Parada s paradom

Milanović i kompanija servirali Oluju četnicima – na pladnju!

Sada je valjda svima razvidna štetnost političke predizborne igre vlasti s obilježavanjem dvadesete obljetnice Oluje – Dana pobjede, Domovinske zahvalnosti i Dana branitelja. Posebno je bila pogubna  ideja o razdvajanju njezina obilježavanja na kninski (dopodne) i zagrebački dio (popodne). Na trenutak je na to nasjela, prema Kukuriku izvorima, i Predsjednica države, no ni rješenje, sporazum: danas Zagrebu paradu, sutra u Kninu nešto narodu – nije ništa bolje. Neko vrijeme se činilo kako će biti čak tri proslave dvadesete obljetnice Oluje: službena u Kninu, narodna u Čavoglavima i vojna (Kukuriku) u Zagrebu. Božem 'prosti – na svaki od tri prsta po jedna. Onda su Marko Perković Thompson i suradnici službenoj kninskoj priključili narodnu čavoglavsku – kao dar zajedništvu, pa su ostale dvije. Sporna je, od početka, ona zagrebačka, vojna. Ad hoc, predizborna vojna parada što je izdaleka razumio svaki; baš svaki hrvatski neprijatelj, a naročito onaj koji se gradi prijateljem. 

Kako će se strane, ma i natovske vojske, miješati u predizbornu kampanju? Ne mogu, kažu im „demokratski  standardi“, a „zemknuti“ se iz takvoga nečega – nema bolje prigode od ove, a i regionska je.  Naši prijatelji i „prijatelji“ vabe Srbe u Euniju i Nato, pa jedna hrvatska parada može i otpasti ako bi to Srbe veselilo. Mimohod na panj su zapovijedno stavili ministar Kotromanović i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Jedan nema veze s Olujom, jerbo je i tada bio „elita“ pa se u Domovinski rat nije ni pačao, a olujni ratnik Kotromanović, po znanju i sposobnostima, više je nego očito ne može pripadati suvremenoj mirnodopskoj političkoj eliti. I eto parade s paradom, na koju nitko ne će doći – čak ni Slovenci. Kakvi Slovenci, predviđali smo – ni Zagrepčani. Sad su upitni i branitelji jerbo ih razni matići žmiču, ne bi im dali govoriti u Kninu, cenzurirali bi govor i sl.

Slovenci inače više od stoljeća rabe zračni most Beograd-Ljubaljna, pa jednom više ili manje saditi tikve sa Srbima – koga briga. O tome moraju voditi računa ovdašnji milanovići, kotromanovići, pusićke… Nema šanse! Jedni ne znaju, drugi nemaju pojma, trećima baš drago… Srbi, neki Vulini, Vučiči i razni „go četnik“ poput Tome Nikolića, osvajača i izgleda još nešto na „ča“, Antina i njihove primjedbe – potpuno su nevažni. Njihove „primjedbe“ su jedne s puškom, u čišćenju golorukih, a druge u „bežaniji“. Stoljećima je tako. Otvoriti im bokove za „kukumavčenje“ što rekli Srbi, glede Oluje mogu samo, ili budale, ili… 

Tko stavi Oluju četnicima, ma i „naprednjacima“ na pladanj, osobito ako je to još vlast – taj i ta mora otići. Čitam kako Zoran Milanović ne će govoriti na proslavi Oluje u Kninu. Za šumu pokraj Siska ima, a za Knin nema hrabrosti, rekli bi muda. U Zagrebu, za parade, ako je bude, ne može govoriti jerbo je za Hrvatsku vojsku zakonski nitko i ništa, a mogao bi i pasti s pozornice kao svojedobno s tenka, ili sa stolice u Japanu. Doista, tko će po scenariju u Vukovarskoj, i od koga zatražiti dopuštenje da parada krene? Možda Maras dojaše na kobili, raportira Pusićki „Parada spremna“, ova odgovori „Marš!“… i tako redom. Ako bih nastavio i rasplakao bih se. Političke predizborne igre s proslavom Oluje laboratorijski su uzorak kako se poslovi u državi ne smiju niti mogu voditi, naročito ne s vojskom i državnim svetinjama – osim ako ju ne želiš odvesti u propast.

Mato Dretvić Filakov