Zašto hrvatsko državljanstvo ne mogu dobiti supruge Hrvata iseljenika!?
U Australiji, Kanadi, SAD-u, zemljama Latinske Amerike i drugdje po svijetu hrvatske zajednice ne odbacuju iseljenike koji su rođeni izvan granica današnje Hrvatske. Ne odbacuju iseljenike koji su u „mješovitom braku“, ne odbacuju pripadnike hrvatskih etničkih manjina koji i u inozemstvu žele biti dio hrvatske nacije. Ne odbacuju ni potomke iseljenika koji su npr. u Čile doselili kao „Austrijanci“ ili kao državljani Italije, Mađarske, Kraljevine SHS Hrvat iz Šida, Srijemske Mitrovice, Boke… Kad se vrate u Hrvatsku ili kad preko konzulata pokušaju podnijeti zahtjeve, od njih se traži javna isprava da se prije „u pravnom prometu“ izjašnjavali Hrvatima. Stajalište Ustavnog suda izričito je u više odluka Ustavnog suda da pripadnost hrvatskom narodu valja dokazati ali da javna isprava u kojoj se netko prije izjašnjavao pripadnikom hrvatskog naroda nije jedini i isključivi dokaz pripadnosti hrvatskom narodu.[1]
Novim tumačenjem članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu hrvatsko državljanstvo ne mogu dobiti supruge Hrvata iseljenika koji su imali državljanstvo Republike Hrvatske a mogu ga dobiti supruge iseljenika Hrvata koji su imali državljanstvo npr. BiH ili neke druge zemlje. Kako netko tko ispunjava više uvjeta, ima manja prava, nije jasno. Odredbama Zakona o strancima pogođeni su Hrvati gastarbeiteri iz RH koji su, da bi zadržali radno mjesto, morali zatražiti švicarsko, austrijsko ili njemačko državljanstvo i otpust iz Hrvatskog. Zakonom o strancima koji je donesen u ime usklađivanja s acquis communautaire-om, djelo je FIAS-a (Foreign Investment Advisory Service, a joint service of the International Finance Corporation and the World Bank). FIAS je navodno preporučio a potpredsjednik Vlade u djelo proveo da se u nadležnost MUP-a prebaci odobravanje boravka i izdavanje radnih i poslovnih dozvola strancima iako je i vladajućoj koaliciji i oporbi bilo poznato da MUP za to nema potrebne resurse.
Hrvatskoj javnosti, pa ni saborskim zastupnicima, često nije vidljivo koliko na kreiranje zakona utječu strani lobisti. To se očitovalo na Međunarodnom simpoziju o lobiranju i na kasnijem sastanku u Hotelu Antunović na kojem je bilo nazočno više veleposlanika, predstavnika gospodarskih komora, poslovnih ljudi i predstavnika MUP-a.[2] Prijedlog Zakona o strancima njima i nekim nevladinim udrugama u ruke je došao mjesec dana prije nego je dostavljen saborskim zastupnicima i radnim tijelima.
Dijelom za to odgovornost je i na zastupnicima i pomanjkanju interesa radnih tijela za prijedloge zakona koji im se čine nevažnim. To se npr. može vidjeti iz činjenice što su raspravu o Prijedlogu strategije migracijske politike za 2007./2008. godinu provela su samo dva odbora. Odbor za gospodarstvo o tom prijedlogu nije ni raspravljao jer nije vidio da useljenička politika ima ikakve učinke na gospodarstvo.[3] Iz Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je potvrđeno da je to ministarstvo imalo samo dana vremena za očitovanje o Nacrtu migracijske politike. A upravo je to ministarstvo u to vrijeme radilo Nacrt Nacionalne populacijske politike[4] kojom se želi postići demografsku obnovu i razvitak pronatalitetnom politikom ali i povratkom iseljenika i useljavanjem njihovih potomaka. Iako se u Prijedlogu nacionalne populacijske politike za postizanje cilja demografske obnove naglasak stavlja na mjere kojima je cilj povećanje nataliteta, autori ovog nadasve važnog dokumenta, svjesni su da valja odrediti useljeničku politiku.
Već iz samog sadržaja Strategije migracijske politike i Nacionalne populacijske politike vidljivo je da bi bilo najbolje te dvije politike objediniti u jedinstvenu politiku demografske obnove i razvitka ili izraditi: Useljeničku politiku koja bi uzela u obzir sve vrste useljenika i koja bi, vodeći računa o integracijskim mogućnostima Republike Hrvatske, bila selektivna useljenička politika. Hrvatska gospodarska komora je organizirala Međunarodnu konferenciju pod naslovom „Useljenička politika u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva“.[5] Na otvorenje te konferencije, iako pozvani, nije došao ni jedan saborski zastupnik. Iz Vlade je došao Slobodan Uzelac. Održao kratak pozdravni govor i odmaglio nazad u svoj ured. Za tu konferenciju i njene zaključke nije pokazao interes ni saborski Odbor za gospodarstvo. Početak tekućeg mandata Hrvatskog sabora, bio je kraj Odbora za useljeništvo. Od 29 saborskih radnih tijela, nema više ni jednog koje bi se smatralo matičnim radnim tijelom za zakone koji reguliraju useljenička pitanja.
U Ministarstvu vanjskih poslova ostatci ostataka bivšeg Ministarstva useljeništva svedeni na Upravu za useljeništvo iseljeništvo i hrvatske manjine reducirani su na Službu za Hrvate u inozemstvu i kulturu. Od ministra preko pomoćnika došlo se do načelnika Službe. A svakomu je vidljivo da je Hrvatska postala useljenička zemlja. U njezine zračne i morske luke, na kopnene prijelaze i mimo tih graničnih prijelaza u Hrvatsku svake godine stižu: turisti, posjetitelji, investitori, poslovni ljudi, strani radnici, stranci studenti, useljenici, povratnici azilanti, ilegalni useljenici, osobe koje se pridružuju svojim obiteljima, stranci pjevači, umjetnici, športaši, trgovci ljudima, bjelosvjetske skitnice i avanturisti, socijalni slučajevi a Zakonom o strancima i Zakonom o azilu i pripadnici „određenih društvenih skupina“. Kako te ljude primiti, čije ciljeve zadovoljiti: domaćeg pučanstva, useljenika, zemalja iz kojih useljenici dolaze ili koje strane institucije koja promovira političke ciljeve drugih zemalja, nastojeći prebaciti u Hrvatsku neke kategorije useljenika i azilanata a iz Hrvatske iseliti mlađe, obrazovane obitelji, tzv. miješane brakove i visoko kvalificirane pojedince?
Gordan Bosanac
Hrvatska stoga treba definirati nacionalnu useljeničku politiku koja će imati jasne ciljeve: promicanja socijalnih, gospodarskih, demografskih, kulturnih i inih interesa. Po uzoru na imigracijske zemlje najveći prioritet dati domaćoj populaciji i useljavanju svojih iseljenika i njihovih obitelji i njihovih potomaka jer to nije samo ustavna obveza nego te prioritete opravdava jednostavna cost/benefit analiza. Lakše je i jeftinije integrirati povratnike i useljenike koji su na neki način sačuvali veze s Hrvatskom, nego strance koji s Hrvatskom nemaju nikakvu vezu niti u Hrvatskoj imaju rodbinu koja bi im mogla biti od pomoći.
Bilješke:
[1] Više odluka Ustavnog suda kao npr. Odluka Ustavnog suda Broj: U-III-25/1996. Ili Broj: U-III-2820/2010 ili Odluka Ustavnog suda: Broj: U-111.1053/2000 od 23. 3. 2001. jasno kaže: „Ustavni sud RH ne prihvaća stajališta Upravnog suda da je podnositelj bio dužan podnijeti bilo kakvo ispravu iz koje je razvidno da je on hrvatske narodnosti, jer je utvrđivanje pretpostavki potpisani zakonom predmet dokazivanje u upravnom postupku u kojem se kao dokazna sredstva ne propisuju samo i isključivo isprave. Takvim obrazloženjem Upravni su zapravo iznosi tvrdnje koje nisu utvrđene ni u postupku pred upravnim tijelom niti u postupku pred tim sudom, a niti proizlazi iz odredbi Zakona o državljanstvu“.
[2] Bilješka o 2. Međunarodnom simpoziju o lobiranju, HYPO EXPO XXIn CENTAR, Slavonska avenija 6, ZAGREB, 2. travnja 2009, 10- 16 sati. U izradu prijedloga Zakona o azilu i Zakona o strancima pored predstavnika UNHCR-a bili uključeni predstavnici Centra za mirovne studije. Gordan Basanac, voditelj tog centra, istaknuti član udruge Queer Zagreb koji u Poslovnom dnevniku (6. 6. 2007.) kaže da je sudjelovao u izradi Zakona o azilu i da je Vlada bezrezervno prihvatila i pozdravila njegov amandman.
“Sve osobe koje zbog svoje seksualne orijentacije trpe bilo kakvo nasilje ili proganjanje u vlastitoj zemlji dobit će azil ako se njihova sudbina pokaže točnom. Iako će takvo proganjanje biti teško dokazati, vjerujemo da će Ministarstvo unutarnjih poslova provesti temeljnu istragu o tražitelju azila”, rekao je Gordan Bosanac.
On je pozdravio “odluku da se u definiciji određene društvene skupine eksplicitno navode i pripadnici(e po karakteristikama spolne orijentacije”.
I u Konačnom prijedlogu Zakona o strancima u članku 95 nalazimo da se iz Hrvatske neće prisilno udaljiti stranca u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi radi njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, pripadnosti posebnoj društvenoj skupini…” Što se podrazumijeva pod pojmom pripadnosti posebnoj državnoj skupini, u Konačnom prijedlogu zakona o strancima, nema ni riječi pa se to razumije tek iz Konačnog prijedloga zakona o azilu.
[3] Nitko nije razmatrao kakve će učinke imati odredbe glave XI. novog Zakona o strancima koje će se primjenjivati od dana stupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Izrijekom je propisano da ovi državljani i članovi njihovih obitelji mogu raditi i pružati usluge bez radne i poslovne dozvole.
[4] PRIJEDLOG NACIONALNE POPULACIJSKE POLITIKE u prvom dijelu također obrađuje ista pitanja kao i migracijska strategija dok u se u drugom dijelu usredotočuje na pronatalitetnu politiku.
II. DEMOGRAFSKO STANJE I PROMJENE U STRUKTURI
STANOVNIŠTVA……………………………………………………………… 5
III. TEMELJNA NACELA NACIONALNE POPULACIJSKE POLITIKE…. 11
IV. PODRUCJA DJELOVANJA, AKTIVNOSTI I PLAN PROVOÐENJA
AKTIVNOSTI …………………………………………………………………13
A. ODRŽIVI GOSPODARSKI RAZVOJ, TEMELJNE I RAZVOJNE
PRETPOSTAVKE …………………………………………………… 13
B. SUSTAV OBITELJSKIH POTPORA ……………………………… 21
C. POREZNE OLAKŠICE ……………………………………………… 30
D. USKLAÐIVANJE OBITELJSKOG I POSLOVNOG ŽIVOTA….. 36
E. SKRB O DJECI ………………………………………………………. 41
F. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA MAJKE I DJETETA ……………….. 48
G. SENZIBILIZACIJA I INFORMIRANJE ………………………….. 55
V. ZAVRŠNE ODREDNICE …………………………………………………… 59
[5] Više autora, Useljenička politika u funkciji razvoja hrvatskog gospodarstva, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, 2008.