnicu na asfaltu Starčevićeve ulice pa makar to stajalo i malo više. Pola stoljeća čekanja je ipak previše. U tom vremenu nastaju cijeli gradovi, a ovdje treba nestati jedna prizemnica. Na kraju priopćenja kojeg potpisuje dr.Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt stoji: Sigurni smo da ćemo ubuduće administraciju, barem ovu našu, lokalnu, ocjenjivati upravo prema ovim, na prvi pogled malim stvarima. Male stvari bi mogle postati vaš veliki potez. Ne čekajte!

Ivica Luetić