IseljeništvoŠTO JE MATA UČINIO IZ INATA by HF14/07/2015 O, Mata, Mata Moj bivši učenik Mata, nešto zbog bijednog materijalnog stanja roditelja- čuvara svinja u malom slavonskom selu K., a ponajviše zbog vlastite nemarnosti, nije uspio završiti osmo- godišnju školu pa je već sa petnaestak godina radio za nadnicu i tako pomagao roditeljima, braći i sestrama da kako-tako preživljavaju. Čim mu se ukazala prilika, Mata je pobjegao u Njemačku. Posla je bilo dosta, pogotovo onog teškog, fizičkog, iscrpljujućeg i namijenjenog "Gastarbeiterima" bez odgovarajuće školske spreme. Tako je i Mata dobio posao na gradlištu novog trgo- vačkog centra u Stuttartu. Tu je radio već godinama. Plaća je stizala redovito, ali se pokazalo da nije dovoljna za plaćanje sta- narine, režijskih troškova i k tome još i za pomoć koju je redovi- to slao svjim roditeljima u hrvatsko selo K. Ipak, na nagovor prijatelja, odlučio je iseliti iz sobe (u jednoj baraci) koju je dijelio sa još petoricom "Gastarbeitera". Pronašao je jednosobni stan na prvome katu peterokatnice i tu se, nakon što je sa stanodavcem potpisao Ugovor, uselio, sretan što će konačno biti sam u sobi. I činilo se da je bio zado- voljan i poslom i novim stanom. Neprilike sa stanodavcem započele su onoga dana, kada Mata nije htio očistiti stepenište, a što je po Kućnome redu morao či- niti svaki stanar i to svaka četiri tjedna. Ponekad se događalo da Mata pozove veselo društvo koje bi do rane zore preglasno pjevaloi -pod utjecajem alkohola- narušavalo miran san ostalih stanara u zgradi. Sve je to ljutilo vlasnika stana pa bi ponekad i upozorio Matu na njegove obveze. U Mati se rađao prkos, jer gazda je, kako je Mata nazivao stanodavca, živio u miru i blagostanju, nije morao već u rane sate odlaziti na posao niti brinuti o sutra- šnjem danu. Amata je od svoje skromne zarade plaćao visoku stanarinu, svaki mjesec roditeljima slao i više nego što je mogao, jer se na taj način želio pohvaliti kako se on, Mata, "dobro snašao" u Njemačkoj. Nije stoga čudilo što mu mjesečna plaća nije dostajala za podmi- rivanje vlastitih potreba. Zbog toga je već sredinom svakoga mjeseca za ručak mogao kupiti samo jedno pečeno pile, koje bi raspoređivao tako, da mu ostane i za večeru. Događalo se da bi od prijateljamorao posuditi novac, a koji je pošteno, svakoga prvoga u jesecu i vratio. Jednoga kišnoga dana ugledah ga na tramvajskoj postaji. Bio je blijed, umoran, u otrcanom kaputu koji je prekrivao iasto tako otrcane plave hlače koje su bile utrpane u prljave visoke cipele. Riječi nisu bile potrebne, ali na moj upit, kako mu je, odgovrio mi je da je prošlu noć proveo spavajući na klupi u parku, jer ga je gazda istjero iz stana. "A zašto te je istjerao?" – upitah više iz sžaljenja, nego iz znati- želje. "Zato što sam u klozet ubacivao pileće kosti, koje su ga začepile." "O, Mata, Mata, pa zašto si to učinio?"-začuđeno upitah, još uvijek ne vjerujući da je to učinio ne znajući što se može desiti. A moj Mata samo reče: "Iz inata!" Malkica Dugeč, Stuttgart, 2002.