»Genocid se dogodio u NDH. Ne samo nad Židovima nego i nad Srbima, i to mnogo više nego nad Židovima«!
Efraim Zuroff je čovjek koji već godinama živi na lešinarenju. Živi na lažima. Nakon što je prije neki dan dao intervju za beogradsku Politiku, to je ponovno potvrđeno. Njegovi odgovori u intervjuu koji slijedi toliko su lažni, pristrani i nelogični da smo odlučili objaviti ih i tako predočiti Hrvatskoj i Hrvatima kako još uvijek ima ljudi u svijetu koji iz dna duše mrze žrtve Hrvatsku i Hrvate, a dodvoravaju se agresorima Srbiji i Srbi(janci)ma. Stoga i ne čudi što su Efraima Zuroffa upravo ovih dana pozvali u Beograd, i sigurno jako dobro platili njegov dolazak, jer živimo u vremenu kada su pale sve maske oko lažnih jasenovačkih žrtava, i na popisu u Jasenovcu, i na popisu u New Yorku, kao i na popisu nekih novih lažnih žrtava poput Šaranove jame ili nepostojećih žrtava u Jadóvnu. Osim Hrvata, Zuroff je još više uvrijedio Bošnjake svojim negiranjem genocida u Srebrenici, jer su – prema njemu – srpski zločinci pokazali „dobru volju“ time što su pobili samo muškarce, a pustili žive žene i djecu. Ovo je previše i od Efraima Zuroffa, kao i onih u Beogradu koji ga plaćaju.
„Moram pohvaliti premijera Aleksandra Vučića što je otišao u Potočare. Svi znaju da se u Srebrenici dogodila tragedija, to je činjenica. I Srbi su bili odgovorni za tu tragediju. Ali to ne znači da je to bio genocid. Međutim, prijem na koji je naišao srpski premijer nečuven je. Netko dolazi, priznaje da njegova zemlja dijeli krivicu za određenu tragediju i želi pokazati želju da se suoči s tim zločinom. A na kakav prijem naiđe? Dočekaju ga kao da je zločinac. Dio problema je i to što nitko ne očekuje od muslimana da se ponašaju po standardima normalnog ponašanja. Kada muslimani viču „Alahu ekber“ i bacaju kamenje na Vučića, to je u redu, jer to su muslimani, nisu znali što rade, pogriješili su. Potpuno istu stvar imamo i u Izraelu. Nitko ne gleda što radi Hamas, što rade palestinske vlasti. Nitko to ne gleda, nego kažu, oni traže mir, odmah im treba dati da im damo državu, a nitko ne gleda potpuno kaos koji je nastao na Bliskom istoku poslije ’arapskog proljeća’“, kaže u razgovoru za „Politiku“ Efraim Zuroff, direktor Centra Simon Wiesenthal iz Jeruzalema. Jedan od najpoznatijih svjetskih lovaca na naciste boravi u Srbiji na poziv naše vlade i sutra bi trebao prisustvovati sastanku Komisije za uređenje Starog sajmišta, zloglasnog nacističkog logora. U intervjuu Zuroff je više puta ponovio svoj stav, koji je već izrekao u našem listu, da se u Srebrenici nije dogodio genocid.
– Srpske snage su pustile žene i djecu da odu iz Srebrenice, nisu ih ubili. To očito nije genocid. Genocid je pokušaj da se potpuno zbrišu ljudi, a ako želite potpuno zbrisati jedan narod, ne puštate žene i djecu da odu, već ih ubijete. To je genocid. Ali, sve to je politika. Bill Clinton, koji je bio na ceremoniji u Potočarima, nije imao hrabrosti nazvati ono što se dogodilo u Ruandi genocidom, iako je to očigledno bilo baš to. Jer da je nazvao Ruandu genocidom, Ujedinjeni narodi morali bi nešto poduzeti, ističe Zurof.
• Britanska rezolucija o Srebrenici, koja na kraju nije usvojena u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, kao i mnogi koji smatraju da se u Srebrenici dogodio genocid, često kao argument koriste presudu suda u Haagu Radoslavu Krstiću, koji je osuđen za genocid u Srebrenici. Isti sud, međutim, presudio je da „Oluja“ nije bila etničko čišćenje niti udruženi zločinački pothvat. Dovode li nas zahtjevi da prihvatimo presudu o Srebrenici u nemoguću situaciju, budući da bismo time priznali i da „Oluja“ nije bila ni etničko čišćenje ni udruženi zločinački pothvat?
– Možete raditi što god hoćete i možete također donositi nesuvisle presude. Sve je to politika i ako je politika pogrešna, onda nema zadovoljenja pravde. Vi ste, svakako, u nemogućoj situaciji kada je čitav svijet protiv vas. Ali, to ne znači da istina nije na vašoj strani. Pogledajte što se danas događa s Izraelom, kako tolike zemlje osuđuju Izrael za prekomjernu upotrebu sile u Gazi i očekuju, u suštini, od nas da sjedimo i gledamo kako Hamas bombardira naše civile i gradove dan za danom. Jedini je problem što smo mi malo pametniji od Hamasa i uspjeli smo zaustaviti rakete. Ali da nismo to učinili, znate li koliko bi izraelskih civila poginulo? Tisuće.
• Strani dužnosnici često sugeriraju srpskoj strani da treba prihvatiti da je ono što se dogodilo u Srebrenici genocid jer je to jedini put k pomirenju Srba i Bošnjaka muslimana. Jesu li ti zahtjevi za prihvaćanje odrednice genocid bez postavljanja daljnjih pitanja, bez dijaloga, pravi put k pomirenju ili predstavljaju prepreku u odnosu dvaju naroda?
– Oni traže mir i pomirenje zasnovano na lažima. E pa imam vijest za vas: to nikada ne će uspjeti. Tako se ne postiže mir. Danas imamo sustavne napore da se promijeni povijest Drugoga svjetskog rata i holokausta i nitko ništa ne govori, sve zbog političkih interesa. U bivšoj Jugoslaviji je posebna situacija u kojoj je holokaust bio sporedna predstava mnogo većeg ubijanja Srba. Na čemu će pravda biti zasnovana? Hoće li će biti zasnovana na spoznaji istine i koracima koje treba načiniti kako bi se nosilo s tim činjenicama? Ako u Jasenovcu nema nijedne slike nijednog zapovjednika toga logora, onda tu nešto nije u redu.
• Po medijskim izvještajima, oko 90 stranih delegacija bilo je u Potočarima, a gotovo nitko od stranih dužnosnika nije došao dan kasnije u Bratunac, gdje je odano poštovanje srpskim žrtvama iz istoga rata. Kako na to gledate?
– Što ste očekivali? To je očigledno – sve je to politika. Zapad je iz vlastitih političkih razloga odlučio da će Srebrenica biti simbol srpskih ratnih zločina. Ali, da bi osnažili taj simbol pretvorili su ga u genocid, što on nije bio. A genocid, to je nešto ozbiljno, i zato nitko nije bio u Bratuncu.
• Biste li ostali pri svom stavu da se u Srebrenici nije dogodio genocid, čak i kada bi poricanje genocida zabranila neka buduća rezolucija ili sličan dokument?
– Moje shvaćanje kao povjesničara jest da se Srebrenica ne može nazvati genocidom. Povijesne činjenice jasno pokazuju da nisu svi bili ubijeni u Srebrenici. Srpske snage mogle su ubiti žene i djecu, ali su ih poštedjeli.
• Holokaust danas često uspoređuju i izjednačavaju s različitim događajima iz suvremene povijesti, pa i onim iz vremena ratova devedesetih godina. Tako se uspoređuju opsada Staljingrada i opsada Sarajeva, čak i dnevnici Anne Frank i sarajevske djevojčice Zlate Filipović. Kako gledate na takve interpretacije?
– Ono što se sada događa može se nazvati „holokaust zavist“. Poslije mnogo godina ljudi su konačno shvatili koliko je holokaust važan, on je postao simbol ogromnog ljudskog stradanja i svi žele biti na istom nivou kao holokaust. Ako je to već slučaj, onda je opsada Sarajeva isto što i opsada Staljingrada. Ljudi koji su pogođeni tim zločinom žele imati isto priznanje i prepoznavanje kao i žrtve holokausta koje su to priznanje dobile 60 godina poslije stradanja. Holokaust je nešto bez presedana i apsolutno jedinstveno. Sada svatko želi zakvačiti svoj vagon za holokaust. Jedan od najboljih primjera za to jest Deklaracija iz Praga od 3. lipnja 2008. godine. Praška deklaracija koju su potpisala 33 uglavnom istočnoeuropska intelektualaca navodi da Europa ne će biti jedinstvena dok se nacizam i komunizam ne prepoznaju kao isto zlo. Oni žele ponovno napisati udžbenike iz povijesti u Europi u duhu tog jedinstva. Dakle, Europa je imala dvije tragedije: jedna je holokaust, druga komunizam. Povijesno, to je potpuna laž. Na primjer, u Muzeju genocida u Vilniusu, koji se nalazi u nekadašnjoj zgradi KGB-a, do prije godinu i pol dana nije bilo nijedne riječi o pravom genocidu, masovnom ubojstvu Židova iz Litve koji se dogodio samo 12 kilometara odatle. Nacisti su ubili 17.000 Židova, ali su u tome najviše sudjelovali specijalni litvanski odredi za masovna ubojstva. Mi smo prosvjedovali, pa su napravili malu sobu o holokaustu, ali gotovo cijela postava je o komunističkim zločinima. Ima i prijedloga da se uspostavi međunarodni dan sjećanja na sve žrtve totalitarizma. A za Dan sjećanja izabran je 23. kolovoza, dan kada se dogodio sporazum Molotov–Ribbentrop. Dakle, mislili ste da je samo nacistička Njemačka odgovorna za smrt 15 milijuna ljudi u Drugome svjetskom ratu. E, pa razmislite ponovno. I Sovjetski Savez je odgovoran jer su potpisali sporazum s nacističkom Njemačkom. Dakle, zemlja koja je osmislila, isplanirala i vodila najveću tvornicu smrti u povijesti čovječanstva dovodi se na istu razinu sa zemljom koja je oslobodila istu tu tvornicu smrti.
• Kako gledate na najave kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca? Uskoro bi trebao početi i dijalog o tom pitanju Srpske pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj.
– Bože sačuvaj! Ante Pavelić je bio jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svjetskog rata, a Stepinac je bio njegov svećenik, duhovni savjetnik. I što reći za takvog čovjeka? To je apsurdno. I što da mislim o Katoličkoj Crkvi u čijim je redovima svećenik jedan Vjekoslav Lasić koji je za Pavelića držao mise. Pavelić je jedan od najvećih masovnih ubojica Drugog svjetskog rata i on danas zaslužuje misu?!
• Mislite da je ono što se dogodilo u NDH bio genocid?
– Naravno da je bio genocid. Ne samo nad Židovima nego i nad Srbima, i to mnogo više nego nad Židovima.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više