I zločine "naših" treba pravosudno dokazati
Da, gospodine Lučiću (dr. sc. Ivo Lučić), nama je jasno da oni koji su na „našoj“ strani mogu počiniti ratni zločin, ali to naši intelektualci nastoje prikriti. Ovo je moj odgovor dr. sc. Ivi Lučiću, koji u Telegramu u intervjuu 27. 6. 2015. kaže: »Kako ljudima nije jasno da i oni koji su na „našoj“ strani mogu počiniti ratni zločin«. Kao što su Lučiću podjele na „lijeve“ (Slavko i Ivo Goldstein, Tvrtko Jakovina, Hrvoje Klasić…), i „desne“ (Mario Jareb, Davor Marijan… pa i sam Lučić) pomalo smiješne, meni je isto tako smiješno i tragično biti između. A to i nije moguće.
Ova teorija „naših (hrvatskih) ratnih zločina“, prkosi zakonu održivosti države (naroda). Prirodno je svoje zločine kriti. A u Hrvatskoj postoje agencije za „naše (hrvatske) ratne zločine“. Postoji vojska „istražitelja“. Tko su ti ljudi i zašto to rade? Nema sumnje da su to dobro plaćeni ljudi. Pa se može reći kako su im „naši (hrvatski) ratni zločini“ profesija. Što nije primjereno tom stanju. Posebno je važna sama kategorija kaznenog delikta „ratni zločin“. Što je to ratni zločin? Tko, kako i kada ga može počiniti? Uglavnom je to posljedica vojne operacije. A vojna operacija je opet posljedica političke odluke jednog parlamenta (sabora) jedne države. Ratni zločin je posljedica političke odluke i vojne zapovijedi.
Koja je to politička odluka (vojna zapovijed) „naših“ bila kada je oružje Teritorijalne obrane bilo u rukama protivničke strane? E sad, koji su to ratni zločini koje su „naši“ mogli počiniti, uzevši u obzir da je hrvatski narod bio goloruk… „Slučaj Norac“, „slučaj Glavaš“, Lora, Hrastov, obitelj Zec, Grubori, Varivode… Iz ovoga vidimo kako je „ratni zločin“, kao kategorija kaznenog delikta vrlo rastezljiv. Ipak, znanost (pravosuđe) na stolu mora imati političku odluku – „zločinački pothvat“. Ako ne ide, onda „paralelnu (Nobilovu) liniju zapovijedanja“. Pa vi gospodine Lučiću, kao znanstvenik, dužni ste iznijeti znanstvenu (Vašu) dijagnozu Norčeva (Mirko Norac) ratnog zločina. Posebno zločina u Gruborima. Ako se zločin dogodio nakon vojne operacije, nakon prestanka rata, na prostoru pod nadzorom civilne vlasti, je li to „naš“ ratni zločin? Ako je po Dudeku o tom je l' Regica kurva: „Neki kažu da je, neki da nije“; ja kažem da nije. Ako vi kažete da jest, to morate znanstvenoi dokazati.
Ajmo sad u Potočare… preko 8000 golorukih ljudi, u jednom zatvorenom prostoru, za dan-dva je ubijeno. Koliko ubojica? Samo zbog Srebrenice, hrvatska akademska vlast bi morala studirati profil četnika. Temeljem toga nalaza, Hrvatska bi morala određivati političke odnose prema Beogradu. Temeljem znanstvene analize pokolja u Srebrenici, hrvatska znanstvena vlast, preko sestrinske egide (znanosti), morala bi uložiti prigovor (prosvjed) državi u kojoj su četnici organizirani: Kanada, Australija, SAD…
Jure Vukić, Tribanj